Državna željeznička poduzeća neuspješno su restrukturirana i to je uz svjetsku financijsku krizu glavni razlog njihove složene financijske situacije, pri čemu njihove dugove podmiruje država, a individualne odgovornosti za poslovanje gotovo da i nema, tvrde stručnjaci Instituta za javne financije (IJF) Anto Bajo i Marko Primorac u publikaciji “Restrukturiranje željezničkih poduzeća u vlasništvu RH”.

Upozoravajući da željeznička poduzeća zadnjih deset godina uglavnom završavaju s gubitkom, nekad i većim od milijarde kuna, autorski IJF-ov dvojac navodi da se restrukturiranje trebalo temeljiti na realnom planu, s konkretnim i ostvarivim ciljevima zasnovanim na boljem predviđanju promjena.

Umjesto toga, stječe se dojam da je od 2006. godine, kad je restrukturiranje počelo unutar pristupnih pregovora s EU-om, veći naglasak na formalno-pravnim promjenama zbog usklađivanja s EU-om, nego na stvarnoj potrebi restrukturiranja, kaže se u studiji.

Zaključuje se da ciljevi restrukturiranja od 2012. do 2016. godine nisu ostvareni, a likvidnost poduzeća je slabija nego prije početka restrukturiranja.

Na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka i bilanci od 2011. do 2015. godine, Bajo i Primorac iznose kako gubitak grupe HŽ-ovih poduzeća u 2012. i 2013. godini iznosi više od milijarde kuna, ali da su gubici od 2014. godine značajno smanjeni. Ukupni prihodi i rashodi smanjeni su za oko 1,3 milijarde kuna, a najveći pad rashoda ostvario je HŽ Cargo. Od 2011. do 2015. ukupni prihodi pali su s 5,1 na 4,3 milijarde kuna na razini grupe, uglavnom zbog smanjenja transfera iz državnog proračuna i prihoda od prodaje, dok su prihodi iz državnog proračuna oko pola milijarde kuna godišnje.

Ukupne obveze željezničkih poduzeća u 2015. iznose šest milijardi kuna, od čega je trećina kratkoročnih obveza.

Kaže se i da su željeznička poduzeća u vlasništvu države zabilježila značajan pad prometa prevezenih putnika i robe, te su željeznice sve manje značajne zbog veće atraktivnosti cestovnog prometa, slabog stanja infrastrukture, niske razine investicija, teškoća u prometu uzrokovanih remontima pruga te spore i neadekvatne organizacijske transformacije javnih željezničkih društava.

Unatoč činjenici da HŽ drži gotovo 99 posto tržišta, u posljednjih 10 godina prijevoz robe smanjen je za 39 posto, navodi se, dok se kod putničkog prometa u razdoblju od 2010. do 2012. bilježi gotovo 40 posto manje putnika, kada su iz obračuna isključene subvencionirane karte (besplatne karte učenicima, studentima i drugim socijalno ugroženim skupinama).

To se odražava i na njihovo slabo financijsko poslovanje, konstatira se u analizi.

Državne subvencije i dalje presudne

Željeznice su pored brodogradilišta i cesta treći najveći korisnik državnih potpora, jamstava i subvencija.

Od 2006. do 2015. sektoru željeznica dodijeljene su potpore od 8,7 milijardi kuna, a ukupne državne potpore redovito su godišnje premašivale 700 milijuna kuna.

U razdoblju od 2000. do 2015. odobreno je državnih jamstava za taj sektor u visini od 12,64 milijardi kuna, uglavnom za financiranje konsolidacije, modernizacije i restrukturiranja te za investicijske projekte, kaže se u studiji.

Ocjenjuje se da obveze i dugovi željezničkih poduzeća u vlasništvu države utječu na rast javnog duga i proračunskog deficita – obveze željezničkih društava u vlasništvu RH od 2005. do 2015. pridonijele su povećanju javnog duga za 8,4 milijardi kuna, a one izravno povećavaju javni dug Hrvatske za otprilike 1,3 posto BDP-a.

“Nažalost, visoka razina potpora i obveza željezničkih društava se ne smanjuje, što je odraz nemogućnosti vlada i uprava da provedu cjeloviti proces restrukturiranja”, kaže se u analizi.

“Po svemu sudeći, državne željeznice ostaju financijski uteg oko vrata države, čak i ako se osigura nastavak restrukturiranja”, kažu IJF-ovi analitičari.

Država plaća, odgovornosti gotovo i nema

Vladi preporučuju smanjenje udjela državnih subvencija za željeznički sektor i značajno poboljšanje upravljanja imovinom, povećanje udjela EU-ovih fondova u financiranju investicija u infrastrukturu te preusmjeravanje sredstava iz zajmova s cestogradnje u željezničku infrastrukturu, posebno u strateške pravce.

Pored toga, smatraju kako treba značajno revidirati politiku plaća u željezničkim poduzećima i realnije utvrditi stvarne troškove zaposlenih, riješiti se velikih zaliha, restrukturirati povezana društva, odrediti rok njihove privatizacije i odlučiti koji će dio ostati u vlasništvu države.

Autori napominju da su se društva matice i uprave novih društava “izgubile u statusnim promjenama koje su dovele do niza novih međusobnih potraživanja i obveza nastalih podjelama imovine”. Rezultat je veći boj pravnih sporova i lanac nepodmirenih obveza, za što se račun podnosi državi, a individualne odgovornosti za rezultate poslovanja i restrukturiranja gotovo nema, zaključuje se u studiji.

“Velike i učestale organizacijske promjene negativno se odražavaju na stabilnost i financijsko poslovanje te vođenje razborite poslovne politike društva”, konstatira se u analizi IJF.