Al Pacino napisao je u svojoj upravo objavljenoj autobiografskoj knjizi „Sonny Boy“ kako je u jednom trenutku morao promijeniti smjer svoje karijere nakon što je izgubio sav novac koji je imao na računu. Naime, njegov korumpirani računovođa koji je brinuo o njegovoj ušteđevini uložio je taj novac u Ponzijevu shemu koju je organizirao. U konačnici, Pacino je izgubio sav svoj novac, radilo se o 50 milijuna dolara, dok je računovođa osuđen na sedam i pol godina zatvora.

Sve to, naveo je Pacino u knjizi, zbivalo se 2011. godine kada je počeo „dobivati upozorenja kako je njegov računovođa, koji je brinuo o financijama brojnih slavnih osoba, počeo gubiti klijente“. Pacino je već tada trošio velike iznose, pa je tako živio u skupoj kući na Beverly Hillsu, koju je iznajmio, zatim je odveo cijelu obitelj na put u Europu i to u iznajmljenom avionu Gulfstream 550, te je po dolasku u London iznajmio cijeli kat u skupom hotelu Dorchester.

No, iako je trošio ogromne iznose, postao je sumnjičav kada je vidio da se njegov iznos na računu nije dramatično smanjio. „Tada sam shvatio da sam sjeb..“ A onda se zbio ključan trenutak, razotkrivena je Ponzijeva shema. „Ostao sam bez novaca. Imao sam 50 milijuna, a zatim nisam imao više ništa. Imao sam nekretnine ali nisam imao novaca“. Onda je počeo računati koliko je i kako trošio. „U ovom poslu, kada zaradite 10 milijuna dolara po filmu, to nije 10 milijuna. Nakon što platite odvjetnike, agente, publicistu, vladu, ostaje vam 4,5 milijuna dolara. No, ja sam živio luksuznim životom, iznad svojih mogućnosti. Čudno je to, što više zarađuješ, to manje imaš“.

Kao primjer nevjerojatnog trošenja novaca Pacino je naveo svog vrtlara kojeg je plaćao 400 tisuća dolara godišnje. „To je bilo za uređenje okoliša kuće u kojoj nisam ni živio”, objasnio je Pacino.

Pacino je bio u svojim 70-ima kada je saznao da je švorc, dodajući: “Nisam bio mladić i nisam više mogao zarađivati velik novac od glume u filmovima, kao što sam prije radio. Velike plaće na koje sam bio navikao jednostavno više nisu dolazile. Sve se promijenilo, bilo mi je sve teže naći uloge“.

Prije nego što je bankrotirao, Pacino je “snimao filmove u kojima sam mislio da sam povezan s ulogom i osjećao da mogu nešto donijeti.” Primjeri koje je naveo su bili filmovi „Oceanovih 13″ i „88 minuta”, iako se potonji naslov pokazao “katastrofom”, kazao je glumac. Kad je bankrotirao, Pacino je morao odbaciti pravila kojih se držao u svojoj karijeri te je početi prihvaćati bilo koje uloge za koje je dobivao velik novac. Zato je pristao glumiti u ozloglašenom filmu „Jack and Jill” Adama Sandlera i više nije odbijao ponude za snimanjem reklama. Snimio je, primjerice, reklamu za kavu s redateljem Barryjem Levinsonom.

“’Jack and Jill’ je bio prvi film koji sam snimio nakon što sam izgubio novac. Da budem iskren, učinio sam to jer nisam imao ništa drugo”, piše Pacino. “Adam Sandler me želio i mnogo su mi platili za to. Pa sam to i napravio, i pomoglo je. Volim Adama, bilo je divno raditi s njim i postao mi je drag prijatelj. Također je izvrstan glumac i vraški dobar tip.”

Pacino je također prodao jednu od svoje dvije kuće kako bi zaradio novac i počeo naplaćivati predavanja na fakultetima. „Moji seminari bili su još jedno veliko otkriće za mene. U prošlosti sam stalno odlazio na fakultete i razgovarao s tamošnjom djecom, samo da bih otišao tamo i nastupio za njih. Ispričao bih im nešto o svom životu i zamolio ih da me pitaju. … Nisam bio za to plaćen. Sad kad sam bio bez para, pomislio sam: ‘Zašto ne bi nastavio raditi?’ Bilo je više mjesta na koja sam mogao otići i održati predavanja. Ne nužno fakulteti. Znao sam da za to postoji šire tržište. Tako sam počeo putovati okolo. I otkrio sam da funkcionira. Publika je dolazila jer sam još uvijek bio popularan.”