Izvor blizak vrhu Vlade Nacional je tijekom proteklog vikenda upozorio na to da šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji već prerasta u prvorazredni, možda i sudbonosni politički izazov za hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. I to zato što se Plenković ni punih tjedan dana nakon njihova donošenja još uvijek nije adekvatno, strukturirano i suvislo izjasnio o ključnim hrvatskim energetskim interesima i prioritetima u svjetlu potpuno novih okolnosti u kojima se našlo poslovanje naftne kompanije Ine, kojom su sve donedavno suvereno vladali mađarski državni i MOL-ovi poslovni interesi – sve na štetu hrvatske energetske suverenosti.

Ono što šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji pretvara u prvorazredno političko pitanje za hrvatskog premijera, izuzetno važno za nacionalnu sigurnost Hrvatske, jest činjenica da se tim sankcijama mađarskom MOL-u izričito zabranjuje da derivate proizvedene iz uvezene ruske nafte u dvjema svojim rafinerijama – u Bratislavi i Százhalombatti – idućih godina, odnosno sve dok traje izuzeće Mađarske od zabrane uvoza ruske nafte, prodaje zemljama članicama EU-a.

Mađarski premijer Viktor Orbán proglašenjem izvanrednog stanja u svojoj zemlji i službeno je dobio ingerencije petljati se u poslovanje MOL-a koji u Ini godinama provodi politiku isključivo u svoju korist, a na štetu Ine, a sve temeljem koruptivnog prijenosa upravljačkih prava koje je omogućilo mito bivšem premijeru Ivi Sanaderu. FOTO: BERNADETT SZABO/REUTERS/PIXSELL

Ta samo naoko suha informacija iz sfere MOL-ovih poslovnih i mađarskih energetskih izazova, dramatično redefinira položaj hrvatske vlade u pregovorima s MOL-om oko budućnosti poslovanja Ine. I to zato što MOL višak naftnih derivata iz svojih moderniziranih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj više neće moći izvoziti u Hrvatsku, Austriju, Češku ili Poljsku kao što je to do sada radio.

Kao i zato što je prije tjedan dana postalo izvjesno da je MOL-u propala ideja da neće kupovati naftu s Mediterana i iz drugih zemalja, već će zahvaljujući izuzeću iz šestog paketa sankcija uvoziti jeftinu rusku naftu, prerađivati je u svojim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj, a potom te derivate po visokim cijenama prodavati na europskom tržištu na kojem je i do sada prodavao svoje proizvode.

MOL-ova rafinerija Danube u mjestu Százhalombatta nedaleko Budimpešte jedna je od dviju rafinerija MOL-a, pored one u Bratislavi, koja obrađuje tešku rusku naftu. FOTO: MOL

Sankcije su spriječile taj scenarij jer Mađarskoj je propisano da MOL može uvoziti rusku naftu putem naftovoda Družba, ali samo u onoj količini koja zadovoljava potrebe mađarskog i slovačkog tržišta. Izvoz u druge zemlje nije im dopušten.

Sve to dramatično mijenja političke prioritete EU-a, pa tako energetsku politiku zemalja članica, uključujući dakako i Hrvatsku, svrstava u prvorazrednu temu koja je u središtu pozornosti hrvatske javnosti.

A Plenkovićeva energetska politika je posljednjih šest godina bila jako sporna, tajnovita i za Hrvatsku izrazito štetna, a njegovi motivi za upravo takvu politiku nisu baš sasvim jasni. Kroz šest godina Plenkovićeve vlade hrvatski energetski sektor još je temeljitije predan na upravljanje Mađarima pa je hrvatska Ina dodatno izgubila ingerencije nad hrvatskim energetskim resursima, u čemu je najvažniji faktor da su obje hrvatske rafinerije onesposobljene – jedna je zatvorena, a u drugoj je proces modernizacije tek nedavno krenuo, i to sporo, a veći dio zime je zatvorena – i da se ni u jednoj više ne prerađuje hrvatska nafta, nego se ona umjesto toga „šiba“ put Mađarske, i to potajno i po sasvim nepoznatoj cijeni – što je tehnički i poskrivećki svojim potpisom omogućio donedavni ministar Tomislav Ćorić.

Šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji, tvrdi izvor blizak Vladi, već prerasta u prvorazredni, možda i sudbonosni politički izazov za hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Uz to, u ovoj najnovijoj energetskoj krizi pokazalo se koliko je za Hrvatsku bilo štetno što je Vlada kao suvlasnik Ine dopustila da ta najveća državna energetska kompanija ne istražuje i ne razvija nova nalazišta plina i nafte – ili to čini u sasvim nedovoljnoj mjeri.

Od 2009. kad je Hrvatska iz vlastite proizvodnje zadovoljavala čak 70 posto potreba za plinom, trenutno se iz domaće proizvodnje pokriva manje od 30 posto. Osim toga, Plenkovićeva vlada sve donedavno nije pokazivala nikakvu namjeru da pokuša vratiti vlasništvo nad Inom iako bi to mogla nakon nedavne presude kojom je pravomoćno potvrđeno da je nekadašnji premijer Ivo Sanader kontrolu nad Inom predao Mađarima zato što je bio potkupljen. O svemu tomu Plenković je uglavnom šutio.

Ali sada se to preko noći počelo preokretati, prvenstveno zato što šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji može značajno utjecati i na poslovanje Ine. I to zato što ni Ina više neće moći kupovati derivate ruske nafte u Mađarskoj, što je do sada činila, već će morati naći nove izvore.

U takvom kontekstu od hrvatskog premijera javnost s pravom očekuje jasno definirane informacije o tomu što on u takvim okolnostima misli o poslovanju Ine, hoće li tražiti da Ina poveća vlastitu proizvodnju ili da se okrene tržištima na kojima se kupuju derivati nafte koja nije ruska?

Koliko je derivata do sada Ina kupovala direktno od MOL-a, teško je precizno reći. Taj podatak, kao i cijenu po kojoj se derivati kupuju, Ina i MOL kriju i proglasili su ga tajnom. Do točnih podataka nemoguće je doći, no neke procjene govore da se nešto manje od polovine ukupnih potreba domaćeg tržišta za derivatima zadovoljavalo kupovinom proizvoda iz MOL-ovih rafinerija u Slovačkoj i Mađarskoj, jer je riječka rafinerija radila gotovo na minimumu, a preostale količine nabavljane su na mediteranskom tržištu. “Kakva god se procijenjena brojka uvezenih količina derivata iz Mađarske iznese u javnosti, iz Ine će je nastojati demantirati, no nikada neće izaći u javnost s točnim postotkom koji bi demantirao te procjene. Veći dio kontinentalne Hrvatske do sada se opskrbljivao derivatima iz Mađarske.

‘Upravo uz Ćorićevu podršku zatvorena je rafinerija u Sisku i odobren izvoz domaće nafte na preradu u Mađarsku, a ministar je paralelno s tim do besvijesti otezao pregovore s Mađarima oko otkupa Ininih dionica’, kaže izvor iz Ine. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL, MOL

No činjenica je da iako se kao kupac derivata formalno pojavljuje Ina, stvarnu kupovinu zapravo obavlja MOL jer se pregovara u Budimpešti, a onda se potom ‘papiri’, odnosno ugovori o kupovini, samo provuku kroz Inu”, tvrdi Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Ine i dodaje kako je među naftašima poznat podatak da je slovačka rafinerija u Bratislavi, koja je dio MOL Grupe, prodavala mazut za potrebe Sladorane Županja.

MOL ima veliko skladište dizel goriva u Pečuhu, gradiću na jugu Mađarske uz hrvatsko-mađarsku granicu, iz kojega se cisternama opskrbljuju benzinske postaje u Slavoniji, tvrdi isti izvor. Nove okolnosti prisilit će Inu da derivate kupuje iz drugih izvora. “Ina derivate može uvoziti preko Rijeke s mediteranskog tržišta, s Bliskog istoka, ali i iz Italije i drugih zemalja EU-a. Izvori postoje, no budući da MOL kontrolira cijeli proces kupovine, u Budimpešti će se određivati od koga se i pod kojim uvjetima kupuju derivati, i to bez sudjelovanja hrvatskog suvlasnika i izvan njegove kontrole”, tvrdi isti izvor.

No unatoč tome, Inina pozicija u novonastaloj bi situaciji mogla biti značajno bolja od dosadašnje. Naftni konzultant Jasminko Umićević za Nacional je izjavio da je ovo velika šansa za aktiviranje rafinerije u Rijeci:

“Samo u Sloveniji postoji 200 benzinskih postaja, oko 450 postaja u Hrvatskoj i stotinjak u susjednoj BiH. One su dovoljan motiv Mađarima da konačno krenu s cjelogodišnjom preradom nafte u Rijeci, ali i da konačno dovrše modernizaciju te rafinerije koja kasni već 15 godina. A budući da je Hrvatska dobila dozvolu za nastavak kupovine vakuumskog plinskog ulja iz Rusije, čak i nemodernizirana riječka rafinerija može proizvesti dovoljne količine benzina i dizela za hrvatsko, ali i slovensko i bosansko tržište”, tvrdi Umićević i dodaje kako valja biti svjestan činjenice da ovakvo stanje na tržištu energenata neće trajati tek par mjeseci. “Ovo je situacija koja će trajati godinama i neće se tako brzo smiriti. Rusi su svojim napadom na Ukrajinu potaknuli Europu da se okrene drugim izvorima nabave energenata, pa je i motiv Mađarima da iskoriste riječku rafineriju tim veći”, zaključio je Umićević.

U svjetlu novih okolnosti hrvatska vlada može značajno utjecati i na definiranje cijene transporta nafte kroz Janafov naftovod i vezati tu cijenu uz neke protučinidbe MOL-a. Koje bi za početak mogle uključivati ubrzanu modernizaciju riječke rafinerije ili reaktivaciju Rafinerije Sisak. Naročito se to može tvrditi zbog još nekih okolnosti na koje je Nacional upozorio izvor blizak Vladi:

„Mađarska strana već naveliko vrši pritisak da joj EU odobri sredstva za izgradnju dodatne rafinerije, kao i za podešavanje postojećih rafinerija da prerađuju drugu naftu, a ne rusku. Jer navode da su one prilagođene preradi ruske nafte. U tim okolnostima hrvatska vlada ne smije šutke promatrati što se događa s njenim rafinerijama. To je samo dio tema o kojima se treba javno progovoriti, pa i početi vršiti pritisak. A hrvatska vlada o svemu i dalje šuti.“

Nacional je koncem svibnja izvijestio da je Plenković najavio zaokret energetske politike te da razmatra zabranu izvoza nafte na preradu u Mađarsku, u tekstu u kojem je objavljeno i sljedeće:

„Hrvatski premijer Andrej Plenković zatražio je od resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja da prikupi sve relevantne informacije od Ine i Janafa i da mu ih proslijedi uoči donošenja strateških odluka o energetskoj budućnosti Hrvatske, doznao je Nacional od izvora bliskog samom vrhu Vlade i HDZ-a. Prema navodima istog izvora, Plenković bi vrlo brzo trebao donijeti odluku o tomu hoće li i kako zatražiti da se iznova otvori rafinerija u Sisku te da se uz manje korekcije ona vrati prerađivanju nafte. Zatim bi trebao odlučiti i o tomu hoće li i zabraniti izvoz hrvatske nafte na preradu u Mađarsku, što se radi preko Janafa. Plenković razmatra što bi sve trebalo poduzeti kako bi se osigurala energetska stabilnost i neovisnost Hrvatske. Sve su opcije na stolu.“

Ali sve se to u javnost plasira neformalno, a dodatnu otežavajuću okolnost predstavlja i činjenica da je novi ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović, koji u svojem resoru ima i sektor energetike, tek preuzeo novu funkciju i po dosadašnjim je šturim i vrlo uopćenim izjavama očito da se u sektoru ne snalazi niti ga poznaje.

Naftni konzultant Jasminko Umićević za Nacional je izjavio da je ovo velika šansa za aktiviranje Inine rafinerije u Rijeci jer je broj benzinskih postaja u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH dovoljan motiv MOL-u za to. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Jedan Nacionalov izvor iz Ine, dobro informiran o situaciji u kompaniji, otvoreno tvrdi da su Mađari odlaskom dosadašnjeg ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića izgubili značajnu poziciju u Hrvatskoj.

“Upravo uz Ćorićevu podršku zatvorena je rafinerija u Sisku i odobren je izvoz domaće nafte na preradu u Mađarsku, a ministar je paralelno s tim do besvijesti otezao pregovore s Mađarima oko otkupa Ininih dionica, plaćajući usput konzultantima za posao procjene Ine koji je ostao uzaludan, da bi na kraju Vlada odustala od otkupa”, rekao je taj izvor.

Ćorić je ubrzo nakon napuštanja Vlade zbrinut u Hrvatskoj narodnoj banci. Po svemu sudeći jer mu je donedavni šef, premijer Plenković, itekako zadovoljan doprinosom provođenju njegove politike. Drugim riječima, Ćorić je, po svemu sudeći, samo provodio Plenkovićevu politiku. Plenković bi, međutim, u novim okolnostima hrvatskoj javnosti morao jasno objasniti svoju politiku u geopolitičkoj drami u kojoj Orbán iritira kompletan EU zbog promjena na energetskom tržištu.