Napad izraelske bespilotne letjelice u kojem je ubijen Hamasov operativac u urbanom uporištu Hezbollaha svakako ostavlja takav dojam. I sve više čujemo od izraelskih dužnosnika i njihovih glasnogovornika u zapadnim medijima koji sugeriraju da je veći rat sve vjerojatniji, navodi Dominic Waghorn u analizi za SkyNews.

Rečeno je da su napadi od 7. listopada promijenili pravila za Izrael. Višedesetljetna politika življenja s prijetnjama i upravljanja njima završila je najgorim masakrom Židova od Drugog svjetskog rata. Nešto se mora dati.

Dakle, Izrael se mora obračunati sa svoja dva najbliža neprijatelja, Hamasom na jugu i Hezbolahom na sjeveru, ili tako ide ta logika. Tu smo poruku čuli od prvih dana ovog rata. Yoav Gallant, izraelski ministar obrane, navodno je zagovarao napad na oba, ali je rečeno da su ga od toga odgovorili umjereniji ministri i Amerikanci.

Koliko je u svemu tome bahatost, drskost, a koliko proračunata taktika, nije jasno.

Nitko nije siguran

Zračnim napadom na Bejrut postignut je niz ciljeva. Ubio je zakletog neprijatelja i poslao poruku drugima, nitko nije siguran. Izrael se bori da obnovi snagu svog odvraćanja i strah od svojih neprijatelja nakon krvavog debakla 7. listopada.

Poslana je i jasna poruka Hezbollahu. Već mjesecima organizacija šiitske milicije prijeti Izraelu i napada ga preko granice, ali nikada nije dala sve od sebe. “Želiš plesati?”, Izrael kaže svom vodstvu, “pa mi možemo plesati i ozbiljni smo u tome”.

Ratoborna retorika dužnosnika i prijateljski raspoloženih novinara služi istoj svrsi. Upozorava Hezbollah da ne započne bilo što zbog čega bi mogao požaliti.

Ali važno je vidjeti dalje od hvalisanja. Neke ključne osnove ostaju nepromijenjene.

Hezbolah ima arsenal od 150.000 projektila skrivenih u brdima južnog Libanona usmjerenih prema Izraelu. Oni su prvenstveno za dobrobit Irana, slaže se većina analitičara.

Ajatolasi su ih platili i opskrbili ih kao osiguranje od napada u drugom ratu, kada Izrael, vjerojatno uz američku potporu, napadne iranski projekt nuklearnog oružja. Teheran neće htjeti prerano igrati na tu kartu bez obzira na izraelske provokacije na nebu iznad Bejruta.

Foto: EPA/ABBAS SALMAN

Rat bi bio poguban i za Izrael

Hezbollah također zna da bi rat bio poguban za Libanon koji je već ekonomski na koljenima. To ne bi poboljšalo politički položaj organizacije.

Rat s Hezbollahom bio bi poguban i za Izrael. Njihov sukob 2006. bio je dovoljno destruktivan, ali njegovi neprijatelji sada imaju 10 puta više projektila i smatra se da su napredniji od arsenala koji je tada bio pušten. Smatra se da se domet Hezbollahovih raketa sada proteže cijelim Izraelom i s poboljšanom tehnologijom ciljanja.

Nigdje ne bi bilo sigurno od napada.

Kada je Izrael ušao u Libanon na kopnu 2006. vojni stručnjaci ocijenili su učinak njegove vojske blijedom. Koliko bolje može očekivati sada, budući da su joj resursi iscrpljeni ratom na južnoj granici koji traje tri mjeseca?

Izrael bi više volio da je Hezbollah oslabljen diplomatskim pritiskom. Poziva međunarodnu zajednicu da prisili Hezbollah da povuče svoje snage sjeverno od rijeke Litani, kao što je propisano sporazumima iz 2006. Izrael se nada da će predviđanja rata potaknuti diplomaciju prema postizanju tog cilja.

Dakle, postoje dobri razlozi zašto rat nije tako vjerojatan kao što se čini. Ali možda ipak dođe. Izrael još uvijek radi na svom novom stavu nakon 7. listopada. Jastrebovi bi ipak mogli pobijediti i odvesti svoju zemlju u daleko širi sukob u uvjerenju da je to jedini način da Izrael bude siguran.

A pogreške, pogrešna procjena i eskalacija mogli bi započeti još jedan rat na Bliskom istoku kao što je bio slučaj u prošlosti. Opasnost od širenja ovog rata ostaje vrlo stvarna, piše SkyNews.