Prije nešto više od mjesec dana predsjednik Republike Zoran Milanović bio je vrlo široke ruke prema nekadašnjim pripadnicima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) pa je podijelio čak 109 odlikovanja za raznorazne zasluge vezano za obranu države i promicanje ugleda Hrvatske, objavio je Jutarnji list.
Na popisu se našlo svakakvih imena, od mučki ubijenog načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira koji je likvidiran od hrvatske ruke u srpnju 1991. godine na cesti između Osijeka i Tenje, kada je došao na pregovore s pobunjenim Srbima, preko haaških optuženika, pa sve do ljudi koji niti jednom tijekom četverogodišnjeg Domovinskog rata nisu izašli iz svojih sigurnih i toplih zagrebačkih ureda.
Ipak, na popisu od 109 imena strši ime Smiljana Reljića, čovjeka koji je devedesetih bio na čelu SZUP-a, tajne službe koja je naslijedila nekadašnju Udbu i nastavila njezinu praksu uhođenja novinara, članova nevladinih organizacija i oporbenih političara. Kada je, nakon izbora 2000. godine na čelo Vlade došao bivši Milanovićev stranački šef Ivica Račan, u MUP-u je bilo zatečeno čak 126 novinarskih dosjea. Račanov ministar unutarnjih poslova Šime Lučin otvorio je sve te dosjee i dao ih na uvid žrtvama uhođenja tajne policije.
“SLUČAJ MANOLIĆ“ Bivši šef SZUP-a, Smiljan Reljić stao u obranu Karamarka
Uredu predsjednika Jutarnji list poslao je upit i molio objašnjenje za Reljićevo odlikovanje, ali ga nisu dobili.
Reagirao je, međutim, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko koji se, kaže, protivi ovakvim odlikovanjima, kao i progonu novinara koji traje od 90-ih godina preko mobilizacija, prisluškivanja, uhođenja pa do danas preko takozvanog lex AP-a.”Ovo odlikovanje Smiljana Reljića kontinuitet je progona novinara koji traje od 90-ih do danas. Ono ne prestaje, samo mijenja oblik, a nitko do danas za to još nije odgovarao”, rekao je Zovko.
Zanimljivo, od Reljića kojeg je Milanović okitio Redom kneza Domagoja s ogrlicom svojedobno se, i to kao nova stranka koja se tek pojavila na nacionalnoj političkoj sceni, ogradio čak i Most. U siječnju 2016. godine zaštitarska tvrtka General Security u kojoj je savjetnik bio Smiljan Reljić izgubila je posao s Mostom, a čelnici Mosta su se distancirali od Reljića i demantirali bilo kakve veze s njim, posebno informacije po kojima im je trebao biti glavni savjetnik za represivni sustav – policiju i tajne službe.
Reljić je tada ponovo priču skrenuo prema Račanovu ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu i optuživao ga za falsificiranje dosjea. “Nije istina da je u mom mandatu nastalo 126 novinarskih dosjea”, uporno je govorio Reljić koji je priznao samo šest novinarskih dosjea i pritom tvrdio kako je šest novinara zaslužilo da ih se uhodi, a da se 20-ak drugih novinara “na neki način” našlo u izvještajima jer su kontaktirali s nekim tko je bio pod mjerama.
Obrazloženje iz kojeg proizlazi da je Reljić odlikovan “za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu” nameće otvaranje još jednog detalja iz njegove biografije. Naime, osim što je nejasno kako se manifestira junaštvo u obnašanju funkcije šefa tajne službe i u kojim to prilikama čovjek koji potpisuje naloge za prisluškivanja može osvjedočiti hrabrost, Reljiću se spočitavao upravo nedostatak hrabrosti.
Reljić je iz Drniša, od prvih je dana bio u HDZ-u, krajem 1989. osnovao je HDZ-ovu podružnicu u Drnišu, a na prvim izborima izabran je za zastupnika u Saboru. S početkom balvan-revolucije imenovan je predsjednikom Kriznog štaba u Drnišu, no 1. rujna 1991. preselio se u Zagreb i dobio posao pomoćnika ministra unutarnjih poslova za javnu sigurnost. Dva tjedna nakon njegova odlaska Drniš je okupiran, a Reljića se prozivalo za pad grada. Godinama mu se spočitavao “Bežigrad”, da je bio prethodnica zbjegu od 17 tisuća Drnišana, a on je objašnjavao da nije pobjegao, nego je slučajno ispalo da je otišao iz Drniša baš pred njegov pad.
Zanimljivo je spomenuti i da je Mladena Markača, bivšeg haaškog optuženika koji je godine proveo u haaškom pritvoru s generalom Antom Gotovinom i Ivanom Čermakom, predsjednik Milanović odlikovao “za osobite zasluge stečene u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske i njezina odnosa s drugim državama”.
Komentari