Objavljeno u Nacionalu br. 640, 2008-02-18

CRTAČ stripova IGOR KORDEJ, nakon desetljeća života u Kanadi, gdje je radio stripove za velike američke kuće, zbog sukoba s izdavačem Marvelom vratio se u Hrvatsku i počeo raditi fantastične povijesne stripove za francusko i hrvatsko tržište

“Još kao tinejdžer, odlučio sam postati najbolji crtač stripova na svijetu. Taj zadatak izgleda megalomanski, ali to me još uvijek tjera dalje. Sa stripom ‘X-Man’ bio sam na 1. mjestu američkih top-lista. Mogao sam nastaviti raditi za američke kompanije i ponavljati taj uspjeh. Ali, nikad u životu nisam bio najbolji u Europi. Francuska ima najveće tržište stripa u Europi, a ja sam se nakon 25 godina vratio na njega i stvaram bazu za uspjeh”, govori jedan od najboljih hrvatskih crtača i ilustratora stripova Igor Kordej, čije se 3 serije stripova koje radi za francusku izdavačku kuću Delcourt odnedavno objavljuju u Hrvatskoj.

U izdanju Algoritma objavljen je prvi iz njegove serije stripova “Srce bitaka”, za koji je priču napisao poznati francuski scenarist Jean-David Morvan, i to na finom papiru s tvrdim uvezom i crtežom u boji. Slično izgledaju i druge dvije serije Kordejevih stripova, “Tajna povijest” i “Empire”, koje izlaze u izdanju Bookglobea.

Kordej je sad na početku nove faze u svom životu i karijeri. Prije desetak godina, s obitelji se iz Hrvatske odselio u Kanadu i tamo počeo raditi za neke od najpoznatijih američkih i kanadskih izdavačkih kuća. Prije godinu dana vratio se u Zagreb, nakon što je na američkom tržištu postigao velik uspjeh. Počeo je raditi za francuske izdavače s kojima radi na osvajanju tamošnjeg tržišta stripa, koje se smatra najjačim u Europi. Odluci da se vrati u Hrvatsku i radi za francuske izdavače prethodilo je razočaranje zbog načina rada i ponašanja američkih izdavača te načina života u Kanadi. Prve uspjehe u karijeri Kordej je postigao krajem sedamdesetih, kao 18-godišnjak, i to u sklopu umjetničke grupe Novi kvadrat čiji su članovi svoje ilustracije i stripove objavljivali u tada popularnim omladinskim časopisima Studentski list i Polet. To mu je omogućilo objavljivanje stripova i ilustracija za brojne časopise i strip-publikacije u Jugoslaviji te da već tada počne crtanjem zarađivati novac za život. Početkom osamdesetih počeo je objavljivati stripove na francuskom, španjolskom, engleskom, njemačkom, latinoameričkom i na tržištu skandinavskih zemalja. Živio je u Francuskoj i Danskoj, a 1997. preselio se u Kanadu i počeo objavljivati stripove za najpoznatije američke izdavače kao što su Marvel, Dark Horse, DC Comics i Heavy Metal. Originali njegovih ilustracija i stripova dio su privatnih i javnih kolekcija, radovi su mu izloženi u jednoj od najvećih svjetskih knjižnica, Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, a redatelj George Lucas u privatnoj kolekciji ima naslovnicu stripa “Ratovi zvijezda” koju je ilustrirao Kordej.

Strip koji je objavio za Algoritam, “Srce bitaka”, objašnjava Kordej, jedan je od 4 serije koje trenutačno paralelno radi za izdavačku kuću Delcourt: “Sva 4 projekta mogu se svesti pod žanr fantastične, paralelne povijesti. Radnja serijala ‘Srce bitaka’, meni najzanimljivijeg, događa se u 1. svjetskom ratu. U njemu je riječ o mladom crncu koji je došao s karipskog otoka Martiniquea da bi se borio na francuskoj strani i koji je u borbu unio neke nove moralne i etičke kodove. U prvom dijelu, koji se sastoji od tri knjige, obrađujemo 1. svjetski rat. U drugom, Oktobarsku revoluciju, u trećem Španjolski rat, a u četvrtom 2. svjetski rat i period do rata u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini itd.”

Kako bi napravio takav strip, prethodno mora istraživati povijest, zemljopis, arhitekturu, konstrukciju oružja, način gestikulacije ljudi u periodu koji obrađuje, odijevanje. Sve je to, ističe, izuzetno važno, osobito na tako zahtjevnom tržištu kakvo je francusko.

“Prosječni Francuz je dosta dobro obrazovan. Američkoj publici je svejedno crtao ja Afganistan ili Irak. Kad spomeneš Bliski istok, u glavi prosječnog Amerikanca stvara se slika pustinje, bradatih muškaraca s turbanima i žena s feredžom. S većinom europskih ljubitelja stripa je drugačije. Oni skupljaju albume i dobro uočavaju nelogičnosti. Primjerice, na jednom francuskom internetskom portalu dosta su me napadali jer sam francuskim vojnicima u 2. svjetskom ratu nacrtao čuturice za vodu koje su zapravo nosili njemački vojnici u tom razdoblju. Bili su u pravu, jednostavno sam u istraživanju naišao na krivu fotografiju i iskoristio je kao predložak.” S Delcourtom je potpisao ugovor nakon što je na grub način dobio otkaz od američkog izdavača Marvela. Za njih je počeo raditi 2001. i nacrtao je neke od tada najčitanijih stripova koji su objavljivani u Marvelu. Do otkaza je došlo, kaže Kordej, nakon duljeg sukobljavanja, iz raznih, ponekad i pomalo bizarnih razloga.

“Primjerice, nakon što sam nekoliko mjeseci radio za Marvel, a oni uočili moje crtačke kapacitete, ponudili su mi ekskluzivni ugovor. Dobivao sam dvaput više novca po tabli stripa, uz uvjet da ne smijem raditi za nijednoga drugog sjevernoameričkog izdavača. Tako je išlo godinu i pol, dok nisu, na temelju tog istog ugovora, koji su mi sami ponudili, zaključili kako sam preskup.” Kako bi smanjili troškove, nastavlja Kordej, zabranili su mu da sam tušira svoje stripove. Unajmili su tušere freelancere koji su jeftinije naplaćivali taj dio posla, ali su mu, tvrdi Kordej, upropaštavali radove i tada su počeli sukobi s tvrtkom. Kulminacija svađa dogodila se, kaže Kordej, kada je tvrtka dobila novog predsjednika, koji je počeo inzistirati na političkoj korektnosti u stripovima. “Krajem 2003. Marvel je dobio novog predsjednika koji je po političkom opredjeljenju republikanac. S njim je u tvrtki počelo razdoblje konzervativizma i cenzure. Likovi više nisu smjeli pušiti cigarete i piti alkohol. Superheroine, koje su dotad bile odjevene u male trikoe, morale su izgledati mnogo čednije. U mojim stripovima su samoinicijativno počeli docrtavati dijelove. Kad bih nacrtao ženu u gaćicama i grudnjaku, oni bi digitalno, ispod postojećih, docrtali veće crne gaće, koje su izgledale kao pelene. To mi je bilo odvratno pa sam se žestoko svađao s njima. Na kraju sam dobio otkaz bez ikakve najave. Šest mjeseci prije otkaza, kad su mi dodijelili tušere, rekao sam im kako time krše ugovor. Glavni urednik mi je rekao da si ugovorom slobodno mogu obrisati stražnjicu.” Najprije je na sve pristajao, prije svega zbog obitelji, s kojom je tada živio u kanadskom gradu Winnipegu.

“Slobodnjak sam i znam da neke stvari moram progutati da bih kontinuirano mogao izdržavati obitelj. No, kad su me izbacili, vratio sam im na način da sam se počeo sam po medijima buniti protiv njih. Davao sam intervjue po svim novinama koje su htjele pisati o tome, najposjećenijim internetskim portalima. Pričao sam o tome kako zaposlenike tretiraju kao marvu i kako ljudi moraju držati jezik za zubima, jer su gotovo svi pravi kreativci zaposleni kao freelanceri, bez beneficija i udjela u kompaniji, i gotovo svi imaju obitelj. U tijeku mojih medijskih eskapada, neke su kolege, isto tako žrtve korporativne kulture, dali otkaz u Marvelu. To je izazvalo takvu frku da su me pet dana nakon otkaza zvali da ponovo radim za njih.” Počeo je pregovarati s Delcourtom koji je, tvrdi Kordej, jedna od pet najprofitabilnijih tvrtki u Francuskoj. S njima se počeo probijati na francuskom tržištu koje je znatno drugačije od američkog: “Francuzi se trude održati strip na visokoj umjetničkoj razini. Tamo je crtačima stripa to životna profesija, dok je novoj generaciji Amerikanaca to samo odskočna daska za filmsku industriju.”

Dok je radio za američke izdavače, Kordej je živio u Kanadi sa suprugom i trima kćerima. U Kanadu su ga 1997. pozvali na mjesto kreativnog direktora u izdavačkoj kući. “U Kanadu su me pozvali jer su imali neku potpuno iskrivljenu sliku o meni. Za njih sam bio talentiran i dobro osposobljen iskusni naivac iz struke koji će biti presretan ako ga oni izvuku i upregnu da danonoćno radi za njih.” S kanadskom tvrtkom sklopio je ugovor po kojem je trebao raditi za njih tri godine, ali nakon šest mjeseci odlučio je dati otkaz.

“Zvali su me da dođem raditi, ali kad sam došao, nisu znali što bi sa mnom. Bio sam prekvalificiran za ono što su trebali – kreativnog direktora koji je trebao klincima koji su tamo radili proširivati vizije. Kad god bih pokušao uvesti neki novi program, rekli bi mi da ne kompliciram s time. Nakon 8 mjeseci dao sam otkaz i postao freelancer.” Europljani, govori Kordej, vjeruju da je to mirna zemlja u kojoj ljudi ne nose pištolje po ulici, već pošteno rade svoj posao. No, tako je bilo nekad, a sada je Kanada sve sličnija SAD-u. “Kad sam došao u Kanadu, mislio sam da će nam život biti lakši. No, bio je jako stresan. Crnčio sam cijele dane, a supruga je bila doma s klinkama. Otišli smo jer sam smatrao da nemamo što izgubiti. Kanada je imala imidž zemlje u kojoj se dobro živi, no ona je ublažena verzija orvelovskog totalitarizma. To je jedan od razloga zašto sam se vratio. Zapravo sam se već nakon godinu, dvije u Kanadi htio vratiti. Ali ne možeš se izvući iz sistema kad poželiš, već kad se okolnosti koliko-toliko poklope. Tu sam godinu i pol i uživam svaku sekundu. Nakon deset godina ‘pakla demokracije’ zatekao sam ‘čistilište’ koje se zove ‘Hoćemo u Europu’. Ali, kako kažu Amerikanci, ‘be careful what you wish for’.”