Objavljeno u Nacionalu br. 600, 2007-05-15

NACIONALOVI REPORTERI posjetili su novu tvornicu duhana Adris grupe u Kanfanaru, vrijednu milijardu eura, koja će biti svečano otvorena 20. svibnja

Vozeći se cestom istarski ipsilon iz smjera Zagreba prema Puli, teško je s desne strane u Kanfanaru ne zamijetiti impresivnu građevinu nove tvornice duhana Adris grupe s brižljivo uređenim okolišem. Građevina više sliči multinacionalnoj softverskoj kompaniji u Silicijskoj dolini u Sjedinjenim Američkim Državama, kakve se mogu vidjeti u dokumentarnim filmovima, nego tvornici kakvu bi očekivali u državi u kojoj većina tvornica, koje nisu propale, imaju arhitekturu iz socrealizma. Kada se promatrač udaljava ili približava zgradi, čini se kao da zgrada mijenja oblik, zahvaljujući tzv. metamorfnoj fasadi sastavljenoj od različitih geometrijskih oblika koji razbijaju pravokutnost zgrade. “Adris grupa ne postavlja samo standarde u poslovnom smislu, već i u građevinskom, a naša nova tvornica u Kanfanaru dokaz je toga”, riječi su Damira Vanđelića, investicijskog direktora Adris grupe, koji nas je dočekao u njihovoj novoj tvornici duhana.

Cijena cijelog projekta iznosila je milijardu kuna, a Vanđelić tvrdi da je riječ o najvećoj greenfield investiciji u Hrvatskoj. Svečano otvaranje tvornice očekuje se 20. svibnja, a nazočit će mu i predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. Ovim je projektom moćna Adris grupa, čije su glavne djelatnosti proizvodnja duhana i turizam, zaokružila svoju proizvodnju smjestivši sve faze proizvodnje duhanskih prerađevina na jedno mjesto.

Prije nego je 2006. godine preselio pogon u Kanfanar, Adris je cigarete proizvodio na dva mjesta, u tvornicama duhana u Rovinju i Zagrebu. Autor ovog arhitektonskog rješenja je profesor na arhitektonskom fakultetu u Zagrebu Branko Kincl i njegov tim. U sklopu kompleksa, koji se prostire na ukupnoj površini od 187 tisuća kvadrata, nalazi se i staklena zgrada Istragrafike, tvrtke koja djeluje u sklopu Adris grupe i koja se bavi proizvodnjom komercijalne kartonske ambalaže. Pakiranja za sve cigarete proizvode se u njoj. Čelni ljudi TDR-a potrudili su se da se tijekom projektiranja posveti velika pažnja očuvanju okoliša. Upravo zato je oko cijele tvornice velika zelena površina tako da su čak i parkirališna mjesta napravljena na travi. Pod zelenom površinom je oko 40 tisuća kvadrata te je zasađeno oko 500 stabala u krugu tvornice. Napravljeno je i 6 tumulusa, odnosno zelenih brdašaca. Tvornica ima moderni sustav za biološko pročišćavanje tehnoloških voda. Pročišćena voda skuplja se u jezeru koje se nalazi ispred tvornice koje prilično lijepo izgleda. Tom vodom se i navodnjava dio zelene površine. Jedan od najvećih problema bio je kako zgradu od 60 tisuća kvadrata uklopiti u okoliš obrastao makijom i kršem, o čemu Vanđelić priča: “Prilično je teško izgraditi ovako veliku zgradu a da ne nagrdi okoliš kakav je ovaj u Istri, pa smo se stoga odlučili za taj metamorfni oblik i dobro osmišljen hortikulturni zahvat. To je, doduše, povećalo troškove gradnje, ali smo iznimno zadovoljni jer nismo željeli nikakva osrednja rješenja”, govori Vanđelić.
Građevinski radovi počeli su 28. veljače 2005., a već nakon godine dana počela je proizvodnja cigareta u novim pogonima, o čemu Vanđelić priča: “Kolege iz nama konkurentnih kompanija, poput Phillip Morrisa i British American Tobaccoa, izražavali su veliku skepsu kada smo im rekli za naš plan da nove pogone stavimo u rad samo godinu dana od početka radova jer, prema njihovom mišljenju, to nisu u stanju napraviti ni njihovi moćni inženjerski biroi. Dokazali smo da smo u stanju napraviti, a to možemo i zahvaliti domaćim građevinskim tvrtkama. Njihovih je 700 do 800 radnika radilo u tri smjene i uspjelo napraviti ovako veliki posao. Posao je bio vrlo dobro organiziran, pa tako nismo imali niti jednu ozbiljniju ozljedu tijekom izgradnje”. Nakon što posjetitelj uđe kroz glavni ulaz zgrade u kojoj je zaposleno 900 ljudi, naći će se na prostranoj recepciji. Staklenim liftom odlazi se na prvi kat, gdje se nalaze kancelarije, novi i ugodni restoran za radnike te hodnik kojim je cijeli taj prostor povezan s proizvodnim pogonima. U prostoriji koja se nalazi ispred hale za proizvodnju nalazi se skladište duhana s nekoliko stotina kontejnera, slijedi srce proizvodnje, hala sa 17 proizvodnih linija. S obzirom da je u pitanju nova tvornica, proizvodni pogon izgleda vrlo čisto i prostrano. Upravo je skučenost prostora radnicima predstavljao veliku smetnju u staroj tvornici u Rovinju o čemu priča i Vera Čakić, po zanimanju voditeljica stroja: “U rovinjskoj tvornici bilo je dosta skučeno, a ovdje je sasvim druga priča i posao nam je stoga olakšan”, a Vanđelić se nadovezuje: “U staroj tvornici staroj više od sto godina, znao nam je kroz pod propadati stroj zbog težine. Nova tvornica je sasvim druga priča, a i pojačali smo podne obloge”.

Godišnje se u Kanfanaru proizvede 24 milijarde cigareta, a više od 50 posto se izvozi. Zagrebački i rovinjski pogoni zajedno su proizvodili 17 milijardi cigareta godišnje.

Adris grupa nastala je iz proizvodnje cigareta, odnosno Tvornice duhana Rovinj. TDR se krajem devedesetih prošlog stoljeća othrvao multinacionalnoj kompaniji British American Tobacco koja je kupovinom zadarske Tvornice duhana 1999. godine htjela izgurati TDR s hrvatskog tržišta. Iz BAT-a su stalno isticali da je hrvatsko tržište monopolizirano i da nemaju iste uvjete u distribuciji i prodaji kao tvornica iz Rovinja te se BAT naposljetku i povukao s hrvatskog tržišta. Od toga je trenutka TDR samo nastavio rasti u svojem poslovanju i danas je jedna od najmoćnijih tvrtki u regiji. Bili su i suvlasnici tvrtke Tisak čime su osigurali veliku distributivnu mrežu. TDR je namjeravao kupiti i Luru Luke Rajića, koji je usred pregovora odustao od toga. Međutim, kako TDR ima ograničenje kakvo ima većina tvrtki iz malih zemalja koje naglo izrastu, a to je da postanu dovoljno veliki za domaće tržište, a opet nedovoljno za dugotrajnu tržišnu utakmicu protiv multinacionalnih kompanija, počeo se okretati i turističkoj djelatnosti. Tako je nastala i Adris grupa koja je podijeljena na dva dijela: duhanski i turistički dio, s tim da se ova potonja i dalje razvija. Phillip Morris, TDR-ov konkurent, nekoliko je godina pokušavao kupiti ovu hrvatsku duhansku kompaniju. Kako su tada objašnjavali iz TDR-a, transakcija je zaustavljena zbog namjere američke kompanije da ugasi proizvodnju u Hrvatskoj i preseli je u Srbiju. TDR je nakon te neuspješne akvizicije htio kupiti neke srbijanske tvornice duhana, ali ga je preduhitrila konkurencija te je cijela tamošnja duhanska industrija postala njihov plijen.

Kako duhanski biznis izaziva veliko ogorčenje javnosti zbog štetnosti pušenja, iako državnu blagajnu puni najvećom količinom novaca nakon naftnog biznisa, čelni ljudi moraju se kudikamo više truditi oko vlastitog imidža. “Socijalni kontekst nam je jako bitan. Sedamdeset posto naše kompanije nalazi se u vlasništvu zaposlenika, kako današnjih tako i bivših. Između ostalog, trudili smo se u izradu ovog kompleksa uključiti što više domaćih tvrtki. Od milijardi kuna, 700 milijuna plaćeno je domaćim kompanijama. Osim toga, mi predstavljamo neku vrstu sidra u poslovnoj zoni u Kanfanaru. Iako smo za sada jedini, neke renomirane tvrtke su najavile dolazak, što će još više pojačati atraktivnost ove općine koja je do sada bila jedna od siromašnijih u Istri”, govori direktor investicija, naglašavajući da je Adris najveći nacionalni investitor.

Poslovnom zonom u Kanfanaru profitirala je i općina Kanfanar. TDR je općini izgradio infrastrukturu vrijednu 60 milijuna kuna, a cijene zemljišta stanovnika Općine, koje je do izgradnje bilo poljoprivredno, naraslo je i do deset puta. Kako Vanđelić priča, državni proračun godišnje dobije od Adris grupe 3,5 milijardi kuna, Istarska županija 70 milijuna kuna, a 70 posto rovinjskog proračuna može zahvaliti Adrisu.

Preseljenje zagrebačkog pogona TDR-a u Kanfanar 2006. godine nije prošlo bez poteškoća. Naime, 36 od ukupno 240 radnika koliko ih je bilo zaposleno u Tvornici duhana Zagreb, koja je od 1998. u rukama Adrisa, štrajkom je i zauzećem proizvodnih i uredskih prostorija TDZ-a željelo spriječiti preseljenje. Vanđelić je objasnio razloge preseljenja: “Tvornica u Kanfanaru bila nam je nužna kako bi tehnološki i organizacijski unaprijedili naše poslovanje i jedino smo tako mogli osigurati našu konkurentnost. To je ujedno bio i jedini način da proizvodnja ostane u Hrvatskoj. Moram podsjetiti da je u našem okruženju zatvoreno 20-ak tvornica i ugašeno tisuće radnih mjesta u duhanskoj industriji”. TDR je ponudio otpremnine radnicima u iznosu od 150 do 350 tisuća kuna, a najveći dio od 172 koji su prihvatili takav sporazum, je dobio od 200 do 250 tisuća kuna. Četrnaestorici Zagrepčana, koji su prihvatili odlazak u Kanfanar, osigurana je pomoć pri traženju smještaja, a jedna od njih je i Irena Glas koja je zagrebačku adresu zamijenila rovinjskom: “Možda će zvučati patetično, ali sada tek vidim da bi mi bilo žao da nisam došla. Vrlo sam zadovoljna, a i plaća je veća. U Zagreb danas dolazim isključivo kao turist”. Damir Vanđelić je također Zagrepčanin, obitelj mu živi u hrvatskom glavnom gradu, a on vikendom putuje kući, supruzi i djeci, i tvrdi kako mu ne pada teško takav život. Radio je u Plivi i InBevu, a već skoro četiri godine zaposlen je u Adris grupi: “Moja obitelj i ja navikli smo na ovakav način života, tako da mi ne pada teško ovakva odvojenost”.

Priprema za pohod na Češku, Španjolsku i Njemačku

Samo godinu dana nakon početka radova nove tvornice, počela je proizvodnja cigareta u Kanfanaru. Damir Vanđelić tvrdi da kolege iz konkurentskih kompanija nisu vjerovali da će radovi biti završeni za tako kratko vrijeme. I dok su rovinjska i zagrebačka tvornica zajedno proizvodile 14 milijardi cigareta, u novoj tvornici, na sedamnaest proizvodnih linija, godišnje radnici proizvedu 24 milijarde cigareta. Više od polovice se izvozi preko granice Hrvatske, uglavnom na tržište bivše Jugoslavije. Svaka četvrta cigareta u regiji dolazi iz kanfanarskih pogona. Ambicija Uprave je širiti se na češko, španjolsko i njemačko tržište na kojima je Adris doduše prisutan, ali ne u onolikoj mjeri koliko bi htjeli čelnici Adrisa.

U Kanfanar preseljena i Istragrafika

U Kanfanar je iz Rovinja preseljena i Istragrafika, tvrtka koju je 1956. godine osnovala Tvornica duhana Rovinj. Istragrafika se bavi proizvodnjom kartonske komercijalne ambalaže, a danas posluje u sklopu Adris grupe. Ima 170 zaposlenih i jedna je od veći proizvođača kartonske ambalaže u Hrvatskoj. Nagradu Zlatna kuna osvojila je 2001. godine kao najuspješnija tvrtka u kategoriji srednjih tvrtki.
Nova tvornica ima veći kapacitet od stare pa Istragrafika, osim kutija za cigarete, proizvodi i ambalažu za veći broj drugih proizvođača. Surađuju s Krašom, Ledom, Karlovačkom pivovarom, Podravkom, Labudom i drugima. Enis Kancelir, direktor Istragrafike, tvrdi da su nabavom najnovijih strojeva i povećanjem kapaciteta istakli svoju ambiciju da osvoje veći tržišni udio u zemlji i inozemstvu.