Trinaest godina nakon dobrovoljne predaje Vojislava Šešelja haškom sudu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u četvrtak će izreći prvostupanjsku presudu vođi srpskih radikala optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i BiH.

Haško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.

“On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka”, kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen.

Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dva tjedna uoči njezina objavljivanja kako ga ona ne zanima te je najavio žalbu na presudu “kakva god bila”. On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora.

Šešelj je na uvjetnoj slobodi od studenoga prošle godine kada ga je haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.

Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju “velike Srbije” sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.

Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, “srpske zemlje” u Hrvatskoj i BiH.

Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. – od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se “kotrljati glave” preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj ’91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice “velike Srbije”, zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica “velike Srbije” na području Hrvatske bila je važnija “nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve – pa “tko im je kriv – htjeli su rat, imaju rat”, kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da “nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara”, a kako su tužitelji istaknuli – njegovi dobrovoljci “napravili su upravo ono što je Šešelj govorio”.

U Skupštini se u travnju 1992. zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine a na mitingu u Hrtkovcima u svibnju ’92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići Šešelj je poručio da će” ako sami ne odu, organizirati prijevoz autobusima” do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka idu pješice u “svoju lijepu”.

Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.

Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili ‘pogrešne’ nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.

U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužitelja na kraju dokaznog postupka.

Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.

Uz govore mržnje kojima je dehumanzirao pripadnike drugih naroda Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca.