Nakon što je godinama planirao izgradnju suvremene trkaće staze u jednom od centara rane američke autoindustrije, Carl G. Fisher napokon je ostvario snove – Indianapolis

Potkraj 1908. nagovorio je još trojicu imućnih lokalnih partnera da investiraju u projekt. Carl G. Fisher, Jim Allison, Frank Wheeler i Arthur Newby osnovali su Indianapolis Motor Speedway Corporation i za 72.000 dolara kupili ravno zemljište, farmu Pressley, osam kilometara udaljeno od središta Indianapolisa.

Tako je utemeljena baza onoga što će postati vjerojatno najpoznatije svjetsko poprište automobilističkih utrka. Neki izvori datiraju osnivanje same korporacije u ožujak, no najznačajniji se čin, kupnja zemljišta, nedvojbeno obavljena ranije.

Start utrke 1912. Foto: Indianapolis Motor Speedway

Gradnja staze počela je u ožujku, a u svibnju je, dva mjeseca prije dovršetka ovalne staze, održano prvo spektakularno natjecanje, utrka balona. Automobili su na stazu prvi puta izašli 19. kolovoza 1909., pet dana nakon prve motociklističke utrke na njoj.

Originalna kamena podloga pokazala se preopasnom, zabilježeno je čak pet smrtnih slučajeva, utrke su doživjele fijasko i činilo se da je projekt nastao po uzoru na britansku ovalnu stazu Brooklands osuđen na propast.

Fisher će u trenutku lucidnosti odlučiti popločati stazu ciglama, što će joj donijeti popularni nadimak ‘Brickyard’, ali isprva ne i stvaran uspjeh. Do njega će doći tek nakon kreiranja najduže i nagradama najbogatije utrke u SAD-u, Indy 500, 1911. godine.

Kreirana je dobitna formula, koja se uz manje izmjene primjenjuje i danas.

Autor: Dino Milić-Jakovlić