Cijene nafte na svjetskim su tržištima prošlog tjedna zabilježile lagani rast, nakon pada od deset posto tjedan dana ranije, no i dalje se na londonskom tržištu kreću oko 75 dolara po barelu. Unatoč tako niskoj cijeni, gorivo je ovog tjedna tek neznatno pojeftinilo, što stručnjaci objašnjavaju jednostavnim zakonom ponude i potražnje, pri čemu je potražnja u Europi konstantno velika, a dostupne količine goriva relativno ograničene.

Blagi rast cijene nafte ponajprije je posljedica vjere trgovaca u ubrzanje rasta kineskoga gospodarstva koje je najveći uvoznik nafte u svijetu, što bi trebalo povećati potražnju. Investicijska banka Goldman Sachs objavila je prošloga tjedna da potražnja Kine za svim kategorijama robe kontinuirano raste, pri čemu je potražnja za naftom premašila 16 milijuna barela dnevno, a rastu cijena pogoduje i slabljenje tečaja dolara jer time nafta postaje jeftinija za kupce u drugim valutama, pa stoga raste i potražnja. S druge strane, ne očekuje se nagli rast cijena, zbog usporavanja rasta zapadnih gospodarstava, kao i povećanja kamatnih stopa u Europi i SAD-u kojima se nastoji obuzdati inflacija, piše Novi list.

Bez obzira na relativno nisku i prema očekivanjima stabilnu cijenu nafte, cijene derivata u Europi, pa tako i Hrvatskoj, i dalje su visoke. Benzin je u Hrvatskoj pojeftinio za tek jedan eurocent, s 1,40 eura na 1,39 eura, dok je cijena dizela s 1,40 eura pala na 1,34 eura, što je i dalje relativno neznatno pojeftinjenje.

Naftni stručnjak Jasminko Umićević razliku između cijena nafte i maloprodajne cijene goriva objašnjava velikom potražnjom u europskim zemljama koju ne prati jednako velika proizvodnja, odnosno ponuda, pa iako motornih goriva na tržištu ima dovoljno – cijena im ne pada, barem ne u nekoj značajnijoj mjeri.

“Imali smo relativno blagu zimu pa su ljudi više vozili, što je potražnju stalno držalo na relativno visokim razinama. Uz to je dio francuskih rafinerija bio zatvoren, što je dodatno smanjilo ponudu, a i u ovom trenutku je nekoliko njih na pragu izbijanja štrajka ili je štrajk već počeo, pa i to utječe na cijenu derivata”, kaže Umićević, dodajući da je visoka cijena dijelom i posljedica zabrane uvoza derivata iz Rusije.

“Ne treba zaboraviti da je Rusija, prije rata u Ukrajini, bila jedan od najvećih izvoznika nafte, ali kad se gledaju derivati i nafta zajedno, bila je najveći izvoznik u svijetu. Količine derivata i poluproizvoda potrebnih za proizvodnju derivata u drugim europskim rafinerijama, a koje su se uvozile iz Rusije, teško je nadoknaditi. Zasad, zahvaljujući visokim cijenama, problema s nestašicom nema i ne očekuje se da će ih biti, iako sve to treba uzeti sa zadrškom zbog neizvjesnosti oko daljnjih događanja u Ukrajini, ali nema ni viškova derivata na tržištu. Počinje proljeće, bliži se ljeto kad se Europljani najviše voze i kad je potražnja za derivatima najveća pa svi nastoje osigurati dovoljne potrebne količine. To cijenu derivata održava na relativno visokim razinama u odnosu na cijenu sirove nafte i ne očekujem da će se uskoro nešto bitno po tom pitanju promijeniti”, kaže Umićević.

Hrvatsko je tržište praktički od studenog prošle godine u potpunosti ovisno o uvozu derivata jer od tada traje prekid proizvodnje u Rafineriji nafte Rijeka, jedinoj preostaloj rafineriji u zemlji, zbog radova u sklopu projekta modernizacije rafinerije vrijednog više od 500 milijuna eura.

To bi se ovih dana ipak trebalo promijeniti jer bi s prvim danima travnja trebala započeti proizvodnja u riječkoj rafineriji. Proizvodnja u Rijeci pokrit će Inine potrebe za benzinom za opskrbu domaćeg tržišta, no rafinerija je za proizvodnju dizela ovisna o uvozu vakuumskog plinskog ulja iz Rusije, a čak ni uz uvoz ove sirovine ne proizvodi dovoljne količine dizela pa Ina godišnje uvozi do 400 tisuća tona tog goriva, uz uvoz ostalih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj. Dovoljne količine benzina i dizela riječka će rafinerija moći osigurati tek kad završi projekt modernizacije, sredinom iduće godine.

Najveći dobavljač za EU postale Sjedinjene Države

Do rata u Ukrajini cijena sirove nafte bila je stabilna na oko 80 dolara, kao i uvoz u EU iz nekoliko različitih izvora, među kojima je prednjačila Rusija. U posljednjem tromjesečju 2021. i u siječnju 2022. godine iz Rusije je na tržište EU-a, prema Eurostatu, stizalo od 24 posto do 31 posto ukupnog uvoza sirove nafte. Sjedinjene Države bile su drugi najveći dobavljač i u EU su isporučivale od 10 do 13 posto ukupnog uvoza sirove nafte. Iz Norveške i Kazahstana stizalo je po 8 do 14 posto ukupnog uvoza, uvoz iz Iraka bio je nešto manji, u rasponu od 7 do 12 posto. Uvoz iz Libije i Ujedinjenog Kraljevstva činio je po pet posto ukupnog uvoza. Rat je počeo mijenjati te omjere, s tim da je uvoz iz Rusije u pojedinim mjesecima u razdoblju od početka veljače do kraja travnja dosezao i do 33 posto.

U prosincu je, izvještava Eurostat, najveći dobavljač sirove nafte bio SAD i njihov se izvoz nafte u EU povećao za šest postotnih poena, odnosno činio je 18 posto ukupne uvozne nafte. Iz Norveške je stizalo 17 posto ukupnog uvoza. Iz Rusije je u EU, nakon odluke da se u prosincu zabrani uvoz pomorskim putem, stizalo četiri posto ukupne nafte iz uvoza.