Igor Primec u eteru je punih 38 godina i danas kao producent glazbenog programa čini samu jezgru Radio Nacionala. Fonoteka koju je kreirao sastoji se od 22 tisuće pjesama i spona je različitih stilova glazbe 20. i 21 stoljeća. Za Primeca je radio emocija koju želi prenijeti i slušateljima Radio Nacionala. Primec je sudjelovao u stvaranju Radija 101, Radija 1, Radio Cibone i Plavog radija. Radio je i na Radiju Velika Gorica, Zagrebačkom radiju te na Radiju Samobor. Bio je glazbeni urednik u televizijskim projektima Roberta Knjaza („Mjenjačnica“) te Siniše Svilana („Glamour caffe“). Osim toga, radio je i kao dugogodišnji rezident DJ u najpoznatijoj zagrebačkoj diskoteci Saloon te kao DJ u diskotekama The Best i Aquarius. Uz njegove su pjesme plesale, zaljubljivale se, rastajale i plakale generacije Zagrepčana. Od njega su učili mnogi poznati hrvatski DJ-evi i glazbeni urednici. Svestran je i voli puštati raznoliku glazbu, a u užem su mu krugu favorita Eric Clapton, Fleetwood Mac, Neil Young, Santana, Roxy Music, The Police, Sting, The Rolling Stones, Spandau Ballet, Talking Heads, David Bowie, Simple Minds, Chic, Earth Wind & Fire, Commodores, Sade i Randy Crawford.

NACIONAL: Kažete da vam se ovaj posao jednostavno dogodio, da ga niste tražili. Kako je glazba ušla u vaš život?

Neki ljudi traže posao, a ovaj posao i glazba su definitivno našli mene. Odmalena sam bio zaljubljenik u glazbu. Izaći van ili ostati doma i slušati dobru glazbu, tu nikada nije bilo puno dileme jer je glazba uvijek prevagnula. Tako je bilo otkada znam za sebe, iako u mladosti nikada nisam mislio da ću se time baviti čitav život, da će mi to postati posao. Živio sam u Szabovoj ulici, a Črnomerec je početkom 80-ih bio vrlo popularan kvart kad je riječ o glazbi i svemu što je vezano za glazbu. Imali smo i piratsku radiostanicu, zvala se Radio Šlic, a znali smo je zvati i Radio Szabova. Tamo je počela većina ekipe koja se kasnije preselila na Radio 101 – Silvestar Vrbanac, Zdravko Mamić Maminjo i Davor Komparić Kompa. O glazbi smo puno razgovarali i u jednom trenutku su mi rekli da se dobro razumijem u glazbu i pozvali me na Radio 101. I tako mi se taj posao jednostavno dogodio, on je pronašao mene.

NACIONAL: Je li na Radiju 101 bilo nekakve posebne obuke ili su vas odmah bacili u vatru?

Mislio sam da ću učiti tjednima i mjesecima, da će mi netko pomagati. Međutim, kad sam tamo došao, rekli su mi: „Tu su ti ploče, ovdje ti je studio, tu ti je pisaća mašina, piši koje će pjesme ići i odnesi ploče u studio.“ I tako je nastala moja prva playlista, u dvije kopije jer je jedna išla tehničaru, a druga meni. Isti dan je na Stojedinicu došla raditi i Zrinka Vrabec Mojzeš. Uvijek se bunim oko točnog datuma – je li to bio 5. ili 6. listopada 1984. I tako je sve počelo, toliko sam se zaljubio u radio da je on jednostavno postao dio mene. Već 38 godina kroz sve sile i harange trudim se i dalje davati sve od sebe. Cijeli sam život u tome, kupovao sam albume, kasnije CD-e, i tako učio o glazbi i izvođačima. Ne znam doma šaraf zašarafiti, ali znam tko je što snimio 85., 95. ili 2005.

NACIONAL: Na Radiju 101 ste radili do 1992., a u okviru tog radija radili ste i na Radiju 1. To je bio specijalizirani glazbeni radio koji je u jednom trenutku imao 70 posto slušanosti i cijeli je Zagreb slušao Radio 1.  Zašto ste otišli iz sustava Radija 101?

Mislio sam tada da je vrijeme da idem dalje, da naučim nešto novo, da ne budem više dio sustava koji te štiti i brani. Ne sjećam se iz tog vremena da je itko ikada na Radiju 101 dobio otkaz. Ljudi su uglavnom sami odlazili na druge radiopostaje, na televiziju ili na druge poslove. Otišao sam na Radio Cibonu, to je bio novi projekt i kao što je uobičajeno, obećavali su nam brda i doline. Nakon nekog vremena se vidjelo da je to samo dolina, da nema brda. Nastali su problemi i mučili smo se još par godina. Nakon što je otvoren Plavi radio, otišao sam tamo i radio nekih pet godina. Neću dalje nabrajati na kojim sam postajama sve radio, ali moram iskreno priznati da sam cijelo to vrijeme čekao da se otvori ovakvo nešto kao što je Radio Nacional.

Kao DJ u zagrebačkoj diskoteci Saloon, Igor Primec se družio s Dinom Dvornikom, Sašom Lošićem, Jasminom Stavrosom i drugim zvijezdama, kao i s Vlahom Srezovićem, vlasnikom Saloona. FOTO: Livio Andrijić

NACIONAL: Što ste zapravo čekali?

Da se opet okupi izvrsna ekipa, da sve pršti od pozitivne energije i novih ideja kao što je to bilo na počecima Radija 101. Tamo su svi dolazili, sve je vrvjelo od ljudi i zato je on bio toliko dobar. Upravo to sam želio i poslije postići, ali nisam mogao. Na taj izazov čekam već 30 godina i nadam se da ćemo ovdje to uspjeti. Da ćemo postati glazbeni servis koji će ukazivati na probleme u društvu, platforma koja će privući kvalitetne i nadarene ljude svih profila. Da ih pozovemo da dođu kod nas raditi i s nama surađivati. Mnogi su nam se već javili, a na nama je da ih potičemo da dolaze, da pokažemo da su im kod nas uvijek otvorena vrata. Danas je u našem društvu kultura potpuno zapostavljena, glazba je zapostavljena na milijun načina, stoga želimo da nam dođu kulturnjaci, glazbenici, društvenjaci, i da otvoreno govore o tomu što ih muči. Treba nam jedna nova kritična masa genijalnih ljudi koji će biti prozor u bolji svijet. Nažalost, postali smo formatirano društvo i takav čip u glavi treba razbijati, treba razbiti sve tabue kojima su nas zatrovali. I to je razlog zašto se veselim ovom projektu i zašto sam iste sekunde prihvatio poziv Zrinke Vrabec Mojzeš i glavnog urednika Nacionala Berislava Jelinića. Bez ikakvih velikih rasprava sam rekao: Pristajem i dolazim.

NACIONAL: Kakvo je ozračje na Radio Nacionalu, posebice kada je riječ o „staroj ekipi“? 

Za sada nas ima relativno malo za ono što mi želimo. Krenuli smo 100 na sat i do jeseni ćemo savladati sve greške koje nam se događaju, a što je normalno za svaki početak. Ono što me jako veseli je zaista veliki trud i angažman Kreše Končevskog i Nenada Dubravca Strica, koji jako dugo nisu radili u eteru. Njih su dvojica toliko prepuni entuzijazma da i mene, koji sam došao direktno s drugog radija, uspiju dignuti. Uspijevaju me inspirirati i dati mi novu energiju, a to sam im i rekao. Imamo i naše drage prijatelje, javnosti vrlo poznate ljude, koji me pitaju mogu li nam i kako pomoći, treba li i kada doći, a što mi se nikada u životu nije dogodilo. Svi nam žele pomoći, posebice izdavači. Nema tu onoga „ma dobro, budemo, vidjet ćemo“, nego: „Kako mogu pomoći?“ To je izvrsno jer Radio Nacional želi stalno biti u toku, imati izvore koji mogu dati informaciju u realnom vremenu. Dakle, imati čovjeka koji može dati najtočniju informaciju sada i ovaj čas, a ne da je negdje nađemo nakon pet dana. Najviše me oduševila energija ljudi koji su stvarali Radio 101, to što kreću ponovno u istu borbu. Nadam se da će nam se skoro pridružiti i Zlatan Zuhrić Zuhra, njegov je sin već ovdje. Oduševljen sam s time što je ovaj entuzijazma stvarno velik u ovoj eksperimentalnoj fazi te već privlači i druge ljude. Taj entuzijazam neprestano raste i znam da će ovaj projekt otići na puno više razine i u njemu će sudjelovati još više kreativnih ljudi. Do studenoga ćemo profunkcionirati i prodisati punim plućima – postat ćemo jedinstven  politički, informativni, zabavni i glazbeni radio u regiji.

NACIONAL: Kažete da je danas glazba zapostavljena na milijun načina, na što točno mislite?

Ljudi ne znaju puno o glazbi jer su svi radiji formatirani i u njihovom dometu je maksimalno 300 do 400 istih pjesama. Zagreb i Hrvatska su danas koncertno užasno zapostavljeni, meni se plače od toga i na tom se području također želimo angažirati. Primjerice, Coldplay kreće na europsku turneju te sam rekao u eter da je nevjerojatno da Hrvatske tu nema, nema ga u Zagrebu, a mi smo nekada bili koncertna meka i sve što se zbivalo u Europi zbivalo se i kod nas. Rekao sam da je tuga i čemer da naši mladi ovaj novi bend ne mogu čuti. Kod nas eventualno mogu doći samo bendovi koji su apsolutni top i ako ne koštaju puno. Volio bih čuti uživo i nešto novije, friško i drugačije. Pričam o tim nekakvim srednjim bendovima koji možda neće napuniti Dom sportova, ali smo ih nekada mogli vidjeti. Na Radio Nacionalu sam producent glazbenog programa, pod mojom je jurisdikcijom kompletna glazba koja ide u eter. Glavom i bradom odgovaram za sve što se po tom pitanju u eteru zbiva. U našoj digitalnoj fonoteci za sada se nalazi gotovo 22 tisuće pjesama, možda malo i previše za naš softver.

NACIONAL: Što pripremate za večernji i noćni program Radio Nacionala?

Tu računam na ljude koji se već nalaze u sustavu Nacionala, poput Dubravka Jagatića, te ih pozivam javno da nam se pridruže. Da kreiraju taj drugi dio glazbenog programa: domaću top listu i domaću top listu demo bendova. Posebno je to važno za demo bendove jer njima jako fali da se negdje puštaju njihove pjesme. Danas nema etera, nema radija koji pušta nove mlade bendove. Iako imaju milijune pregleda na YouTubeu, ovdje nitko na njih ne trza. Želimo imati specijalizirane ljude koji će sa samo time baviti. I u noćnom programu želimo da idu tematske emisije, „Rock antologija“ ili neka slična emisija. Bilo bi idealno kada bismo dobili i originalnog tvorca „Rock antologije“ Gorana Bakića. Pokušavamo stvoriti vezu između glazbe 21. stoljeća i glazbe 20. stoljeća. Pokušavamo stalno loviti tu konekciju kako bismo bili moderniji, napredniji i bolji, a opet da se vraćamo nekim korijenima u vrijeme kada je radio bio medij koji se slušao i kojem se vjerovalo.

Jedan od Primecovih novinskih intervjua kada je bio muzički urednik Radija 101, početkom 1988.. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Kažete da je Hrvatska prepuna naopakih sustava te da je jedan od najmoćnijih sustava koji se uporno uništava upravo radio. Zašto se to događa?

Ljudi kažu da radio nikada nije bio popularniji u svijetu nego što je to danas, posebice u Americi, Europi ili Velikoj Britaniji. Kad pogledamo BBC, on ništa nije promijenio u svom sustavu. Ako BBC može ostati takav kakav je oduvijek bio i nije se mijenjao puno, onda se pitam zašto ovdje svi moraju svirati istu glazbu. To stalno javno pitam i nitko nema odgovor zašto nam svakodnevica toliko mora biti uljepšana i ispolirana. U svijetu imate news radiostanice gdje se priča cijeli dan, imate razne glazbene radiostanice koje imaju svoju publiku, imate podcaste. No sve je to vezano uz brzinu. Zašto ljudi vole radio? Zato što dobiju informaciju u realnom vremenu, u taj čas, a ne trebaju čekati pola sata da bi dobili fabriciranu informaciju da se nešto dogodilo. I zato je radio nevjerojatno popularan. Kod nas je došlo do tajkuniziranja radija i negdje s početkom 2000-ih naprosto kao da su stavili flaster na radio. Stavili su flaster da ne boli i rekli: „Vi sad šutite, to je super, samo govorite kako je sve lijepo i prekrasno i svirajte istih 100 pjesama.“ Nakon dvadeset godina takve prakse ljudi u Hrvatskoj su jednostavno otupjeli i nitko više ne pita za stanje u medijima, a što je očito bio i cilj kreatora našeg „demokratskog društva“.

NACIONAL:  Znači na Radio Nacionalu nikada se neće vrtjeti istih 100 pjesama. 

U trenucima najvećih previranja i kriza u Velikoj Britaniji se događao punk pokret. I diljem svijeta događali su se raznorazni pokreti koji su zapravo bili poprilično destruktivni, ali su bili reakcija na aktualna događanja i odraz stanja u društvu. Nama se danas u trenucima velikih kriza događaju plesni hitići, neke lagane pjesmice, a nema programa koji bi kroz angažiranu glazbu slao političku poruku. Bila neka tema ružna ili lijepa, glazba mora pratiti tu temu. Ljudi moraju čuti da nije svaki dan lijep i sunčan, već da ima i kišovitih dana s munjama. Naprosto ne može svaki dan biti lijep i ne znam zašto peglamo našu stvarnost i zašto smo ljude upravo na to naviknuli. Mi bismo htjeli da glazba koju sviramo, a to je glazba iz svih razdoblja i stilova, prati sva događanja, prati politiku i stanje koja se zbiva jer smo tako naučeni i tako smo radili cijeli život. Na Radio Nacionalu nikad se neće vrtjeti istih 100 pjesama, već će to biti raznovrsna glazba i želimo da ljudi počnu opet stvarno slušati radio. To je naša najveća želja – da ljudi radio više ne slušaju kao nekakvu pozadinu, nago da kad krene neka pjesma, da pojačaju radio jer je nisu čuli godinama; da kad krene neka vrlo bitna tema, da pojačaju radio, a ne da im radio svira u nekakvoj tišini. Želimo da se radio sluša glasno, da ljudi kad dođu doma upale radio jer u 19 sati ima dobra emisija na Radio Nacionalu. Nekada su zbog „Zločeste djece“ ljudi pomicali sve svoje aktivnosti samo da bi čuli tu emisiju. Upravo to želimo postići i naša je namjera od samog početka da se radio ponovno sluša, u svoj svojoj punini i bogatstvu sadržaja koje može ponuditi.

NACIONAL: Želite li reći da je radio zapravo emocija?

Upravo se zbog toga toliko i trudimo! Želja nam je da ljudi ponovo slušaju radio, da komentiraju ono što čuju, da se uz njega smiju, da plaču, da bilo što drugo rade uz radio. Radio je upravo to, radio je emocija, radio je osjećaj koji čovjek dobije kada ga sluša – da zapjeva uz njega, da mu se pleše, da se i razljuti ako treba. Neku emociju se mora dobiti kroz radio jer ako nema emocije, nema ni radija, nema ni nas. Moj je cijeli život spoj glazbe i emocije, točno znam što sam u nekom važnom trenutku slušao, gdje sam tada bio i što sam radio. Emociju koju glazba stvara ne može ništa na ovom svijetu stvoriti. Ono što me jako ljuti je to što trenutno te emocije nema. Želimo da naši slušatelji aktivno sudjeluju u programu koji stvaramo, da mogu reći: ovo pjesmu nisam dugo čuo, ovu pjesmu želim čuti, ovakvu emisiju nisam dugo čuo, ove ljude nisam čuo dugo, a oni još uvijek rade i to super rade. To su emocije koje želimo stvoriti.

NACIONAL: Radili ste na puno radiostanica i kažete da je svugdje bio problem u gazdama. Kakav je taj odnos na Radio Nacionalu?

Pristao sam sudjelovati u ovom projektu već na prvom razgovoru s Berislavom Jelinićem. Za mene je to bilo kao da sam se nakon 30 godina probudio. Berislav nam je omogućio potpunu slobodu u radu i da sam na takvog vlasnika naišao prije 30 godina, vjerojatno bih još uvijek radio u tom sustavu. Nemam niti jedne krive riječi, kad bi bilo više takvih odnosa u ovom našem poslu, naše bi društvo bilo u punom boljem stanju. Berislav je shvatio da dobiva kreativce, da dobiva ljude koji se žele izraziti. Apsolutno je stao iza nas, podupire nas i ne osjećamo nikakav pritisak od njega kao vlasnika. Ovdje nema nikakvog stresa, osjećam jedino veliku odgovornost da opravdam ono što je u ovaj projekt uloženo. Mi nismo ovdje došli trčati na 100 metara, nego smo došli na maraton. Mislimo ovdje ostati i raditi. Berislav je sjajna potpora, drži nas sve na okupu. Kad se pojavi neki problem ili dođemo do nekog zida, on nam kaže kako da preskočimo taj zid. To bi u nekakvom idealnom svijetu i trebala biti funkcija čovjeka koji je vlasnik i financijer. Da te prevede preko tog zidića, a ne da te cijelo vrijeme opstruira i pokušava podmetnuti cigle kako bi te na taj način kontrolirao i slao ti poruke da te lako može zamijeniti. Ako ljudi imaju povjerenje jedni u druge, onda se iz toga može izroditi nešto značajno, a kod nas se u medijima odavno na to zaboravilo. I zato apsolutno poštujem ovo što imamo na Radio Nacionalu jer sam kroz život imao dosta gazdi koji nisu cijenili ono što čovjek zna raditi i nisu puštali da to svoje znanje i kreativnost izrazi.

‘Na Radio Nacionalu neće se vrtjeti istih 100 pjesama, već će to biti raznovrsna glazba’, kaže Primec. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO