Bez obzira na to što se izvodi u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog koja ima 1800 mjesta, mjuzikl „Ljepotica i Zvijer“ rasprodao je desetak izvedbi u prosincu i nakon Nove godine igrat će ponovno. Ogroman interes zagrebačke publike za taj Disneyjev mjuzikl, u produkciji Kazališta Komedija, jamstvo je za još jedan dobro odrađen posao u tom žanru. U režiji i koreografiji Lea Mujića, Ljepoticu (Belle) igraju Vanda Winter i Buga Marija Šimić, a Gastona Fabijan Pavao Medvešek i Matko Knešaurek. Ulogu Zvijeri igraju Ivan Glowatzky i 31-godišnji Igor Drvenkar.

Drvenkar je rođen u Koprivnici, a nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Nastupao je na raznim festivalima te je 2012. na Pjesmama Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora, a godinu kasnije na Rock akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Munivrane. Godine 2014. u koprodukciji Kazališta Komedija i ansambla Kolbe igrao je Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album, u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ 2019., a iste godine pokrenuo je i glazbeni studio. Pandemijske 2020. organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutačno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.

NACIONAL: U mjuziklu „Ljepotica i Zvijer“ igrate Zvijer, već ste imali iskustva u mjuziklima, što vam je u ovoj ulozi najzanimljivije?

Tako je. Teško je izdvojiti najzanimljivije jer kod ove uloge meni je sve zanimljivo, od kostima, samog lika, songova, sve do spajanja toga u cjelinu. Razvijanje uloge Zvijeri bio je zahtjevan proces, ali u njemu sam maksimalno uživao. Bile su tu režijske, glazbene, plesne probe, svaka je dala svoj doprinos da dobijem svoju viziju kakva bi Zvijer trebala biti.

NACIONAL: Na što ste najviše obratili pozornost kod Zvijeri? Što je bilo najvažnije u utjelovljenju te uloge?

Životinjski pokreti, agresija, kompleksi, godine ispunjene nezadovoljstvom i mržnjom te likom koji živi. Zvijer ipak na kraju pronađe čovjeka u sebi i sposobnost da nekoga voli. Za mene, uloga je zahtijevala dosta mentalne i fizičke pripreme pa sam kroz šestomjesečne probe puno vremena ulagao u tjelovježbe, dobru prehranu, spavanje i meditaciju. Kostim je težak oko 20 kg; maska, perika, rogovi, ogroman plašt… Nakon kompletiranja kostima svaki pokret, pa i izgovorena replika, zahtijevali su potpuno drugačiji pristup izvedbi. Dok sve to u jednu ruku oteža, u drugu da velike prednosti. Podrška kolega i prijatelja s kojima radim u mjuziklu puno mi je pomogla, sami primjer njihova rada inspirirao me je i puno naučio.

NACIONAL: Nevjerojatno zvuči da je u prosincu bilo dosta izvedbi i da su sve bile rasprodane, a sad su, evo, dodani novi datumi nakon Nove godine. Treba moći napuniti, rasprodati, Veliku dvoranu Lisinski, to je 1800 mjesta. I tako desetak puta. Jeste li i sami time iznenađeni?

Moram priznati da sam nekako i očekivao veliki interes s obzirom na fenomenalan spoj Disneyja i Broadwaya te veliku produkciju koju zahtijeva ovaj mjuzikl, poseban je osjećaj znati da nastupate pred tako brojnom publikom u tako cijenjenoj dvorani, ali to tek osvijestim kada skinem masku na samom kraju izvedbe, tada već prorade i druge emocije pa sve to čine još i ljepšim.

NACIONAL: Isto tako, pretpostavljam da nije isto pjevati u Komediji koja ima 350 mjesta i u Velikom Lisinskom koji ima 1800, što je najvažnije kod izvođenja Zvijeri u ovom mjuziklu?

Gdje god da izvodim, meni je osjećaj isti, u trenutku kada sam u liku za publiku ne znam. Prednosti Lisinskog su svakako velika pozornica koja vam pruža razne mogućnosti i gledalište s tolikim brojem mjesta, dok Komedija ima svoj predivan kazališni šarm u koji sam se zaljubio još prvog dana. U izvedbi Zvijeri najvažnije je ostati fokusiran, pozornica je puna scenografije, glumaca i plesača, a traži puno pokreta, skakanja i trčanja između svega. Iako mi je svaka radnja dobro uvježbana i inscenirana, promjene su lako moguće, na što uvijek nastojim biti spreman.

‘Sve što jesam mogu pripisati glazbi. Kroz godine je koristim kao kartu pomoću koje istražujem i učim’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U Zagrebu je mjuzikl jako popularan, što mislite, zašto je publici zanimljiv taj naslov?

Kao što sam već rekao, spoj Disneyja i Broadwaya već je provjereni recept za velik interes publike. „Ljepotica i Zvijer“, crtani film koji je izašao 1991. godine, primio je tada odlične kritike i pohvale. Nakon izlaska mjuzikla proširio je svoju bazu obožavatelja. Kada čarobni crtani film i priču stavimo u ulogu mjuzikla u kazalištu, dobivamo spektakl; puno raznih kostima, scenografije, rasvjete, plesa i predivne glazbe.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema mjuziklu, zašto ga volite?

Kakav je užitak nastupati u mjuziklu, otkrio sam prije desetak godina sasvim slučajno i iako još tad nisam pogledao nijedan uživo, odlučio sam se okušati u njima. Od uloge Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ 2013., pa Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ 2019. do drugih u raznim predstavama, rodila se velika strast. Činjenica da mogu na nekoliko sati otputovati u neko drugo vrijeme i lik te biti dio priče predstavljene kroz pokret, govor i glazbu, za mene je kao da živim stvarni san.

NACIONAL: Bavite se glazbom dugi niz godina, dosad ste nastupali po pjevačkim festivalima, pohađali Rock akademiju, usavršavali pjevanje te tonsko snimanje i produkciju, svirate instrumente… Što vam glazba znači?

Sve što jesam mogu pripisati glazbi. Kroz godine je koristim kao kartu pomoću koje istražujem i učim sve što pruža te putokaz za sve što osjećam. Bilo to u pjevanju, glumi, produkciji ili životu.

NACIONAL: Je li mjuzikl nešto čime biste se voljeli baviti? U Hrvatskoj izvođači, nažalost, nemaju gdje svladati mjuzikl, nema škole, na Akademiji se samo „okrzne“, sve ostaje na iznimno kvalitetnim performerima pa je konačan proizvod zaista vrhunski.

Mjuzikl je definitivno nešto što mi je najprivlačnije u svijetu glazbe i siguran sam da ću uvijek nastojati što više u njemu biti aktivan. Danas već postoji nekoliko škola koje uče polaznike o mjuziklima i stvarno jako dobro to rade. Kada sam kretao u to, nažalost, takvih škola još nije bilo, učio sam kroz iskustva i mentoriranje kazališnih glumaca i pjevača.

NACIONAL: Prvi u Hrvatskoj, a čini mi se i u Europi, otvorili ste glazbeni studio s virtualnom stvarnošću, o čemu se radi? Koliko su nove tehnologije važne za razvoj glazbe?

PERFORMER POINT VR SESSIONS projekt je koji sam pokrenuo 2021. godine u doba pandemije, kada nije bilo nastupa ni bilo kakvih izvedbi. Pomoću 360° kamere koja snima cijeli prostor i prostornog 8-dimenzionalnog zvuka stavio sam nastupe glazbenika u virtualni svijet. Gledatelj je pomoću mobitela i slušalica te platformi poput YouTubea i Facebooka mogao uživati u nastupu glazbenika kao da je s njim u studiju. Okretanjem mobitela ili pomicanjem ekrana gledate i slušate ono kamo ste usmjereni. Virtualna stvarnost je alat koji je glazbena industrija rado prihvatila, jedan od zanimljivih načina da se digitalno još više približi slušatelju. Nove tehnologije su uvijek dobrodošle ako idu u korist bilo kakve promocije ili prezentacije, glazbeniku treba olakšati izvedbu dok je slušatelju treba što kreativnije predstaviti.

NACIONAL: Što dalje, kakvi su vam planovi?

Pripremam dva autorska albuma, singlove koje ću predstavljati na budućim festivalima i nastupima. Performer Point širi se novim idejama, a što se kazališta tiče, na popisu imam puno mjuzikala i rock-opera u kojima bih volio sudjelovati, za to čekam prilike. Trenutačno mi je fokus na izvedbama koje dolaze te održavanju kondicije.