Ilustrator Igor Jurilj, koji koristi umjetničko ime Yellow Yuri, nedavno je u Dubrovniku predstavio slikovnicu ‘Luka Sorkočević’ nastalu prema ideji Luka Paljetka. U fokus je došao u svibnju zbog slikovnice ‘Baby Lasagna i mačak Stipe – Veliko prijateljstvo’ koja je odmah bila rasprodana
Sa željom da što bolje ilustrira život i djelo dubrovačkog skladatelja Luke Sorkočevića (1734. – 1798.), ilustrator Igor Jurilj našao se pred dvostrukim izazovom: kako da opravda očekivanja akademika i književnika Luka Paljetka i kako da stvore lik Sorkočevića s obzirom na to da nisu imali vizualnu referencu. Međutim, sudeći po prvim komentarima i recenzijama, Jurilj je stvorio sjajnu slikovnicu.
Igor Jurilj (36) diplomirao je engleski jezik, književnost i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Odsjeku za povijest magistrirao je na temi povijesti filma, a za Hrvatski filmski savez objavio je knjigu “Film od Zorinog doma do Edisona; Recepcija filma i prvih karlovačkih kinematografa u lokalnoj periodici, 1896.-1920.” Od 2012. do 2019. predavao je engleski jezik i povijest u Turskoj, a povratkom u Hrvatsku posvetio se pisanju glazbene i filmske kritike koje piše od 2007. Ilustracijom se aktivno bavi od 2018., a zahvaljujući ilustraciji Britney Spears 2019. koju je prikazao razapetu na križu od dolara, njegova ilustracija postala je zaštitni znak pokreta #FREEBRITNEY širom svijeta. U Hrvatskoj je došao u centar pažnje u svibnju ove godine zahvaljujući slikovnici „Baby Lasagna i mačak Stipe – Veliko prijateljstvo“ koja je odmah po objavljivanju bila rasprodana u rekordnom roku.
NACIONAL: Kada i gdje se rodila ideja da ilustrirate slikovnicu o dubrovačkom skladatelju Luki Sorkočeviću?
Jedna suradnja za sobom vuče drugu pa je tako nakon predstavljanja romana ‘’Prolaz na jugoistok’’ prijatelja Žarka Dragojevića – kome sam radio naslovnicu – u Dubrovniku njegova urednica Ivana Grkeš pitala bi li ilustrirao slikovnicu prema tekstu akademika Paljetka. To je trebala biti moja prva slikovnica, no u travnju se u priču usred rada neplanirano uplela ona s Baby Lasagnom, pa je prva dogovorena došla na red – druga.
‘Za ilustraciju su važni jasne želje i ciljevi, precizne upute i konkretne vizualne reference ili stilovi jer bez toga dolazi do kaosa otezanja i pokušaja čitanja misli naručitelja’
NACIONAL: Kako je izgledala vaša suradnja s Paljetkom? Je li pred vas stavio težak zadatak idejom da ilustrirate život Luke Sorkočevića?
U početku smo komunicirali preko urednice i obostrano bili oduševljeni spojem. No ne samo da je postavio težak zadatak, nego je teret bio dvostruk: opravdati očekivanja prema njemu kao jednoj od legendi književnosti i prevođenja, a onda i prema Sorkočeviću čiju konkretnu ili točnu vizualnu referencu nismo imali. Dok se nosite s velikom odgovornošću i strahopoštovanjem prema autoru, tu je i izazov predočavanja protagonista bez poznatoga lica.
NACIONAL: Na koji ste način pristupili ilustraciji slikovnice o Luki Sorkočeviću?
Prvenstveno čitanjem predloška slikovnice, tekstova Radovana Ivančevića i slušanjem Sorkočevićeve glazbe. Čak i proučavanjem vizualnog oblikovanja i kompozicija njegovih notnih zapisa. Sorkočevićev lik doživio je četiri iteracije, ali do zadnje, ove koja je ukoričena, nisam bio zadovoljan i to je trajalo mjesecima. A onda vam slijedi izazov dosljednog crtanja istog lika u kontinuitetu priče: kroz različite životne faze i različite poze i ekspresije. Zato je crtanje trajalo tri mjeseca, a s Lasagnom tri tjedna.
NACIONAL: Kako ste se onda na kraju odlučili vizualno izraziti s obzirom na to da niste imali nikakve vizualne reference?
Odlučio sam pozvati se na lik Oscara Wildea jer je karakterno po mnogočemu bio sličan Sorkočeviću, a kao irski književnik znao sam da bi se dopao gosparu. U njemu sam sklopio brak baroka njegova vremena i popartističke vizualne retorike našeg. Nažalost, dubrovački ih poklisar nije uspio vidjeti.
NACIONAL: Zanimljivo je da ste samouki ilustrator, a primarno profesor engleskog i povijesti, potom filmski kritičar iako vas ljudi prepoznaju prvenstveno kao glazbenog kritičara. Odakle ta ljubav prema ilustraciji?
Ilustracija je u mojoj glavi vizualni komentar na izvanjski svijet, a nerijetko i kritika. Bitno je znati argumentirati svoja viđenja uvjerljivim kodovima i modusima, a volim biti u dijalogu sa životom i razgovoru s okolinom jer mi je nezamislivo biti pasivni promatrač.
NACIONAL: Koliko dugo se već bavite ilustracijom?
Teško je to precizirati, ali rekao bih da je ključni trenutak bila naslovnica ploče benda Embassy 516 iz 2018., nakon čega je došlo i do ilustriranja udžbenika književnosti hrvatskoga jezika za Profil. Prethodno sam dvije godine ilustrirao i vlastite glazbene novinske članke. Kako sam još uvijek tada živio u Istanbulu, dvije godine vodio sam vizualne dnevnike svakodnevice i kreirao vizualne putopise-vodiče prijateljima u posjeti. Lagani zamah postao je lavina kada se dogodio pokret #FREEBRITNEY i tada su počele stalne narudžbe.
NACIONAL: Vodite li kakvu evidenciju? Znate li možda koliko ste u tom periodu napravili ilustracija?
Nemam evidenciju o tome, ali ako uračunam svakodnevne vizualne dnevnike, udžbenike i knjige uz ostale pojedinačne radove, donja brojka bila bi oko 5000.
NACIONAL: Zanimljiva je vaša ilustracija koja se našla u brojnim svjetskim medijima, a vezana je uz Britney Spears, točnije njezinu borbu oko skrbništva. O čemu se radi?
Britney je na početku 2019. netragom nestala nekoliko mjeseci, a fanovi koji su bili godinama upućeni u slučaj eksploatacije pjevačice intuitivno su reagirali na njezino odsustvo i započeli projekt za oslobođenjem od skrbništva. Prisustvovali su ročištima u Los Angelesu i pred sudnicom prosvjedovali, a nakon što sam objavio raniji crtež Britney razapetu na križu od novčanica dolara, u kostimu iz pjesme ‘’Slave 4 U’’, naprosto je eksplodiralo i našlo se na transparentima, majicama, profilnim fotografijama na društvenim mrežama, medijima… Razapeta Britney postala je svojevrsni zaštitni znak pokreta, a potvrdili su je i njoj najbliskiji ljudi.
NACIONAL: Nekoliko godina kasnije ponovo vas je Britney Spears „dovela“ u centar pažnje jer je vaš prijedlog za omot singla njezina dueta s Eltonom Johnom ušao u najuži izbor za naslovnicu. Kako ste došli do toga?
Sad već kužite da sam fan. Godinu dana nakon njezina oslobođenja od skrbništva, Elton John ju je pozvao da snime duet „Hold Me Closer“. Bio je to prvi njezin studijski uradak još od 2016., pa su svi fanovi bili u ekstazi. Ja sam ih nacrtao kao dvoje djece na raketi u svemiru, što je referenca na Eltona Johna, podijelio na svom profilu Instagrama i nekoliko ljetnih noći iza toga, Elton je to podijelio kod sebe. Onda mi se javila osoba koja mu vodi društvene mreže i ponudila da ilustracija bude uključena u natječaj za naslovnicu singla. I dvije godine kasnije mi je to neshvatljiva situacija, ali dogodila se i neizmjerno sam zahvalan.
NACIONAL: Zahvaljujući velikoj popularnosti Baby Lasagne i njegovu sjajnom uspjehu na Eurosongu, realizirali ste i slikovnicu o njemu koja je rasprodana u rekordnom roku. Odakle ta ideja da Baby Lasagna postane lik u slikovnici?
Kreši Blaževiću u ožujku sam predložio da u Rockmarku objavimo strip sa Psihomodo popom. Par tjedana kasnije na prijateljskoj kavi s Baby Lasagnom saznao sam da mu Krešo treba raditi merch i nazvao ga da srkne kavu prije kraja radnog tjedna, no nije mogao, ali nekoliko trenutaka kasnije nazvao me je i predložio da strip bude slikovnica o Marku i mačkama.
NACIONAL: Kako je on reagirao na tu ideju?
Marko se odmah uzbudio oko ideje i zamislio je kao posvetu Stipi, jednookom riđem tigriću i njegovu odnosu sa šašavim „sestrama“ Brankom i Gertrudom. Nisu mu prave sestre jer su mačke iz različitih legla. Marko me tu osvojio jer je u trenutku paneuropskog ludila i popularnosti prije Eurosonga nalazio vremena da brižno prenosi crtice iz privatnog života njega i djevojke Elizabete s te tri zbilja karakterno osebujne i voljene mačke. Tako da je slikovnica kolaž istinitih pričica. Način na koji je pisao o njima, preciznost karakterizacija, biografije u njihovoj istarskoj kući zapravo su mi pokazali svu njegovu toplinu i nepatvorenost. Divno ljudsko biće.
NACIONAL: Što vam je važno kada počinjete raditi neku ilustraciju, kada dobijete narudžbu da ilustrirate nečiji rad?
Jasne želje i ciljeve, precizne upute i konkretne vizualne reference ili stilove ilustracija jer bez nekog moodboarda dolazi do kaosa otezanja i pokušaja čitanja misli naručitelja. S osobne mi je strane bitno da rezoniram s idejom i da, ako se radi o recimo glazbenim naslovnicama, zvuk, vrijednosti i stavovi imena budu meni bliski. Bez toga sve pada u vodu.
NACIONAL: Počeli ste kao filmski kritičar, ali ste se s vremenom u potpunosti orijentirali na glazbenu kritiku. Jeste li se zasitili filmske kritike ili vas je glazba više privukla?
Zapravo to nije točno. Glazbenom sam se kritikom počeo baviti prije filmske, ali filmska je bila logičan nastavak stasavanja u Kino klubu Karlovac i polaganjem brojnih filmoloških kolegija kod profesora Nikice Gilića na Odsjeku za komparativnu književnost. Bio sam svojevrsni groupie. Još uvijek pišem o filmu i trenutno završavam novi tekst za Hrvatski filmski ljetopis. No glazba je prva ljubav, pogon, strast i sveto tlo.
NACIONAL: Što vas najviše privlači kod glazbene kritike?
Trening odmicanja od emocija izazvanih glazbom kao i trening bliskog slušanja i otvorenosti za otkrivanjem. Čak i rušenje predrasuda jer bez kritike ne mislim da bih se izlagao mnogim glazbenim situacijama koje su mi proširile razumijevanje.
NACIONAL: No izgleda da će uskoro i glazbena kritika postati stvar prošlosti jer ste navodno jako razočarani stanjem na hrvatskoj glazbenoj sceni, odnosno medijima koji prate popularnu glazbu. O čemu je riječ?
Nakon šesnaest godina kontinuiranog pisanja i autorskog razvijanja doživio sam nepojmljivo zlostavljanje. Klasični mobing od potkapacitirane marionete interesnih skupina, što me je otjeralo psihologu, u nesanicu, strah i naposljetku daleko od šesnaestogodišnjeg elana za pisanje. Pisao sam iz pozicije ljubavi i zanimanja za tuđi talent. Sveto tlo je zagađeno meni nerazumljivim odnosima, ali mogu u njemu boraviti i bez pisanja. Moji su kapaciteti puno veći od bivanja nečijim poligonom za maltretiranje, pa je pisanje samo na pauzi zbog uzbudljivih i velikih stvari koje se trenutno događaju na drugom, zdravijem polju ilustracije.
‘Meni su izložbe ono što su većini nudističke plaže. Nelagoda. Ne planiram ih, ali se prepuštam situaciji. Planiram samo koncerte, putovanja i plaćanje računa’
NACIONAL: Na čemu trenutno radite?
Trenutno se bavim Makarskom rivijerom u stilu mojih akrilnih gradova za potencijalu naslovnicu albuma benda Banda turizma, a razvijam i lik za jednu slikovnicu. No kako je to u početnim fazama, vjerojatnije je da ćete prije vidjeti zadnji vizualni dnevnik sa Sicilije kao neku komičniju varijaciju onog što radim.
NACIONAL: Planirate li izložbu vaših ilustracija?
Meni su izložbe ono što su većini nudističke plaže. Nelagoda. Ne planiram, ali prepuštam se situaciji ako se dogodi. Planiram samo koncerte, putovanja i plaćanje računa.
Komentari