Samo dan nakon što je u Beču održana konferencija o migrantskoj krizi, koja je okupila ministre unutarnjih i vanjskih poslova iz deset zemalja duž balkanske rute, Nacional je razgovarao s Andreasom Wiedenhoffom, austrijskim veleposlanikom u Hrvatskoj. Ovaj doktor pravnih znanosti započeo je diplomatsku karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova Austrije 1990. U svojoj karijeri proveo je mandate na različitim funkcijama u austrijskim veleposlanstvima u Parizu, Sarajevu i Bruxellesu, gdje je služio u Vijeću Europske unije, kao i u Političkom i sigurnosnom odboru EU. Radio je i u Kabinetu saveznog kancelara Austrije, a početkom dvije tisućitih vodio je i Odjel za zapadni Balkan u austrijskom ministarstvu vanjskih poslova. Na dužnost u Zagreb stigao je u svibnju 2015. i otad se prilično dobro udomaćio u Hrvatskoj, za koju ga vežu i neke stare obiteljske uspomene.

Na konferenciji pod nazivom “Managing Migration Together”, održanoj prošloga tjedna u Beču, austrijski ministar vanjskih poslova, mladi Sebastian Kurz, izrekao je stav koji se i nije baš svidio ostalim zemljama članicama Unije, izjavivši da države balkanske rute moraju poduzimati vlastite mjere dok EU ne pronađe zajedničko rješenje krize. Istaknuo je i da je Austrija, koja je do sada pokazivala veliku solidarnost, odredila limit od 37.500 azilanata godišnje, djelomično i zbog sve izraženijeg nezadovoljstva austrijske javnosti. Posljedice te odluke Austrije već se osjećaju i u Hrvatskoj, koja je također ograničila broj ljudi koje može primati na dnevnoj razini.

NACIONAL: Prethodnog tjedna u Beču je održana konferencija ministara unutarnjih poslova zemalja balkanske rute i Austrije, ali bez Grčke. Na konferenciji je sudjelovao i novi hrvatski ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić. Koja je bila svrha tog sastanka i zašto nije pozvana Grčka koja je bila jako ljuta zbog takve odluke austrijske vlade?

Cilj je bio bazirati se na zemljama članicama Salzburškog foruma. Salzburški forum je regionalno okupljanje ministara unutarnjih poslova koje je još od 2000. počelo organizirati Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije, radi bolje koordinacije pitanja sigurnosti, suradnje policije, ilegalne migracije, granične kontrole i slično. Od 2007. osnovana je i grupa zemalja prijatelja zapadnog Balkana koje još nisu članice Europske unije, kako bi se i s njima potaknula bolja suradnja na sigurnosnim pitanjima. Zato i nije pozvana Grčka – jer je ona, za razliku od ostalih zemalja zapadnog Balkana – već odavno članica Europske unije.

NACIONAL: Ali grčke vlasti to su shvatile kao poruku Austrije da nije zadovoljna načinom na koji se Grčka odnosi prema izbjegličkoj krizi, s obzirom na to da ne kontrolira dovoljno dobro svoje granice i nastoji što prije transportirati sve one koji su do nje stigli preko mora i iz Turske, u zemlje srednje Europe. Njihov dojam bio je i da ih se na taj način već želi neformalno isključiti iz Schengena.

Mi u Europskoj uniji ne volimo prstom pokazivati ni na koju zemlju članicu posebno. Grčka je sigurno u teškoj situaciji jer je izložena najvećem valu izbjeglica, s obzirom na to da se nalazi na vanjskoj granici Schengena. I zato sam uvjeren da je rješenje jedino preuzimanje zajedničke odgovornosti svih zemalja članica. U ovom slučaju odgovornost bi se ipak morala raspodijeliti. A do tada, kako je rekao naš ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz, dok EU ne pronađe zajedničko rješenje ove krize, moraju se poduzimati nacionalne mjere zemalja na takozvanoj balkanskoj ruti kako bi se zaustavio preveliki priljev migranata.

NACIONAL: Kako komentirate optužbe nekih europskih zemalja koje smatraju da Austrija krši europske zakone zbog ograničenja broja tražitelja azila na 80 dnevno, odnosno broja onih koji mogu proći kroz Austriju na 3200 osoba dnevno? Čak je i Amnesty International, organizacija koja se bavi ljudskim pravima, optužila Austriju zbog kršenja ljudskih prava.  

Moram priznati da je to stvarno apsurdno; prvo su nas kritizirali zato što smo propuštali previše izbjeglica, sada nas kritiziraju zato što smo ograničili broj onih koje primamo na dnevnoj bazi. Ako pogledate brojke u 2015., vidjet ćete da su tri zemlje Europske unije na vrhu po prihvaćanju tražitelja azila. Ako ih poredamo od sjevera prema jugu, Švedska, Njemačka i Austrija primile su najveći broj tražitelja azila, uzimajući u obzir i veličinu tih zemalja. Samo u Austriji imali smo 90 tisuća tražitelja azila u 2015., što je vrlo velika brojka. Ako napomenem da u Austriji živi dva puta više ljudi nego u Hrvatskoj, to je isto kao da je u Hrvatskoj 45 tisuća ljudi tijekom jedne godine tražilo azil. Ti brojevi su vrlo visoki, a najveći teret nose upravo tri zemlje koje sam vam spomenuo. Međutim, mi živimo u zajednici od 28 zemalja. Neke od tih 28 članica prošle su doslovce netaknute tim ogromnim brojem migranata koji i dalje stižu. Kao što sam rekao na početku: smisao Europske unije je u velikom dijelu u zajedničkom odgovoru na izazove. A i u solidarnosti. Nadam se da je to shvatila svaka zemlja članica u trenutku kada se pridružila Europskoj uniji. Kritike Austriji, kao jednoj od triju zemalja koje su primile najviše tražitelja azila, da ne igra po pravilima – jednostavno zanemaruju realnost i brojeve koje sam upravo spomenuo. Dopustite mi da razjasnim još jednu stvar, kako bih izbjegao pogrešno tumačenje: ja sam izuzetno impresioniran načinom na koji je Hrvatska pridonijela rješavanju te krize. Uspjeli ste organizirati tranzit više od 600 tisuća ljudi na vrlo human način. Bio sam u Opatovcu u jesen i planiram vidjeti i kamp u Slavonskom Brodu ovih dana. Nevladine udruge u Austriji, koje su intervjuirale izbjeglice, obavijestile su me da su im ti ljudi potvrdili da su u Hrvatskoj bili tretirani vrlo humano.

NACIONAL: Austrija je najavila i da će upotrijebiti dodatne vojne snage koje će pomagati u patroliranju i čuvanju granica, kao i kontroli onih koji stižu u zemlju. Pretpostavljam da će taj korak također doživjeti kritiku ostalih europskih zemalja?

To je, naravno, rezultat ogromnog broja ljudi koji stižu na europski, odnosno Schengenski teritorij, koristeći prolaze koji nisu regularni granični prijelazi. Posljedica toga je da više ne znamo tko je uopće ušao na unutarnje područje Unije, s obzirom na to da su mehanizmi kontrole prestali ispravno funkcionirati na točki ulaza. Logično je da su pojedine zemlje članice odlučile individualno ponovo uspostaviti svoje vlastite kontrole granica unutar Schengena jer su građani, razumljivo, izgubili povjerenje u funkcioniranje Schengenskog sustava kontrola vanjskih granica. Osim toga, Pravilnik o schengenskim granicama dopušta privremeno ponovo uspostavljanje takvih graničnih kontrola i Austrija je to počela prakticirati. A što se tiče uloge austrijske vojske – zakonske odredbe u Austriji su vrlo specifične po tom pitanju. Austrijska vojska je tijekom desetljeća bila najvažniji zaštitnik sigurnosti građana u zemlji. Tu govorim o situacijama kada je potrebna određena logistička potpora kako bi se savladale neke specifične situacije – od prirodnih katastrofa, poput poplava, do kontrole masovnih okupljanja, poput onih na velikim sportskim događajima. Svako austrijsko ministarstvo može zatražiti pomoć našeg Ministarstva obrane, kroz već određenu proceduru. Trenutačna situacija u kojoj imamo tisuće izbjeglica i migranata koji svakoga dana pristižu, za naše građane predstavlja takav slučaj u kojem austrijska vojska pruža logističku pomoć.

NACIONAL: Posljednji događaji u Europskoj uniji doveli su i do ozbiljnih rasprava o mogućem raspadu Unije kakvu znamo. Osim izbjegličke krize, tu su i dalje opasnost od terorizma, posljedice dugotrajne ekonomske krize, problemi integracije muslimanskog stanovništva u europska društva. Kakvo je vaše mišljenje o najavama da će se Europska unija raspasti?

Da, točno, mnogi ljudi govore da Europska unija prolazi kroz najveću krizu u svojoj povijesti i da postoji opasnost od njenog raspada. Mislim da ne smijemo podcijeniti kapacitet Unije da se nosi s izazovima. Sama europska integracija bila je i još uvijek jest odgovor na krizu. Problemi koje ste spomenuli, poput opasnosti od terorizma, ekonomskih problema ili onih koji su povezani s migracijama, izazovi su koji zahtijevaju zajednički odgovor svih zemalja članica Europske unije – a ne individualan, svake zemlje posebno. A razlog je to što je jedan zajednički odgovor uvijek mnogo efikasniji od 28 individualnih.

NACIONAL: Govorili smo o ugroženim granicama Europske unije, možemo li govoriti i o ugroženim europskim vrijednostima?

Vrlo sam strastven oko Europske unije i njenih vrijednosti. To je možda povezano i s činjenicom da je i moja osobna povijest vrlo europska. Moja majka je Austrijanka iz Carinthije, a moj otac je Nijemac. Djed s mamine strane radio je u Zagrebu u Gradskoj kavani na Trgu bana Jelačića nekoliko godina prije Prvog svjetskog rata. Zato ja sebe, između ostalog, doživljavam i kao Austrijanca i kao Europljanina. Europska unija je jedinstveni fenomen u povijesti i trajno je izložena izazovu stavljanja jedinstva i različitosti pod isti krov. Obje ideje mogu do određene mjere biti u kontradikciji. Ali to je ono što Europu čini zanimljivom, čak i intelektualno, to je ono što nas čini snažnima. Utemeljitelji Europske unije bili su vođeni uvjerenjem da svi problemi mogu biti zajednički riješeni ako se baziraju na osjećaju solidarnosti, međusobnog poštovanja i razumijevanja. Kao što znamo, očevi Europske unije bili su Nijemci, Francuzi, a među njima i mnogi preživjeli iz nacističkih koncentracijskih logora.

NACIONAL: Kakva su vaša očekivanja od nove hrvatske vlade? Kako ocjenjujete poslovnu klimu u Hrvatskoj, ali i ekonomske i ostale bilateralne odnose Hrvatske i Austrije?

Gotovo 700 austrijskih tvrtki investiralo je u Hrvatsku. Oni su stvorili preko 35 tisuća radnih mjesta u ovoj zemlji. Naravno, biznis uvijek određuje njihov zemljopisni izbor. Za Hrvatsku je važno da ostane zanimljivo mjesto za strane investitore. Živimo u globaliziranom svijetu, u kojem biznis i kapital mogu izabrati bilo koju zemlju za poslovanje. Zakonska transparentnost, uključujući i porezni sustav te mogućnost zapošljavanja dobro obrazovane radne snage, vrlo su važni čimbenici u logici globalne konkurentnosti.

NACIONAL: Kakve su vaše impresije o Zagrebu i Hrvatskoj?

Preuzeo sam dužnost u svibnju 2015. Mogu reći, nakon što sam ovdje radio nešto manje od godinu dana, da je Zagreb možda najbolje odredište koje austrijski veleposlanik može poželjeti, naravno pod uvjetom da je spreman ili spremna naporno raditi. Odnosi između naših dviju zemalja iznimno su bliski, od ekonomskih preko političkih do ljudskih. Više od milijun Austrijanaca dolazi u Hrvatsku svake godine, mnogi od njih kako bi proveli praznike na jadranskoj obali. Za mene je Hrvatska lijepa i fascinantna zemlja. Međutim, ono što me najviše impresionira, možda će vas to iznenaditi, nisu prelijepi krajolici, čisto more i svježa riba. Najviše me impresioniraju ljudi koje sam upoznao u ovoj zemlji – ti hrabri i kreativni ljudi prepuni energije. Oni žele uživati u svojoj slobodi. Oni žele na najbolji način iskoristiti svoje živote. Austrija je zemlja u kojoj se politički, društveni i ekonomski uspjeh u velikoj mjeri temelji na prostoru slobode koji država daje svakom pojedincu. Raznolikost i taj individualni prostor slobode učinili su nas jakima i uspješnima. Želio bih da i građani Hrvatske mogu u punoj mjeri iskoristiti upravo te vrijednosti. Siguran sam da bi to bilo i na dobrobit cijele zemlje.