Naftna kompanija Ina godinama je vakuumsko plinsko ulje, nusproizvod prerade nafte potreban za proizvodnju dizela, kupovala od ciparskih tvrtki Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Products u vlasništvu ruskog biznismena Mikhaila Gutserieva, preko čijih je računa MOL bivšem premijeru Ivi Sanaderu platio pet milijuna eura mita za preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Taj podatak Nacionalu su potvrdila dva međusobno nezavisna visokopozicionirana politička izvora.

Vakuumsko plinsko ulje (VGO) kao sirovina za proizvodnju dizel goriva, domaćoj javnosti postala je zanimljiva nakon što je objavljeno da bi Hrvatska mogla tražiti izuzeće od odluke Europske unije o novom paketu sankcija protiv Rusije koji uključuje potpunu zabranu uvoza ruske sirove nafte i naftnih derivata, jer Ina uvozi to plinsko ulje upravo iz Rusije. Ina posljednjih godina VGO uglavnom nabavlja od tvrtki Litasco i Vitol. Litasco je tvrtka-kći ruskog Lukoila, osnovana upravo za potrebe međunarodne trgovine, a Vitol je nizozemska tvrtka za trgovinu energentima i derivatima. „No godinama prije, sve do 2015. ili 2016. godine, VGO se niz godina nabavljao upravo od Gutserievovih tvrtki Ceroma Holding i Hangarn Oil Products“, potvrdio nam je jedan od izvora, dobro upućen u poslovanje Ine.

Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, kako je potvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, mito od mađarskog MOL-a koje je dogovorio s njegovim šefom Zsoltom Hernádijem primio je od ciparskih tvrtki koje su nakon toga nesmetano trgovale s Iom. FOTO: Sanjin Strukic, Zeljko Lukunic, Goran Kovacic/PIXSELL

Mikhail Gutseriev je ruski magnat i jedan od 200 najbogatijih Rusa na svijetu koji je bogatstvo stvorio poslovima vezanima uz naftu, ugljen i trgovinu nekretninama. Jedan je od donedavnih suvlasnika ruske naftne kompanije Russneft, a Velika Britanija i Europska unija, koje su u lipnju 2021. nametnule sankcije Bjelorusiji i njihovu predsjedniku Aleksandru Lukašenku, uvrstile su ga među osobe na koje se odnose sankcije zbog njegovog bliskog poslovnog i prijateljskog odnosa s Lukašenkom. Gutseriev je odigrao jednu od ključnih uloga i u postupku transfera novca koji je predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi uplatio Ivi Sanaderu na ime mita, jer je novac transferiran upravo preko tvrtki Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Product, obje u Gutserievovu vlasništvu.

Njegovo se ime spominje i u pravomoćnoj presudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu od 3. travnja 2014. godine. U toj je presudi Vrhovni sud prihvatio činjenice koje je u prvostupanjskom postupku utvrdio Županijski sud u Zagrebu, a koje kažu da su, nakon što je Robert Ježić u prvoj polovici 2009. godine pristao primiti novac za Ivu Sanadera, “u cilju ostvarenja dogovora između optuženika (I. Sanadera, op. N.) i Zsolta Hernádija o isplati iznosa od 10.000.000 eura, zaključeni fiktivni ugovori o savjetodavnim uslugama između društva Xenoplast & Shipping AG iz Švicarske u suvlasništvu Roberta Ježića, i to 3. lipnja 2009. s društvom Ceroma Holdings Ltd, Cipar, a 4. lipnja 2009. s društvom Hangarn Oil Products Trading Ltd, na temelju kojih je 17. lipnja 2009. na račun društva Xenoplast & Shipping društvo Hangarn Oil Products Trading Ltd, Cipar, uplatilo iznos od 2.600.000 eura, a društvo Ceroma Holding Ltd iznos od 2.400.000 eura”. Vlasnik obiju tvrtki koje su poslužile za transfer 5.000.000 eura na ime mita bio je Mikhail Gutseriev.

Ime ruskog magnata Mikhaila Gutserieva spominje se i u pravomoćnoj presudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu, gdje se opisuje kako mu je preko Ježića transferirano prvih pet milijuna eura mita

Vrhovni sud također je prihvatio ranije iskaze „svjedoka Roberta Ježića, Stephana Hürlimanna, Imre Fazekasa, Mikhaila Gutserieva, Nataše Vujec i Vesne Trnokop Tanta te dokumentaciju koja se odnosi na uplate društava Hangarn Oil Products Trading Ltd i Ceroma Holdings Limited društvu Xenoplast & Shipping (u vlasništvu Roberta Ježića, op.N.), na temelju kojih je (prvostupanjski sud) utvrdio da je novac uplaćen društvu Xenoplast & Shipping u ukupnom iznosu od 5.000.000 eura, dio od obećanog mita od 10.000.000 eura”, a za takav je zaključak, tvrdi se u presudi Vrhovnog suda, prvostupanjski sud dao uvjerljive razloge koje prihvaća i sud drugog stupnja.

U presudi nadalje stoji da je u prvostupanjskom postupku “pravilno utvrđeno da je postojao dogovor Ježića s optuženikom (Ivom Sanaderom, op. N.) da primljeni novac (koji su uplatila društva Hangarn Oil Products Trading Ltd i Ceroma Holdings Ltd na račun Ježićeve tvrtke Xenoplast & Shipping, op.N.) Ježić neko vrijeme koristi za vlastito poslovanje, a nakon toga ga preda optuženiku na njegovo traženje, što je svjedok naveo već prilikom prvog ispitivanja”, a što je potom prihvatio i Vrhovni sud. No Robert Ježić je sudu izjavio da ga je začudilo kad je Sanader, protivno njihovu ranijem dogovoru, zatražio da mu odmah preda 5.000.000 eura, iz čega je Vrhovni sud izveo zaključak da je tvrtka Xenoplast & Shipping Roberta Ježića zapravo trebala poslužiti za prikrivanje prave svrhe tog novca i krajnjeg primatelja.

No osim što su služile za transfer MOL-ova mita za bivšeg premijera, Gutserievove ciparske tvrtke Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Product i tada su, ali i u godinama nakon samog čina uplate mita, služile za kupovinu vakuumskog plinskog ulja za potrebe Ine, donoseći tako dodatan profit Gutserievu. Naime, vakuumsko plinsko ulje (VGO) u najvećoj mjeri izvoze upravo ruske rafinerije koje ga zbog tehnoloških ograničenja (nepostojanje tzv. hidrokreking postrojenja i FCC postrojenja) ne mogu dodatno preraditi u vrjednije proizvode poput benzina, propana i dizela te ga prodaju na tržištu, a Ina ga godinama kupuje upravo iz ruskih izvora.

Moćni ruski biznismen Mikhail Gutseriev vlasnik je ciparskih tvrtki Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Products, preko kojih je išlo mito Sanaderu. FOTO: Vladimir Gerdo/NEWSCOM

Te su se trgovinske transakcije odvijale po nalogu MOL-a, odnosno njegove uprave na čijem je čelu Zsolt Hernádi, svjedočeći tako posve konkretno bahatosti, osjećaju nadmoći i nedodirljivosti te podcjenjivačkom stavu prema hrvatskom suvlasniku Ine koji Hernádi i njegovi suradnici godinama otvoreno pokazuju. Takav njihov odnos prema Hrvatskoj i njezinim zakonima stavlja sada hrvatsku vladu u neugodan položaj da od EU-a traži izuzeće od odluke o zabrani uvoza ruske nafte i derivata, i to isključivo zato što to odgovara upravo MOL-u.

U svjetlu priprema Europske unije da već do kraja ove godine potpuno zabrani uvoz sirove nafte i naftnih derivata iz Rusije, pojavio se i problem nastavka transporta sirove nafte JANAF-ovim naftovodom iz Omišlja prema rafineriji nafte u Pančevu, koja je u vlasništvu Naftne industrije Srbije (NIS). Naime, 15. ožujka je Vijeće EU-a, u okviru četvrtog paketa sankcija protiv Rusije, donijelo odluku o zabrani svih poslovnih transakcija s tvrtkama u zemljama izvan Unije koje su u većinskom vlasništvu ruskih državnih kompanija. NIS je, podsjetimo, donedavno bio u većinskom vlasništvu ruske tvrtke Gazpromneft i značajan je JANAF-ov partner jer hrvatskim naftovodom na godinu transportira oko tri milijuna tona sirove nafte za potrebe rafinerije u Pančevu i postrojenja za proizvodnju maziva u Novom Sadu.

Na temelju te suradnje JANAF na godinu uprihodi oko 40 milijuna eura, odnosno gotovo trećinu vlastitih godišnjih prihoda. No čini se da je Srbija doskočila tom problemu. Promijenjena je vlasnička struktura tvrtke, 6,15 posto dionica NIS-a vlasnik Gazpromneft (koji je pod sankcijama) prodao je ruskoj tvrtki Gazprom (koja nije pod sankcijama), čime je otvoren put neometanom nastavku isporuke nafte JANAF-ovim naftovodom do Srbije. Nastavak suradnje NIS-a i JANAF-a prošloga tjedna je u izjavi HTV-u potvrdio i novi ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović, koji je izjavio da će JANAF prema važećim ugovornim obavezama isporučivati naftu kao i do sada.

Bahatost i podcjenjivački stav koji ljudi iz uprave MOL-a bliski mađarskom premijeru Viktoru Orbánu pokazuju prema Hrvatskoj kao suvlasniku Ine, premijera Plenkovića stavljaju u nezavidan položaj. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Ministar Filipović je također najavio da JANAF može biti rješenje za problem isporuka dovoljnih količina sirove nafte za potrebe MOL-ovih rafinerija u Százhalombatti i Bratislavi ako dođe do potpune zabrane uvoza ruske nafte u zemlje EU-a. “JANAF trenutno, bez ikakvih investicija, može udvostručiti količinu nafte koja ide prema Mađarskoj, a dodatnim investicijama kapaciteti mogu biti povećani dvostruko. Možemo biti dobavni kanal prema Mađarskoj, a iz Mađarske prema drugim zemljama. To je nešto na čemu ćemo zasigurno raditi”, objasnio je ministar u srijedu.

No ta pojedinost, koliko god s jedne strane bila pozitivna za poslovanje JANAF-a, s druge strane u startu je poništila bilo kakvu mogućnost pokretanja procesa transporta domaće nafte iz unutrašnjosti prema Rijeci. Krene li, naime, sirova nafta u većim količinama prema Mađarskoj i prema Srbiji – a to potonje već se događa jer je JANAF sredinom siječnja ove godine s NIS-om sklopio novi ugovor o transportu sirove nafte do kraja 2022. godine, kojim je NIS zakupio transportne kapacitete JANAF-a u količini od 3,2 milijuna tona nafte, odnosno oko 16 posto kapaciteta naftovoda – Hrvatska će imati značajno sužen manevarski prostor za preradu vlastite nafte u zemlji. Time je upravo u ovoj situaciji nestabilnosti u opskrbi europskog, ali i hrvatskog tržišta naftom i derivatima potvrđena sva štetnost MOL-ove jednostrane odluke da 2018. zatvori sisačku rafineriju koja je prerađivala visokokvalitetnu naftu s hrvatskih naftnih polja i svu proizvedenu naftu izveze na preradu u Mađarsku.

Sporne trgovinske transakcije odvijale su se po nalogu MOL-a, odnosno njegove Uprave na čijem je čelu Orbánov pouzdanik Zsolt Hernádi. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Odnosno, za preradu domaće nafte ostaje jedino ponovno pokretanje sada ugašene rafinerije u Sisku. Nacional je u prošlom broju objavio informaciju koja je pristigla iz neslužbenih, ali vrlo visoko pozicioniranih političkih izvora, da je premijer Plenković od Ine i JANAF-a zatražio dodatne informacije i podatke na temelju kojih će razmotriti mogućnost zabrane izvoza domaće nafte u Mađarsku i donijeti odluku hoće li i kako zatražiti da se iznova otvori rafinerija u Sisku te da se uz manje korekcije ona vrati preradi domaće nafte. Iz Filipovićeva Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Nacionalu su potvrdili da Hrvatska, kao i svaka druga država članica EU-a, ima mehanizme da u slučaju izvanrednog poremećaja opskrbe tržišta nafte i naftnih derivata, reagira prema propisanim zakonskim odredbama, odnosno planovima.

“Nastavno na navedeno, u slučaju izvanrednog poremećaja opskrbe tržišta nafte i naftnih derivata, Vlada Republike Hrvatske može, na prijedlog Stručnog povjerenstva, propisati mjere ograničavanja trgovine pojedinim energentima i/ili energijom sukladno članu 26. Zakona o energiji”, stoji u odgovoru Ministarstva na Nacionalovo pitanje namjerava li Vlada iskoristiti zakonsku mogućnost zabrane izvoza domaće nafte i naložiti njezinu preradu u Hrvatskoj. Pritom napominju da “postojeća zakonska regulativa ne ograničava transport domaće nafte na preradu u druge zemlje, u uvjetima normalnih tržišnih okolnosti” te tvrde da je u ovom trenutku opskrba naftom i naftnim derivatima uredna i da do poremećaja nije došlo ni u Hrvatskoj ni u zemljama preko kojih se dopremaju nafta i naftni derivati za potrebe domaćeg tržišta.

Iz istog Ministarstva dobili smo i podatak da je s ukupno 38 eksploatacijskih polja u Hrvatskoj, Ina kao za sada jedini proizvođač nafte u zemlji, u prošloj godini proizvela oko 650 tisuća tona sirove nafte, što je čak nešto više od ukupne godišnje proizvodnje u 2020. godini. Prerađena u derivate, ta bi količina zadovoljila oko 25 posto hrvatskih potreba za dizelom i benzinom. Sva je ta nafta, podsjetimo, JANAF-ovim naftovodom prevezena na preradu u Mađarsku.

Na Nacionalovo konkretno pitanje po kojoj cijeni MOL plaća Ini isporučenu naftu, na temelju kojih parametara se izračunava konačna otkupna cijena nafte te izvještavaju li hrvatski članovi Uprave Ine redovno resorno Ministarstvo gospodarstva o količinama isporučene domaće nafte i cijenama po kojima MOL tu naftu preuzima, dobili smo vrlo zanimljiv odgovor: “Resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja putem Povjerenstva za vrednovanje ugljikovodika imenovanog od strane ministra nadležnog za energetiku, na temelju Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika i Pravilnika o rezervama analizira i kontrolira količine i cijene pridobivenih ugljikovodika temeljem kojih se plaćaju naknade Republici Hrvatskoj koje se plaćaju mjesečno.”

Odgovor koji smo dobili pokazuje da Ministarstvo gospodarstva ima kontrolu nad proizvedenim količinama nafte za koje Ina kao koncesionar plaća odgovarajuće, zakonom propisane naknade. No ta kontrola očito prestaje onoga časa kada sirova nafta krene prema skladišnim kapacitetima u Sisku, punktu na kojem se skuplja nafta eksploatirana s domaćih polja kako bi odatle bila transportirana naftovodom prema Mađarskoj.

Drugim riječima, ni Vlada ni Filipovićevo ministarstvo nemaju saznanja o tome koliko je nafte otišlo na preradu u Mađarsku, po kojim cijenama i kako je otkupna cijena formirana. Te informacije MOL, odnosno predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon, očito uskraćuje Barbari Dorić, Niki Daliću i Darku Markotiću, članovima Uprave Ine iz hrvatskog portfelja. A budući da MOL te podatke uskraćuje hrvatskom suvlasniku, opravdano je posumnjati da će biti spreman s premijerom Plenkovićem i ministrom Filipovićem podijeliti i podatke koje je, prema Nacionalovom izvoru, Plenković zatražio kako bi donio odluke od iznimne važnosti za hrvatsku energetsku budućnost.

Iako iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja tvrde da je ministar Davor Filipović podnio ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora naftne kompanije Ina, njegovo se ime još uvijek, tri tjedna nakon imenovanja na novu funkciju, nalazi na korporativnim stranicama Ine među članovima Nadzornog odbora, ali i u Sudskom registru u koji je svaka tvrtka dužna u što kraćem roku prijaviti sve nastale promjene u vodstvu. Filipović je za člana Nadzornog odbora Ine izabran 17. prosinca prošle godine, a već 29. travnja na mjestu ministra gospodarstva zamijenio je Tomislava Ćorića. No njegovo je ime još uvijek na popisu članova NO-a Ine, a Vlada nije predočila nikakav službeni pisani trag o njegovoj ostavci na dan 29. travnja, odnosno na dan kada je dobio povjerenje većine u parlamentu za obnašanje nove funkcije. Prema odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, ministri kao obveznici na koje se odredbe Zakona odnose „ne mogu biti članovi uprave, upravnih odbora ili nadzornih odbora trgovačkih društava … nadzornih odbora izvanproračunskih fondova niti mogu obavljati poslove upravljanja u poslovnim subjektima“.

U međuvremenu je Vlada na zatvorenom dijelu sjednice održane 6. svibnja, tjedan dana nakon imenovanja Filipovića na novu funkciju, donijela odluku o njegovu imenovanju za novog člana Glavne skupštine Ine (kao službenog predstavnika hrvatskog suvlasnika) i uputila zahtjev Glavnoj skupštini Ine za njegovim razrješenjem s mjesta člana Nadzornog odbora. No sjednica Glavne skupštine, prema informaciji objavljenoj na Ininim korporativnim stranicama, sazvana je tek za 15. lipnja, što znači da će ministar Filipović službeno ostati član NO-a Ine sve do Glavne skupštine koja bi ga tada službeno trebala razriješiti prijašnje funkcije i imenovati na dužnost člana Glavne skupštine.

Davor Filipović podnio je ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora Ine na dan kad je imenovan ministrom, ali čeka se i odluka Skupštine. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Stoga se postavlja pitanje je li ministar Davor Filipović u sukobu interesa jer istovremeno obavlja dvije nespojive funkcije. U njegovu Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja izričito demantiraju takvu mogućnost: „Ministar Filipović istovremeno ne obnaša dužnost ministra i dužnost člana Nadzornog odbora Ine. Naime, ministar Filipović podnio je ostavku na članstvo u Nadzornom odboru Ine s danom 29. travnja 2022. godine, tj. odmah nakon iskazivanja povjerenja Hrvatskog sabora ministru. Prema članu 260.a Zakona o trgovačkim društvima, ostavka djeluje od trenutka kada je podnesena društvu. Isto tako, za prestanak članstva u nadzornom odboru nije potrebna odluka glavne skupštine, stoga upis u sudski registar ima deklaratoran učinak”, stoji u odgovoru na pitanje o mogućem sukobu interesa ministra Filipovića koje je Nacional uputio Ministarstvu. U odgovoru se tvrdi da ministar, zbog činjenice da je na dan imenovanja i stupanjem na dužnost podnio ostavku u pisanom obliku koja, kako navode, djeluje od dana kada je podnesena, nije ni u kakvom sukobu interesa. No ostaje neodgovoreno pitanje zašto je Filipović s ostavkom čekao i zbog čega ju je podnio tek kada je dobio povjerenje Sabora iako je za novu dužnost znao danima prije toga.

Uz objavu o sjednici Glavne skupštine, Uprava Ine je također na korporativnim stranicama objavila Dopunu dnevnog reda Glavne skupštine, i to na zahtjev Vlade kao dioničara, u kojoj se za dvoje članova Nadzornog odbora iz hrvatskog portfelja predlaže reizbor, odnosno produljenje mandata dosadašnjim članovima Damiru Mikuljanu i Branimiru Škurli na rok od šest mjeseci.

No ne spominje se ime trećeg člana NO-a koji bi trebao zamijeniti ministra Filipovića. Upitali smo stoga Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja tko će biti treći član NO-a Ine, odnosno koga će Vlada predložiti za novog člana umjesto ministra Filipovića. No to su pitanje u Ministarstvu posve ignorirali i na njega nisu odgovorili.