Dva zlata na najvećem godišnjem sajmu likera, rakije i džina u regiji CROspirit osvojio je Igor Frajtag sa svojom destilerijom Kajlander Frajtag Fluid i vrhunskim džinom iz Hrvatskog zagorja, a za Gastro&Wine ispričao je kako je od početnog eksperimentiranja krenuo u ozbiljan biznis zbog kojeg je dao otkaz na poslu

U dvije godine Igor Frajtag, a od nedavno i novi ”Matija Gubec” iz Gornje Stubice, u Hrvatskom zagorju osvojio je dva zlata na najvećem godišnjem sajmu likera, rakije i džina u regiji CROSpirit. U svojoj destileriji Kajlander Frajtag Fluid prije nekoliko godina započeo je proizvodnju džina.

Kako je riječ o mjestu u Hrvatskom zagorju, očekivalo se da će se Igor Frajtag posvetiti proizvodnji rakije po kojoj je taj kraj poznat, no njemu je pečenje rakije bila samo škola jer je uvijek preferirao džin pa je ispričao kako je počelo.

„Kad sam bio malo manji, 1993. moj stari je posadio kruške viljemovke i od njih pekao rakiju. Koliko se sjećam, bio je prvi registrirani destiler u županiji s proizvodnjom viljemovke. Pomagao sam mu kada god je trebalo iako me to nije previše interesiralo, ali sam puno naučio o fermentaciji i destiliranju. Međutim, meni je uvijek džin bio finiji od rakije. Rijetko koja rakija je u to vrijeme bila dobra, a zadnjih par godina to se promijenilo i sada u Zagorju imamo odličnih rakija“, ispričao je Frajtag i naglasio kako je Gospodarski list, koji je pokrenuo sajam CROspirit, puno pomogao pri tome i bori se da demistificira tu priču oko rakija i jakih alkoholnih pića te educira ljude.

Igor Frajtag je od 2005. član Družbe vitezova zlatnog kaleža i sudjeluje u organizaciji rekonstrukcije Seljačke bune, a lani je preuzeo i ulogu Matije Gupca. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Dogodila se revolucija jakih alkoholnih pića jer ljudi rade sve kvalitetnije destilate. Nije bitno samo da je jako, da se da zapaliti i da dobro roka, već da bude što kvalitetnije i ukusnije“, rekao je Frajtag i nastavio svoju priču o proizvodnji džina.

„Jednom me prijatelj pozvao da probam njegov džin koji je napravio dok je kuhao rakiju. Inače, kod njega u kleti kuhanje rakije traje i po tjedan dana, pa uvijek navrati puno prijatelja i susjeda i svatko donese suhomesnatih proizvoda za degustaciju i usput se malo popije. Uglavnom, on je u svoju rakiju ubacio malo borovica, naranče i limuna, prodestilirao i dobio nešto nalik džinu. Nakon toga sam se odlučio probati napraviti domaći džin“, rekao je. Kada su njegovi prijatelji saznali za njegove planove, odmah su mu počeli davati razne savjete kako da napravi najbolji džin. Međutim, Frajtag se nije obazirao na te savjete jer je htio proizvesti džin koji će voljeti piti. „To što se nisam unaprijed educirao o proizvodnji bila mi je i najveća prednost jer nikada ne bih napravio dobar džin. Kupio sam flašu jeftinog džina i pokušao napraviti takav, a pomislio sam da bih bio najsretniji na svijetu kada bi mi to uspjelo. I onda sam se počeo igrati. Jedino sam otprilike znao koliko borovice i korijandara ide u litru džina. Sve ostale začine sam dodavao i eksperimentirao. Svašta je na početku izlazilo iz mog kotla, puno toga nije ništa valjalo. No nakon sedam, osam pokušaja shvatio sam da džin koji sam kupio kao ogledni primjerak nije dobar, moj je bio puno bolji. Shvatio sam da sam na dobrom putu i nastavio eksperimentirati s raznim biljkama“, rekao je.

‘Dogodila se revolucija jakih alkoholnih pića jer ljudi rade sve kvalitetnije destilate. Nije bitno samo da je jako, da se može zapaliti i da dobro roka’

Njegova avantura s proizvodnjom započela je 2020. godine. Prvi degustatori bili su njegovi prijatelji koji su o džinu znali puno više od njega. Na njegovo veliko zadovoljstvo, prve ocijene bile su izuzetno pozitivne jer su njegov prvi džin, s kojim je i sam bio zadovoljan, usporedili s jednim do najboljih koji se mogu pronaći na tržištu. Ipak, zajedno su zaključili da još nešto nedostaje kako bi ga proglasili vrhunskim. „Tek kada sam shvatio da sam blizu, počeo sam se educirati i proučavati sve vezano uz proizvodnju džina. Napravio sam svoj modus operandi kako napraviti dobar džin. Počeo sam se igrati s vakuum maceracijom, odležavanjem različitog bilja itd“, rekao je. Neke začine bere u svom kraju, a dio borovica kupuje u Gorskom kotaru i Lici te od domaćih dobavljača. „Neke začine je kod nas nemoguće naći pa sam ih nabavljao kako god sam znao, na primjer tri vrste papra koje i danas koristim. Kod nas u Zagorju nema specifičnog bilja koje raste samo ovdje. S vremenom sam shvatio da sam nadomak vrhunskog proizvoda upravo zato što sam krenuo svojim smjerom koji se pokazao jako dobar. Na svu sreću, izbjegao sam neke začine koje većina proizvođača koriste. Tako sam u vrtu svoje mame pronašao neke biljke koje su super mirisale. Nakon što sam ih detaljno proučio i shvatio da nisu otrovne, odmah sam ih iskoristio kao dodatak. Malo po malo i nakon početničkih pogrešaka, napokon sam dobio vrhunski džin“, rekao je.

Godine 2022. odlučio je svoj London Dry Gin prvi put predstaviti stručnom žiriju i prijavio ga je za CROspirit i te godine dobio je srebrnu medalju, uz komentar da mu ipak nešto nedostaje da bi osvojio zlato. Shvatio je da je važna i tehnologija proizvodnje, a ne toliko sastojci. Ubrzo je nabavio novi kotao, dao otkaz u firmi u kojoj je do tada radio i odlučio živjeti od proizvodnje džina i drugih alkoholnih pića pa je kroz smijeh istaknuo: „Uvijek sam htel živjeti od alkohola“. „Dobio sam poticaj za samozapošljavanje uz pomoć Poduzetničkog inkubatora iz Krapine, otvorio sam obrt, kupio opremu i krenuo u proizvodnju. Malo sam se bojao pravilnika, ali sam i to savladao kako treba“, rekao je.

Novu ediciju Distilled Gina Frajtag je lani prijavio na najveće svjetsko natjecanje u Londonu – London Spirits Competition – i osvojio srebro. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Prošle godine se odvažio i novu ediciju Distilled Gina prijavio na najveće svjetsko natjecanje u Londonu, London Spirits Competition, i osvojio je srebro. Iako je isprva bio razočaran srebrom, ubrzo je shvatio da to srebro znači itekako puno jer se našao rame uz rame s nekim od najboljih džinova koje je ikada probao. No prestao je slati džin na ostala međunarodna natjecanja jer su troškovi slanja alkoholnih pića izvan granica EU-a veliki. Prošle godine ponovo se prijavio na CROspirit s novim Kajlander Ginom – Blue Edition i osvojio dva zlata.

Osim vrhunske kvalitete, Blue Edition je specijalan džin koji u dodiru s tonikom plavu boju mijenja u ružičastu. U razgovoru nam je ispričao kako je otkrio tu jedinstvenu formulu. „Prvo sam napravio London Dry i s njim sam krenuo na natjecanja. Nakon njega sam se počeo igrati s drugom vrstom džina. London Dry je direktno destiliran i nema naknadnog popravljanja niti ikakvog dodavanja bilja ili maceracije. Međutim, postoji i distilled gin kojem je dozvoljeno naknadno još nešto dodavati. Otkrio sam jedan specifičan cvijet neobičnog naziva clitoria ternatea, koji se u Hrvatskoj zove cvijet plavog graška i počeo se igrati s njim. Taj cvijet ne daje posebnu aromu, ali ako ga držim relativno kratko u džinu, na dovoljno niskoj temperaturi, on povuče intenzivnu plavu boju koja reagira na kiselinu iz tonika te njegovim dodavanjem džin promijeni boju u ružičastu. Taj efekt je bio jako zanimljiv, ali još uvijek nisam bio zadovoljan. Nastavio sam se igrati pa sam dodavao nove začine, polako macerirao sa željom da kada već promijeni boju u ružičastu da promjeni i miris. Počeo sam koristiti ruže kao začin pa se nakon dodatka tonika promijeni i miris i okus džina“, rekao je.

Kad je krenuo u proizvodnju džina, Igor Frajtag znao je samo otprilike koliko borovica i korijandara ide po litri, a sve druge začine sam je dodavao. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Proizvodnju je započeo prije četiri godine i još je uvijek u početničkoj fazi iako je godišnja proizvodnja dosegla brojku od oko 2000 litara godišnje. Još nema dovoljno kapaciteta za veću proizvodnju i orijentiran je na lokalno okružje. Trenutno pregovara s nekoliko restorana, a za početak planira džin ponuditi u trgovinama koje prodaju isključivo hrvatske proizvode. No tu jedna nova priča tek počinje. Kako je Frajtag rodom iz Gornje Stubice koja je poznata i po slavnoj Gupčevoj lipi blizu koje živi i proizvodi svoj Frajtag Fluid Gin, tako se dosjetio da jedan džin proizvede od originalnih sastojaka Gupčeve lipe. „Trebale su mi razne dozvole, ali sam ih uspio pribaviti. Prošle godine od ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode KZŽ i Parka prirode Medvednica tražio sam dozvolu za korištenje orezanog drva jedine Gupčeve lipe i uspio dobiti dozvolu. Cvijet lipe koristim inače kao jedan od začina, ali nakon te dozvole počeo sam koristiti cvijet Gupčeve lipe. Ove godine bilo je orezivanje te jedinstvene lipe i predali su mi sve orezane grane. Kako je Gupčeva lipa zaštićeni spomenik prirode, a orezivanje je bilo kada je najjača vegetacija, taman je procvala pa sam pospremio cvjetove i koristit ću ih kao specijalan dodatak svom special edition ginu koji će pritom još i odležati na tostiranom drvu jedine Gupčeve lipe“, rekao je.

Ništa nije slučajno u toj priči o nagrađivanom džinu Kajlander. Frajtag je od 2005. član Družbe vitezova zlatnog kaleža i svake godine u veljači sudjeluje u organizaciji rekonstrukcije Seljačke bune iz 1573. koju svake godine posjeti preko 20.000 posjetitelja. Prošle godine preuzeo je ulogu Matije Gupca kojeg je do tada utjelovio Krešimir Končevski. Na brojnim sijelima i pričama uz logorsku vatru i okolnim kletima stubičkog kraja nastala je i priča o brendu Kajlander. Film ”Highlander” iz 1986. je priča o vitezovima i budućnosti, a kako su ”zagorski vitezovi” stanovnici zagorskih brega, zaključili su da bi doslovan prijevod ”highlandera” bio stanovnik brdovitih krajeva, odnosno Zagorec. Da ne bi bilo zabune, dodali su svoj poznati ”kaj” i tako je nastao Kajlander. Zanimljiva je i priča o nazivu destilerije Frajtag Fluid čiji naziv je također vezan za stubički kraj. Eugen Viktor Feller bio je jedan od prvih hrvatskih industrijalaca, farmaceuta i pionira industrijske proizvodnje lijekova čiji eliksir Elsa Fluid je početkom 20. stoljeća bio ”lijek za sve’ – bolove u zglobovima, prehlade, bol u križima, glavobolje, zubobolje itd. – a prodavao se u Austriji, Njemačkoj, Egiptu, Kini, Japanu, SAD-u… Priča Eugena Viktora Fellera krenula je upravo iz Donje Stubice pa nije iznenađenje da Elsa Fluid naslijedi Frajtag Fluid.

‘S vremenom sam shvatio da sam nadomak vrhunskog proizvoda upravo zato što sam krenuo svojim smjerom koji se pokazao jako dobar’

Frajtag i njegova supruga Gabrijela trenutno planiraju preuređenje kušaone džina Kajlander proširenjem vanjske terase na Trgu Svetog Jurja u centru Gornje Stubice, gdje na proljeće sljedeće godine planiraju otvorenje uz koncertni program i degustaciju njihovih proizvoda koji nisu završili samo na džinu jer je nekoliko testnih proizvoda pa tako i viski već na odležavanju i još nije za kušanje. Osim toga, kupili su i stari vatrogasni kamion iz 1977. koji planiraju preurediti kao reklamno vozilo Kajlander, s kojim će na raznim sajmovima i manifestacijama otvorenog tipa prezentirati svoje proizvode.

No ni to nije sve za zaigranog ”Matiju Gupca” koji je za prosinac pripremio još jedan specijalan gin. Malo prije Božića će plasirati ”Božić u čaši”, posebnu limitiranu seriju Kajlander green edition gina koji je zamišljen da se miješa s toplim sokom od jabuke. „Ideja je nastala nakon oduševljenja mnogih koji su probali našu verziju kuhanog džina na raznim manifestacijama. Džin je zelene boje s laganim perla presijavanjem, notom klinčića, cimeta, đumbira i ostalih tajnih pomno odabranih sastojaka“, ispričao je ponosni Frajtag. I tko onda ne bi volio Zagorje?

Na bazi džina Frajtag proizvodi i balzam za usne s duhovitim porukama. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO