Dana 25. lipnja 1968. godine je Jugoton objavio EP singl kojim je na scenu je službeno  kročio 24-godišnji kantautor, do tada potpuno nepoznat. Riječ je o Ibrici Jusiću, koji je svirao već tri godine u zagrebačkom kazalištu “Jazavac”, priređujući stalne akustičarske programe, ali šira publika za njega nikada nije čula, sve dok nije nastupio na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Celoloidni pajac” – i pobijedio u večeri šansona. Pored ove pjesme, na singlu su se našle još “Ponoć” i “Jagoda”. O svom početku je Ibrica govorio:

“Za mene je bio ključan Pero Gotovac koji je tih godina otkrivao talente. Ja njemu strašno puno dugujem. On me je uvjerio da bi za mene bilo bolje u Zagrebu nego u Njemačkoj. Tako da su, tu istu večer kad mi je to rekao, papiri za Njemačku završili u smeću i ja sam 1965. završio u Zagrebu. Tada sam dospio u Kerempuh, tu je bio prvi kabaret u Zagrebu, i direktor Fadil Hadžić nije me tri godine puštao. I to me je tada othranilo. Pero Gotovac pomogao mi je kupiti prvu pravu gitaru i uskoro je došao prvi Zagrebački festival…

Tri put zaredom sam pobijedio. To je uspjelo još samo Terezi u zabavnom dijelu, i to s pjesmama moga brata Đela. Nikada neću zaboraviti kad sam ušao prvi put u garderobu Zagrebačkog festivala. Puno ljudi, puno mojih pjevačkih uzora, no svi me nepovjerljivo gledaju. A onda, kad sam pobijedio, nikada mi se ni prije ni poslije koljena nisu tako tresla. Dobio sam 250 glasova, a drugi iza mene 85. A u džepu sam imao samo 20 dinara, to nije bilo dovoljno ni za doručak.”, ispričao je Ibrica Jusić.