Miro Gavran o novoj premijeri – ‘Agencija za sreću’- prema njegovu tekstu, 24. veljače u Malom Lisinskom

Miro Gavran, književnik i predsjednik Matice hrvatske, govori o „Agenciji za sreću“, još jednoj predstavi nastaloj prema njegovu tekstu, koja će premijerno biti izvedena 24. veljače u Maloj dvorani Lisinski. Predstavu režira Mladena Gavran, koja u njoj i igra, uz Nevenu Vukes i Mirela Huskića. Miro Gavran je i dobitnik nagrade za Osobu godine, koju su mu dodijelile braniteljske udruge.

NACIONAL: Uskoro će nova premijera Teatra GAVRAN „Agencija za sreću“, o čemu se radi?

Riječ je o neobičnoj komediji. Naime, po uzoru na japanske agencije u kojima usamljeni ljudi mogu unajmiti pripadnike svojih obitelji koji im nedostaju, tako u mojoj priči čija je radnja situirana u Hrvatskoj jedna gospođa osniva takvu agenciju. Mlada žena koju je partner napustio prije dvije godine dolazi unajmiti „glumca“ koji će subotom glumiti njezina bivšeg… I naravno, s obzirom na to da mi nismo Japanci, vrlo brzo sve kreće neočekivanim smjerom pa uz izobilje humornih situacija svjedočimo i neočekivanim obratima. U svakom slučaju: publika će imati prigodu upoznati junake koji su pomalo nespretni i šarmantni u svojoj ranjivosti.

NACIONAL: Vaša supruga glumi i režira, a igra i dvoje glumaca koji nisu u fokusu javnosti, da to tako kažem. Teatar GAVRAN poznat je po tome što daje priliku glumcima, uz one već afirmirane, koji ne igraju mnogo. Zašto vam je to važno?

U Teatru GAVRAN režirali su, pored Mladene, glumci Boris Svrtan i Helena Buljan. Često i po svijetu moje tekstove režiraju glumci jer ja i pišem tekstove kojima pretendiram glumce učiniti središnjim osobnostima predstave. U ovoj komediji Mladena nastupa u manjoj ulozi tako da se mogla uhvatiti i režije. Nevena Vukes i nije tako nepoznata našoj publici; naime, prije deset godina je pod djevojačkim prezimenom Ristić u popularnoj televizijskoj seriji „Vatre ivanjske“ odigrala glavnu ulogu, a u Beogradu, gdje je studirala, glumila je puno i na filmu, i na televiziji, i u kazalištu, pa čak i u moje dvije predstave. A od udaje za našeg pjevača Marka Vukesa s kojim ima dvogodišnjeg sina, živi u selu nedaleko od Marije Bistrice i jako mi je drago što ovom ulogom dobiva prigodu pokazati svoj raskošni glumački talent pred hrvatskom publikom. Mirel Huskić je možda manje poznat glumac širim kazališnim krugovima, ali ni on nije bez iskustva, studirao je svojedobno glumu i lutkarstvo u Osijeku, a ulogu je dobio na audiciji koju smo raspisali za tog neobičnog junaka.

Kazališna publika se ponekad zasiti glumaca koje je više puta vidjela, pa je i za publiku i za Teatar GAVRAN dobro povremeno angažirati nova lica. Uostalom, to bi trebala i biti obaveza svakog teatra, otvarati vrata mladima. Tako sam činio i prije tridesetak godina kada sam vodio Teatar GAVRAN i to se pokazalo plodonosnim.

NACIONAL: Prije 20 godina osnovan je GavranFest u Slovačkoj, koji se proširio na još četiri države, a riječ je o festivalu predstava prema vašim tekstovima. Kakav je osjećaj kad znate da vas do te mjere cijene da je osnovan takav jedan festival?

Za mene je to predivan osjećaj, potvrda da nisam pisao za ladicu i da u različitim kulturnim sredinama kazalištarci i publika cijene to što radim. Zahvalan sam svim producentima i pomagačima koji su u čak pet zemalja pripremili 14 izdanja GavranFesta, od kojih šest u Pragu. Sada su upravo u tijeku pripremne radnje za organiziranje 15. GavranFesta u Münchenu u Njemačkoj, koji će se održati u studenome. U Njemačkoj su se do sada održala dva GavranFesta u Augsburgu, ali München je bitno jači kulturni centar pa mi je drago što će se idući festival održati ondje.

NACIONAL: Vaše predstave izvode se po cijelom svijetu, romani su vam prevedeni na brojne jezike, imate privatno kazalište, može se reći da ste iznimno uspješni, a i predsjednik ste Matice hrvatske. Osjećate li da biste još nešto trebali, željeli, što vas najviše veseli?

U životu sam radio puno toga: bio dramaturg i ravnatelj Teatra ITD, pokrenuo Epilog Teatar i Teatar GAVRAN, uređivao neke važne časopise i knjige, vodio škole pisanja, čak se tri puta okušao u režiji, a protekle dvije godine i tri mjeseca sa sjajnim suradnicima u Matici hrvatskoj realizirao stotine promocija, tribina, okruglih stolova, kolokvija, festivala, objavili pregršt važnih knjiga… Ali ipak, meni je najdraže pisanje. Nedavno objavljeni moj roman „Portret duše“ u izdanju Mozaika knjiga, bio je i meni dokaz da unatoč brojnim prozaičnim obavezama koje idu uz predsjedanje Maticom hrvatskom, nisam zanemario pisanje. Samo pet mjeseci nakon izlaska prvoga izdanja Mozaik je otisnuo i drugo izdanje „Portreta duše“. Uvjeren sam da je najbolje kada čovjek slijedi svoje srce i radi ono što ga istinski veseli, a u čemu ću se još pokušati ostvariti i meni je teško znati unaprijed. Ponekad i sam sebe iznenadim.

NACIONAL: Upravo ste od braniteljskih udruga dobili nagradu za Osobu godine, o čemu se radi i zašto baš vi? Kako se osjećate zbog toga?

Istinski me obradovalo što su me baš branitelji proglasili Osobom godine za 2023., a u obrazloženju su istaknuli da mi to dodjeljuju za afirmaciju književnosti i kazališta u inozemstvu. Prigodom dodjele su naglasili da je za hrvatski identitet bitna afirmacija naše zemlje i na polju sporta i na polju kulture kao što je nekad bilo bitno obraniti hrvatsku slobodu oružjem.

NACIONAL: Bilo je dosta kontroverzi oko Zakona o hrvatskom jeziku te ste vi kao predsjednik Matice hrvatske bili pod velikim kritikama, kako ste to sve doživjeli i stojite li iza svake odluke koju ste donijeli?

Matica hrvatska je bila inicijator toga zakona, a napadi su otpočeli samo dan nakon što je na konferenciji za medije najavljeno deset točaka koje je novo vodstvo Matice hrvatske odlučilo uraditi na tragu predizbornog programa s izborne skupštine. I ja i svi mi u Matici bili smo iznenađeni time što se napadala ideja donošenja zakona prije negoli je i prva rečenica toga zakona bila napisana, iako smo od samoga početka najavljivali da nam je namjera napraviti moderan, odmjeren zakon bez zabrana i inspektorata. Na koncu se dogodilo da je Zakon izglasan velikom većinom glasova, čak 95 zastupnika je podiglo ruku za taj zakon, tako da je to bio trenutak hrvatske sloge i zajedništva. Pokazalo se da i stranke koje se oko gotovo svega spore mogu na nekim temama doći do suglasja, a posebno mi je bilo drago što je baš svih osmero zastupnika iz redova nacionalnih manjina glasalo za taj zakon, što je najbolji dokaz da se radi o odmjerenom i uključivom zakonu na dobrobit hrvatskog jezikoslovlja, hrvatske kulture i svih naših građana.

NACIONAL: Teatar GAVRAN pokrenuo je i Zagrebački festival monodrame, koji će se uskoro, u svibnju, održati treći put. Zašto takav festival, po čemu je specifičan?

Kao što se u teatarskim krugovima dobro zna: Teatar GAVRAN je zastupnik tzv. glumačkog teatra, a monodrama je izrazito glumačka umjetnost koja traži od glumaca dokaz istinske virtuoznosti i vještinu suigre s publikom. Stoga smo prije tri godine pokrenuli taj festival. Treće njegovo izdanje održat će se od 21. do 28. svibnja u Teatru ITD. Vjerujem da će kazališna publika uživati u prikazanim predstavama te da ćemo kroz njih steći uvid u dosege suvremenih hrvatskih glumaca.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Prošloga petka sam u Pragu imao premijeru drame „Sve o ženama“, a preda mnom su u iduća dva mjeseca moje nove inozemne premijere u Grazu, u Tirani u Albaniji, u Bursi u Turskoj, u Kikindi i Beogradu u Srbiji, te petog ožujka pretpremijera kratkog igranog filma „U zagrljaju rijeke“ u Čakovcu, koji je nastao prema mojoj istoimenoj priči, a režirao ga je Bobby Grubić, trostruki dobitnik najznačajnije američke televizijske nagrade Emmy.