Institut građevinarstva Hrvatske (IGH) optužio je HEP za prikrivanje sukoba interesa zbog odluke da se posao izrade pripremne dokumentacije za izgradnju Kombi-kogeneracijskog postrojenja Osijek (KKP Osijek), vrijedan sedam milijuna kuna, povjeri Energetskom institutu Hrvoje Požar, čiji je ravnatelj Goran Granić istovremeno i predsjednik Nadzornog odbora HEP-a.

U žalbi koju je IGH, s tvrtkama Elektro-inženjerski biro i Tehnokom s kojima se kao zajednica ponuditelja javio na HEP-ov natječaj, početkom prošloga tjedna uputio Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), navodi se da je HEP odabirom zajednice ponuditelja EIHP – Ekonerg-Elektroprojekt povrijedio Zakon o javnoj nabavi, s obzirom na to da je predsjednik Nadzornog odbora naručitelja, a istovremeno i ravnatelj tvrtke koja je pobijedila na natječaju, u očitom sukobu interesa. Kako je DKOM žalbu zaprimio tek 9. prosinca, još nije poznat pravorijek Komisije, no nekoliko sugovornika koje je Nacional kontaktirao potvrdilo je tezu Instituta IGH. Jedan od neslužbenih izvora vrlo bliskih Upravi HEP-a otišao je i korak dalje tvrdeći neslužbeno da se predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić zbog ranijih sukoba i nesporazuma s Granićem sam “potrudio” da optužbe o sukobu interesa stignu do medija. Tu je tvrdnju teško dokazati, no ona poziva na postavljanje logičnog pitanja zašto je navodni sukob interesa Gorana Granića tek sada postao sporan iako HEP već godinama posluje s Energetskim institutom i zašto je Barbarić tu činjenicu sve do sada tolerirao.

IGH, Elektro-inženjerski biro i Tehnokom u žalbi DKOM-u podsjećaju na članak 76. Zakona o javnoj nabavi, u kojem se navodi da postoji sumnja u sukob interesa “ako predstavnik naručitelja istodobno obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu (tvrtki koja je dobila posao op. N.)” te da se pritom predstavnikom naručitelja “smatra čelnik te član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja”.

Također se pozivaju i na članak 75. koji kaže da je “naručitelj obvezan poduzeti prikladne mjere da učinkovito spriječi, prepozna i ukloni sukobe interesa u vezi s postupkom javne nabave, kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja i osiguralo jednako postupanje prema svim gospodarskim subjektima”, te podsjećaju da je HEP kao naručitelj bio dužan “na svojim internetskim stranicama, ali i u dokumentaciji o nabavi za pojedini postupak javne nabave, objaviti popis gospodarskih subjekata s kojima je predstavnik naručitelja ili s njim povezane osobe u sukobu interesa ili pak navesti da takvi subjekti ne postoje”, što HEP nije učinio, odnosno nije naveo EIHP kao društvo s kojim je u izravnom sukobu interesa.

‘Goran Granić je po imenovanju za predsjednika NO HEP-a prenio svoje ovlasti za zastupanje u poslovnim odnosima s HEP-om na svog zamjenika i ne sudjeluje u pripremi ponuda’, kažu u EIHP-u

Tvrde i da je Granić, s obzirom na to da su i EIHP i HEP društva u vlasništvu države, nesumnjivo državni dužnosnik na kojega se odnose i odredbe Zakona o sukobu interesa te podsjećaju da je članom 7. toga Zakona “državnim dužnosnicima zabranjeno utjecati na dobivanje poslova ili ugovora o javnoj nabavi”. Na kraju žalbe IGH od DKOM-a traži da poništi odluku o odabiru zajednice ponuditelja EIHP-Ekonerg-Elektroprojekt.

Zatražili smo objašnjenje od Energetskog instituta Hrvoje Požar: je li njihov ravnatelj Granić u ovom slučaju u sukobu interesa? IZ EIHP-a je stigao sljedeći odgovor: “Smatramo da u navedenom slučaju ne postoji sukob interesa. Nadzorni odbor naručitelja (HEP) nema nikakve veze s izvršnim poslovima koji su u odgovornosti uprave HEP-a, odnosno sektora koji su zaduženi za pojedine poslove, a u koje Nadzorni odbor HEP-a nema uvid, niti se NO izvještava o svakodnevnim poslovima sektora, odnosno uprave. Nadležnosti NO određene su Zakonom o trgovačkim društvima i aktima HEP-a i NO djeluje u skladu s istima. Spomenuti natječaj je bio organiziran na isti način kao i ostali natječaji koje HEP dnevno raspisuje, a koje provode zaposlenici HEP-a nadležni za predmetno područje po organizaciji posla i aktima HEP-a.”

No Nacionalov izvor iz pravnih krugova, dobro upućen u trgovačko pravo, tvrdi da bi prema članku 76. Zakona o javnoj nabavi “sukob interesa postojao uvijek onda kada bi predstavnik naručitelja (direktor, član upravnog odbora ili nadzornog odbora) istodobno obavljao i poslove u gospodarskom subjektu koji se javi na natječaj”. Izvor je objasnio: “Goran Granić ovdje obavlja i funkciju ravnatelja EIHP-a i člana Nadzornog odbora HEP-a, što bi bio sukob interesa. Predstavnik naručitelja, koji može biti u sukobu interesa, član je i Nadzornog odbora, dakle i predsjednik Nadzornog odbora ako istodobno obavlja i upravljačke poslove u subjektu koji je dao ponudu, a ovdje je to slučaj. Nadzorni odbor, iako nema izravne mogućnosti upravljanja društvom i ne zastupa društvo, ima važnu ulogu u poslovanju društva i svakako može utjecati na upravu društva. Zato je ta odredba i stavljena u zakon.”

Dodao je da postoji i jedan izuzetak od tog pravila koji se spominje u članku 79. Zakona o javnoj nabavi, a koji kaže da “sukob interesa ne postoji ako predstavnik naručitelja … ili s njim povezana osoba … obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu po položaju, odnosno kao službeni predstavnik nekog naručitelja, a ne kao privatna osoba”.

U EIHP-u kažu da je Granića na mjesto predsjednika Nadzornog odbora HEP-a imenovala Skupština HEP-a na prijedlog hrvatske vlade, koja je ujedno i osnivač EIHP-a kao znanstvene ustanove u javnom vlasništvu. Nacionalov pravni izvor tumači da bi u tom slučaju bilo mjesta primjeni članka 79. koji je izuzetak od sukoba interesa “pod pretpostavkom da je Granić izabran kao službeni predstavnik HEP-a, odnosno Vlade, a ne kao privatna osoba”.

“Vjerujem da bi u interesu HEP-a bilo istaknuti upravo taj moment jer je to jedini način na koji bi EIHP mogao izbjeći sukob interesa u ovim i drugim slučajevima poslovanja s HEP-om, no iznenađujuće je da u njihovu odgovoru Nacionalu toga naglaska nema i oni se ne pozivaju na članak 79.” čudi se naš izvor. Iz EIHP-a su u prilog tvrdnji o nepostojanju sukoba interesa naveli i da je u konkretnom natječaju koji je raspisao HEP u zajednici ponuditelja EIHP-Ekonerg–Elektroprojekt nositelj ponude bila tvrtka Ekonerg te da je udio EIHP-a u ponudi manji od 10 posto. “Na natječajima HEP-a EIHP je gubio i kada je bio dvostruko jeftiniji od konkurencije, jer u drugim elementima ponude koji se vrednuju nije bio dovoljno konkurentan. Bilo je i obratnih situacija kada je EIHP gubio na natječajima i kada je imao najkvalitetniju ponudu po svim ostalim segmentima, ali s cijenom višom od konkurencije, što je u ukupnom vrednovanju rezultiralo odabirom drugog ponuditelja”, objasnili su u Energetskom institutu, uz napomenu da je u konkretnom slučaju “prema rezultatima vrednovanja ponuda, zajednica ponuditelja IGH-Biro-Tehnokom dala značajno niže ocijenjenu i značajno skuplju ponudu”.

Iz Ureda za odnose s javnošću HEP-a na pitanje Nacionala u kojoj mjeri surađuju s EIHP-om, odgovorili su da s Energetskim institutom “kao ustanovom za pružanje specijalističkih usluga u energetskom sektoru, kontinuirano surađuju već 25 godina”. Što, rekli bismo, ne treba ni čuditi zna li se da je Granić na položaj predsjednika NO-a HEP-a imenovan 18. siječnja 2018., a istu funkciju obnašao je i od rujna 2000. do ožujka 2004. godine, u isto vrijeme kada je kao član tadašnjeg HSLS-a bio potpredsjednik vlade premijera Ivice Račana i njegov bliski suradnik. Prije toga je kratko vrijeme od lipnja 1997. pa do studenoga 1998. bio član NO-a HEP-a te od studenoga 1998. do rujna 2000. zamjenik predsjednika Nadzornog odbora.

Od lipnja 1994. pa do danas uz manje je prekide gotovo 25 godina na čelu Energetskog instituta Hrvoje Požar, a od toga je devet godina kroz članstvo, predsjedanje ili potpredsjedanje Nadzornim odborom bio blisko povezan s HEP-om. Energetski institut Hrvoje Požar je od osnivanja 1994. pa sve do ožujka 2003. godine bio klasična tvrtka s ograničenom odgovornošću, kada je odlukom vlade preoblikovan u ustanovu, a kontrolu nad financijskim poslovanjem EIHP-a vodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, čiji predstavnik – zamjenik ministra Domagoj Validžić – sjedi na čelu tročlanog Upravnog vijeća. U HEP-u također potvrđuju da je od siječnja 2018., od trenutka kada je Goran Granić stupio na dužnost predsjednika Nadzornog odbora, pa sve do danas, odnosno u nešto manje od dvije godine, HEP s EIHP-om kao samostalnim ponuditeljem ili članom zajednice ponuditelja “sklopio ukupno 11 ugovora, od čega devet pojedinačnih ugovora sklopljenih na temelju Okvirnog ugovora”. Iz HEP-a su nam također napomenuli da je Goran Granić odmah po stupanju na dužnost predsjednika Nadzornog odbora “dostavio svoju potpisanu izjavu o nepostojanju sukoba interesa, u kojoj se konstatira da je Energetski institut Hrvoje Požar znanstvena ustanova u javnom vlasništvu čije su djelatnost i misija određene uredbom Vlade RH” te da se u eventualnim postupcima javne nabave, odnosno sklapanja ugovora o javnoj nabavi, u kojima sudjeluje EIHP, Granić “izuzima od bilo kakvih odlučivanja te svih drugih radnji koje mogu utjecati na postupak javne nabave”.

IGH i još dvije tvrtke kao zajednica ponuditelja u žalbi Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave podsjećaju na članak 76. Zakona o javnoj nabavi, u kojem se navodi da postoji sumnja u Granićev sukob interesa

A kada je riječ o Granićevu “izuzimanju od bilo kakvih odlučivanja te svih drugih radnji koje mogu utjecati na postupak javne nabave”, kako to tvrde u HEP-u, naišli smo na još jedan zanimljiv detalj. Naime, Granić je kao ravnatelj EIHP-a 6. prosinca 2017. godine, odnosno samo dan prije nego što ga je na mjesto predsjednika NO-a HEP-a imenovala Skupština HEP-a, donio “Odluku o davanju ovlaštenja za poduzimanje pravnih poslova s HEP-om” kojom je svojeg zamjenika Damira Pešuta ovlastio “da samostalno i pojedinačno može sklapati ugovore, poduzimati pravne radnje i zastupati Energetski institut u postupcima pred državnim i upravnim organima, ustanovama i i sudovima u svezi postupaka javne nabave HEP-a”.

U objašnjenju Odluke navodi se da je ona donesena u cilju “sprječavanja sukoba interesa u vezi s postupcima javne nabave naručitelja HEP-a, kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja i osiguralo jednako postupanje prema svim gospodarskim subjektima”. Na traženje Nacionala da pojasne spomenutu Odluku, iz EIHP-a su napomenuli da je “Goran Granić po imenovanju za predsjednika NO HEP-a prenio svoje ovlasti za zastupanje u poslovnim odnosima s HEP-om na svog zamjenika i ne sudjeluje u pripremi ponuda”.

I u konkretnom slučaju na pripremi ponude za natječaj za KKP Osijek, tvrde u EIHP-u, sudjelovali su voditelji odjela i drugi zaposlenici EIHP-a sukladno svom području rada i internoj organizaciji EIHP-a. “Zamjenik ravnatelja EIHP-a Damir Pešut ima ovlaštenje, odnosno punomoć za zastupanje EIHP-a sukladno Zakonu o ustanovama i statutu EIHP-a kojima je propisano kako ravnatelj ustanove može dati punomoć drugoj osobi da zastupa ustanovu u pravnom prometu”. Pravni izvor koji smo konzultirali smatra da je takvo tumačenje tek formalno točno: “Goran Granić nije prokurist nego ravnatelj ustanove, što znači da se na njega ne odnose odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje reguliraju prokuru, već isključivo odredbe Zakona o ustanovama pa je u skladu sa statutom EIHP-a mogao dati punomoć svojem zamjeniku. Iako je pravno moguće dati punomoć – a Odluka o davanju ovlaštenja zapravo jest punomoć – i osobi koja nije upisana u Sudski registar ili samo za jedan pojedini posao, ovdje to nema smisla. Osnovno je pitanje: zašto bi se nekome uopće davala punomoć ako nema sukoba interesa?”

Pravni izvor to je dodatno objasnio: “Ova odluka neće spriječiti sukob interesa ako on postoji jer je Granić i dalje ravnatelj, on nije smijenjen niti brisan iz sudskog registra. Takva punomoć neće dokinuti odredbe članka 75. i 76. Zakona o javnoj nabavi jer je Granić i dalje ravnatelj EIHP-a i predsjednik NO HEP-a, dakle i dalje postoji sukob interesa. Iz same odluke o davanju punomoći jasno je da je njena svrha otklanjanje sukoba interesa i da je zato i donesena, odnosno da se njome nastojalo formalno ublažiti sukob interesa tako da se direktno ne povezuje Granića kao predsjednika Nadzornog odbora HEP-a i ravnatelja EIHP-a. No to doista nema pravnog utjecaja jer je sukob interesa i dalje prisutan.”

Zanimalo nas je i koliko je ugovora EIHP sklopio s HEP-om, odnosno koliko su poslova odradili za HEP od stupanja Gorana Granića na funkciju predsjednika NO-a. U odgovoru Energetskog instituta stoji: “EIHP kontinuirano radi na projektima HEP-a u proteklih 25 godina i posljednje dvije godine ni po ničemu se ne razlikuju od prethodnog razdoblja. U prosjeku EIHP ostvaruje oko pet posto svojih prihoda na projektima za HEP. Prema ostvarenim rezultatima EIHP-a u razdoblju u kojem je Goran Granić predsjednik NO HEP-a, ne uočava se utjecaj tog statusa na dobivanje projekata, broj ili vrijednost projekata za HEP ili bilo koji drugi subjekt.”

Drugi Nacionalov neslužbeni izvor vrlo blizak HEP-u potvrdio nam je da EIHP ima visok ugled među stručnjacima u Hrvatskoj i svijetu i veliko iskustvo u raznim energetskim projektima. Kao moguću pozadinu žestokog kompetitivnog odnosa između IGH-a i EIHP-a isti izvor navodi svojevremeni sukob dviju institucija koji se dogodio prije sedam, osam godina, dok je funkciju ministra gospodarstva obnašao Ivan Vrdoljak: “U to vrijeme predsjednik Uprave HEP-a bio je Zlatko Koračević, a politički vrh tada je vršio veliki pritisak na HEP da pokrene projekt izgradnje termoelektrane na plin u Osijeku. Preliminarnu investicijsku analizu isplativosti projekta trebali su izraditi Ekonomski fakultet u Osijeku i IGH, koji su načinili analizu i predali je HEP-u. U svibnju 2013. Koračević je smijenjen s mjesta predsjednika Uprave HEP-a, a zamijenio ga je Tomislav Šerić.”

Šerić je potom, tvrdi isti izvor, zatražio od EIHP-a da načini reviziju analize, a oni su kroz analizu devet različitih scenarija pokazali da je investicijska analiza u obliku kakvom su je načinili osječki Ekonomski fakultet i IGH neodrživa i nerealna. No ni Šerić nije dugo izdržao na mjestu predsjednika Uprave HEP-a, nakon godinu i pol duga mandata smijenio ga je ministar Ivan Vrdoljak, a u medijima se tada često provlačila informacija da je Šerić dobrim dijelom smijenjen upravo zbog protivljenja izgradnji termoelektrane na plin (TE–TO) u Osijeku, koju je gurala tadašnja politička nomenklatura, a čiju je preliminarnu analizu isplativosti prvi čovjek HEP-a odbijao prihvatiti. Nacionalov izvor tvrdi da je EIHP tada svojom studijom spriječio realizaciju očitog političkog projekta.

U IGH-u, kao i dvjema zainteresiranim tvrtkama, tvrde da je Granić, s obzirom na to da su EIHP i HEP društva u vlasništvu države, državni dužnosnik na kojega se odnose odredbe Zakona o sukobu interesa

Čini se prilično nerealnim uzeti zdravo za gotovo činjenicu da je čelništvo IGH-a zamjerilo EIHP-u rušenje njihove analize isplativosti projekta TE–TO Osijek i da se kroz žalbu DKOM-u i optužbu za sukob interesa nastoje izravnati računi stari već punih sedam godina. Nerealno zvuči i zaključak da se dio vladajuće strukture HEP-a želi riješiti Gorana Granića, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da njemu uskoro istječe mandat ravnatelja EIHP-a jer iduće godine, u 70. godini života, odlazi u mirovinu.