Glazbenik, diskograf, promotor, grafički dizajner i kroničar nezavisne scene Splita Igor Mihovilović ovih je dana predstavio projekt „Tajni Split” nastao u sklopu projekta „25 godina nezavisnog umjetničkog aktivizma u Domu mladih” koji obuhvaća community arhiv, arhivske web stranice, veliku izložbu te seriju intervjua s ključnim sudionicima splitske nezavisne scene.

“Tajni Split” je medijsko-arhivski projekt Mihovilovića i partnerskih organizacija iz 2019. koji sistematizira više od dva desetljeća prikupljenih podataka i dokumenata povezanih s nezavisnom scenom Splita. Nakon šest objavljenih intervjua 2019. uslijedila je izložba u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu, u suradnji s KUU-om “Uzgon” i snimanje novih epizoda podcasta 2020. te puštanje u rad arhivske web stranice istog imena.

Igor Mihovilović istraživanje je usmjerio na nezavisnu scenu Splita pa je i diplomirao na studiju sociologije u Splitu na temu splitske nezavisne kazališne skupine Fraktal Falus Teatar. Proteklih 20-ak godina pokrenuo je i uspješno vodio dvije nezavisne diskografske kuće Carpediem Records od 1999. do 2004. i Guranje s litice od 2008. do 2018. te objavio dvadeset vrijednih diskografskih izdanja albuma grupa kao što su Sexa, Trobecove krušne peći, Why Stakla, Peach Pit, Rumplstinski, Threesome i drugih. Svirao je i u eksperimentalnoj rock grupi The Karmakumulator.

NACIONAL: Kako je nastala ideja medijsko-arhivskog projekta “Tajni Split”?

Projekt pod ovim imenom nastao je krajem 2018. kada je napokon jedan od napisanih i poslanih projekata, onaj za Zakladu Kultura nova i to unutar programskog područja Podrške za organizacijsko i umjetničko pamćenje, prošao i dobio novac koji je pomogao da se sistematski i detaljnije 2019. pozabavim svojom dosadašnjom arhivom materijala prikupljenih o nezavisnoj sceni Splita.

NACIONAL: Koliko ste vi povezani s nezavisnom scenom Splita koju spominjete?

Povezan sam sa scenom od sredine devedesetih godina i ovo što se sada događa u sklopu “Tajnog Splita” rezultat je tih proteklih desetljeća interesa. Interesa za prikupljanjem, arhiviranjem i pospremanjem materijala vezanih za scenu, bila ona glazbena, aktivistička, umjetnička ili nekakva druga. Naravno, u početku je proces sakupljanja bio spontana reakcija na želju da se materijali ne izgube i da sam otkrijem projekte, procese, događaje ili vrijeme. Mnogo toga došlo je spontano, što je i logično jer sam na početku tog procesa bio tinejdžer koji se bavio pisanjem i objavljivanjem opskurnih fanzina.

NACIONAL: Spominjete dva desetljeća prikupljenih podataka i dokumenata povezanih s nezavisnom scenom Splita. Nije li to kratak period s obzirom na bogatu povijest nezavisne scene Splita još 80-ih godina prošlog stoljeća?

Moguće je da je u najavi ipak bilo donekle nezgrapno napisano pa se stekao takav dojam, ali projekt nema ograničenja u prikupljanju materijala – sve što postoji digitalizirano ili na bilo koji drugi način sačuvano iz povijesti nezavisne scene Splita bit će pospremljeno u okviru projekta. Materijale sakupljam od 1996., a tih dvadesetak godina predstavljaju moj proces prikupljanja. Sada su napokon dobili konkretnu formu koja nije samo fizički prostor kod mene doma ili hard diskovi u mom vlasništvu.

NACIONAL: Zbog čega smatrate da povijest nezavisne scene treba arhivirati?

Ta bogata nezavisna povijest zaslužuje nastavak takvog rada praktički doživotno, kako bi se što više materijala spasilo od zaborava i propadanja, što je dugoročno i svrha projekta. Naravno, Split nije jedini fenomen koji me privlači u istraživanjima, tako da će dinamika budućeg rada na njemu ovisiti djelomice i o realiziranim projektima, odnosno financijama, s obzirom na to da više nisam fizički lociran u njemu i imam mnoge druge profesionalne obaveze i interese.

NACIONAL: Sakupljeni materijal pohranjujete u community arhivu, u sklopu Platforme Doma mladih. Što je to community arhiv?

Nakon što završi izložba krajem prosinca, prikupljeni materijal fizički i digitalno ostaje u sklopu community arhiva Platforme Doma mladih. To znači da će zainteresirani pojedinci ili organizacije uz određene uvjete moći u bilo kojem trenutku koristiti sakupljene materijale u budućim projektima ili istraživačkom radu i time si olakšati rad u potrazi i pronalasku građe koja je već prikupljena. Dio materijala nalazit će se i na web stranici projekta, što bi trebalo ubrzati proces potrage i pronalaska onoga što je dostupno u arhivu. Također, građa će se dvaput godišnje dopunjavati novim materijalima i arhivskom građom koja će se realizirati u budućnosti, poput novih epizoda video podcasta ili novih blogerskih sadržaja na webu.

NACIONAL: Te video podcaste objavljujete u sklopu Vimeo stranice Kino kluba Split, u kojima razgovarate s umjetnicima koji su važni sudionici izgradnje nezavisne scene Splita. Po kojem kriteriju ste birali sugovornike?

Zadnjih desetak godina objavljeno je dosta sadržaja o Splitu, najviše u knjigama mojih sugrađana Vinka Barića, Borisa Hrepića, Nikole Čelana, Zlatka Galla i drugih. U nekim od tih knjiga sam i sudjelovao u doniranju materijala ili samo savjetima, a s užitkom sam ih sve pročitao. Dosta toga je već otkriveno i u svom projektu više sam se vodio osobnim preferencijama i za sada pozivao ljude koji su mi bliski i čije priče su mi iz bilo kojeg razloga najzanimljivije. Tako će biti i ubuduće. Želim opuštenu atmosferu u kojoj je moguće detaljno razrađivati i trivijalne i opskurne stvari bez forsiranja, uz osobni dojam, što bih ja najviše volio gledati da to producira netko drugi. Nemam problem s tim da je realizirani materijal nedovršen ili tek fragmentaran, upravo iz tog razloga video podcast mi se činio idealan format.

NACIONAL: Naveli ste da će Dom mladih u Splitu biti mjesto u kojem će trajno biti pohranjen arhiv. Riječ je o nedovršenom kulturnom centru nastalom još početkom 80-ih, ali zahvaljujući entuzijastima ipak nudi razne umjetničke programe unatoč lošim uvjetima. Zbog čega se nitko posljednjih 30-ak godina nije pobrinuo da Dom mladih zaživi?

Možda bi pravo pitanje bilo zašto se nijedna politika unatrag 30 godina ozbiljnije ne pobrine za dostojanstvo svojih sugrađana na puno važnijim razinama od jednog nikad nedovršenog kulturnog centra? S obzirom na sve procese koji su se dogodili u Splitu i državi zadnja tri desetljeća, dobro je da zgrada nije potpuno zatvorena i da joj nije zabranjen pristup. Također je i činjenica da se u njoj odvija tako puno projekata, programa i raznolikog sadržaja i dan danas u donekle gerilskim uvjetima ipak nešto pozitivno, iako već desetak godina aktivno ne sudjelujem u radu, a i ne živim u Splitu, upravo iz razloga koje sugeriram u svom odgovoru.

NACIONAL: Zar nije Dom mladih izgrađen s ciljem da i postane dom mladih?

Ako govorimo samo o fizičkim gabaritima, on je u startu bio megalomanski projekt započet u najživlje doba razvoja grada Splita krajem dvadesetog stoljeća, 1979. godine, a sve što se s nekadašnjom državom događalo nakon toga, pa i gradom, u mnogim aspektima bilo je stagniranje te je i zgrada već osamdesetih bila samo građevina bez ikakvog konkretnog sadržaja i infrastrukture. Udahnuti joj ikakav život, koliko god uvjeti nikad nisu do kraja realizirani na ozbiljnim tehničkim razinama, ipak je svojevrsno čudo, a da idemo raščlanjivati elemente tog čuda trebalo bi nam barem deset intervjua.

NACIONAL: Koliko je Dom mladih i program koji se u njemu održavao zanimljiv za povijest nezavisne scene Splita?

Upravo se dio ove tematike provlači i kroz dijelove intervjua u video podcastu, nerijetko u konstruktivnom kritičkom tonu prema politici, mladima, sadašnjosti, prošlosti i našoj ulozi u tome. I naziv projekta to direktno propituje uzimajući za svoj početak događaj “Art Squat” kojem je upravo ovih dana četvrt stoljeća od realizacije, a predstavlja kamen temeljac i početak borbe nezavisne kulturne scene za kontinuiran rad Doma mladih.

NACIONAL: Koliko je Kino klub Split bio utočište i pokretač nezavisne scene i umjetničke scene Splita?

Svima zainteresiranima sugeriram da potraže monografiju KKS-a “Splitska škola filma – 60 godina Kino kluba Split” objavljenu 2012., iz koje se najbolje vidi koliko je to utočište dugotrajno, značajno i veliko. Moj osjećaj rada na realizaciji projekta tamo je potpuno prirodan, kućni i familijaran i siguran sam da fenomenalno utječe na rad i rezultate. U ovoj fazi projekta ne mogu zamisliti da ga realiziram igdje drugdje. Ono što nudi Platforma Doma mladih i Kino Klub Split najviše je što projekt poput ovog treba za uspješnu realizaciju.

NACIONAL: Nakon šest intervjua koje ste objavili krajem 2019. otvorena je i izložba u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu, u suradnji s KUU-om “Uzgon”. O kakvoj je izložbi riječ?

Izložba je kroz 25 tematskih mikrocjelina zaokružila projekt “25 godina nezavisnog umjetničkog aktivizma u Domu mladih” i prezentirati novonastalu web stranicu. Od fizičkih materijala izložbu čine probrane fotografije, grafike, fanzini, audio isječci, arhivski video fragmenti, press-clipping, zaboravljena trivija i slično. Ideja je da ona bude kruna sakupljanja i sistematiziranja svih materijala kroz 2019.

NACIONAL: Planirate pokrenuti i arhivske web stranice istog imena. Što će sadržavati?

Najnovije informacije vezane uz “Tajni Split”, neke audio, video i foto materijale koji su prikladni za blogerski format poput pisanih intervjua objavljenih na blogu Stražarni lopov početkom godine u rubrici “Splitsko stanje šoka” koja je upravo i bila radni materijal prikupljan prije faze snimanja video podcasta, a koja će se sigurno nastaviti i u budućnosti te sve ostalo iz arhive što je slobodno za dijeljenje zainteresiranoj javnosti na takav direktan način.