Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan postao je proteklih mjeseci nepresušna inspiracija za njemačke komičare i satiričare, a jedan od najpopularnijih i najboljih komičara upravo bi zbog šale na račun prvog čovjeka Turske mogao završiti ni manje ni više – nego u zatvoru. Zbog jedne “pjesme sramoćenja” turskog predsjednika, njemačka savezna vlada kancelarke Angele Merkel za vratom ima diplomatsku krizu te je prošlog petka njemačka kancelarka Državnom odvjetništvu dala dozvolu za pokretanje istrage protiv voditelja TV-postaje ZDFJana Böhmermanna, kako to želi Turska. Böhmermann je 31. ožujka u satiričnoj emisiji “Neo Magazin Royale” recitirao “pjesmu sramoćenja” koju je napisao o Erdoğanu i koja je, tvrde mnogi, prepuna najtežih osobnih uvreda i psovki.

Böhmermann, autor humoristično-satirične emisije “Neo Magazin Royale” na drugom kanalu njemačkog javnog servisa ZDF, široj europskoj javnosti postao je poznat prošle godine kada je snimio komični videospot o tadašnjem grčkom ministru financija Janisu Varufakisu, u kojem je prikazao snimku na kojoj Varufakis u jednom govoru povodom pregovora o mogućem otpisu grčkih dugova, Nijemcima pokazuje srednji prst. Taj spot podigao je na noge cijelu njemačku naciju, kojoj je taj srednji prst bio veća uvreda od bilo kakvih zahtjeva da oproste Grcima nagomilane dugove.

DA BÖHMERMANNOVA DUHOVITOST bude još veća, on je tjedan dana kasnije naciji “objašnjavao” da su taj srednji prst montirali u režiji i da su se malo našalili, što je uzrokovalo još veći revolt njemačke javnosti. Samo koji dan kasnije to je demantirao i kazao da je snimka ipak originalna, čime je na nevjerojatan način pokazao slabosti njemačke javnosti i njihovih političara koji su spremni cijelu politiku odrediti prema jednom srednjem prstu. Baš kao što je izvrnuo ruglu slabosti Nijemaca i njemačkih političara, Böhmermann to čini i stranim liderima pa je tako za njega nezaobilazna tema bio i Erdoğan, o kojem je sastavio pjesmu i pročitao je u emisiji.

“Ono što ću sada pročitati nije dopušteno. Ako se pročita u javnosti, može biti zabranjeno u Njemačkoj”, rekao je on i ispred turske zastave i Erdoğanova portreta počeo čitati pjesmu u kojoj je, između ostalih uvreda, za Erdoğana rekao da ima seksualne odnose s kozama i ovcama, kao i da “gleda pedofilske porniće dok vrši represiju nad manjinama, udara Kurde i udara na kršćane”.

TOM PJESMOM BÖHMERMANN je zapravo odgovorio na burnu reakciju turskog predsjednika i turske vlade na to što je jedan drugi komičar na televiziji NDR prikazao satiričnu pjesmu i videospot u kojem podrugljivo pjeva o gazdi na Bosporu koji novinare baca u zatvor kada mu nije po volji ono što pišu, kao i o istim pravima žena da dobiju batine. Taj videospot izazvao je oštru reakciju turskog ministarstva vanjskih poslova koje je čak zvalo njemačkog veleposlanika u Ankari na informativni razgovor, uručivši mu protestnu notu i zahtijevajući da televizija onemogući prikazivanje spornog priloga i u svojim emisijama i na društvenim mrežama.

Kako bi obranio svoje kolege, Böhmermann je pokušao objasniti turskim političarima razliku između vrijeđanja i satire pa je pročitao “zabranjenu” pjesmu. To ne samo što je izazvalo još oštrije reakcije Ankare, nego je i njemačka kancelarka Angela Merkel osobno zvala turskog premijera Ahmeta Davutoğlua i pokušala izgladiti odnose, poručivši kako i ona smatra da pjesma predstavlja “namjernu uvredu”. Međutim, njemačka kancelarka nije uspjela u svom planu i nije ublažila Erdoğanovu srdžbu jer je on nekoliko dana kasnije i službeno zatražio od njemačkih vlasti da pokrenu kazneni progon novinara.

U PRAVNOJ DRŽAVI je to stvar kojom se bave sudovi, ali u ovom slučaju i politika igra važnu ulogu. Radi se o Paragrafu 103 kaznenog zakona koji tematizira “vrijeđanje organa i predstavnika inozemnih država”. “Tko nekog inozemnog državnog poglavara (…) vrijeđa, bit će kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju do tri godine (…)” stoji u zakonu. Pretpostavka za to je istraga državnog odvjetništva, a istragu u ovom slučaju može odobriti samo savezna vlada. Upravo se o ulogama savezne vlade i kancelarke Angele Merkel proteklih dana u Njemačkoj vode žestoke rasprave. U njemačkoj javnosti postavila su se pitanja hoće li politika dopustiti da je se ucjenjuje i hoće li se zbog turskog predsjednika relativizirati sloboda medija. Matthias Döpfner, šef medijske kuće Axel Springer, stao je u obranu pjesme i nazvao ju je “umjetnošću”. Uvredljivi karakter je baš i bio “smisao cijele stvari”, tvrdi Döpfner u otvorenom pismu objavljenom u listu Welt am Sonntag. Vlada kleči pred Erdoğanom, smatra on. Hubertus Knabe, berlinski povjesničar i voditelj Komemorativnog centra za žrtve Stasija u Berlin-Hohenschönhausenu, u dnevnom listu Handelsblatt otišao je i korak dalje te upozorio saveznu vladu: “Smatram iznimno problematičnim ako se potakne ili čak inicira kazneni istražni postupak protiv satiričara. Takvo što postoji samo u diktaturama ili državama koje su na tom putu.”

JEDAN OD VODEĆIH njemačkih socijaldemokrata i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schultz istaknuo je da Europska unija ne smije raditi ustupke Turskoj kada su pitanju ljudska prava i da je “neprihvatljivo da predsjednik druge zemlje zahtijeva da se ograniče demokratska prava u Njemačkoj zato što misli da je ismijan”. Međutim, zanimljivo je kako ovaj slučaj otvara i pitanje dvostrukih mjerila kada su u pitanju Europska unija, Njemačka i zemlje koje žele postati dio europske zajednice. Naime, prema njemačkom zakonu i dalje je moguće da novinar zbog klevete i uvrede završi u zatvoru, dok s druge strane, europski političari zemljama kandidatima, poput Srbije, preporučuju da se za ta djela prekršitelji ne gone krivično, nego samo u privatnim tužbama.

U OBRANU NJEMAČKOG SATIRIČARA stala je i šefica vlade u pokrajini Saarland, Annegret Kramp-Karrenbauer (CDU) koja je ujedno i predsjednica Njemačkog udruženja visokih škola, koje je prije desetak dana dodijelilo uglednu Grimmeovu nagradu upravo Böhmermannu. Njemački satiričar dobio je počasno odlikovanje za svoje zasluge u razvoju televizije u digitalnom svijetu. Böhmermann je, rekla je Annegret Kramp-Karrenbauer, dao doprinos razvoju otvorenog, hrabrog i demokratski opuštenog medijskog svijeta. Opuštenost, to je ono što savjetuje i CDU-ov političar Ansgar Heveling. Za radijsku postaju Deutschlandfunk Heveling je rekao da se kancelarka “nalazi u dilemi”. Ali ako vlada i dozvoli pokretanje postupka, “to ne znači odmah da je izrečena i presuda. O tome će odlučiti suci, a oni su i u prošlosti u sličnim situacijama reagirali tako što bi podržali slobodu mišljenja”.

S druge strane, nisu baš svi medijski predstavnici stali iza Böhmermanna. Frank Überall, predsjednik Njemačkog udruženja novinara, upozorio je doduše na opasnost od ograničavanja slobode satire zbog diplomatskih trzavica, ali za kazneni postupak protiv satiričara smatra da je “potpuno u redu”. Böhmermann je na tursku provokaciju reagirao “provokacijom koja je malo manje nerazumna od njihove”, smatra Überall.

I dok se u njemačkim medijima vodi rasprava o tome kako je Angela Merkel zbog izbjegličke krize i važne uloge Turske u rješavanju tog problema popustila pod Erdoğanovim pritiskom, glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert odbacio je te tvrdnje i uvjerava da rješenje izbjegličke krize nije povezano s time kako je vlada odlučila u slučaju Böhmermann. “Nema diskusije o temeljnim vrijednostima ustava”, izjavio je prošlog tjedna Seibert. Međutim, pritisak iz Ankare nije popustio ni nakon takvih izjava, a turska novinska agencija Anadolu citirala je Erdoğanova glasnogovornika Ibrahima Kalina koji je izjavio da “napadi puni uvreda i grubosti nemaju nikakve veze sa slobodom medija i mišljenja”.

“U CIJELOM SVIJETU JE VRIJEĐANJE kazneno djelo i Turska će pozorno pratiti kako će vlada u Berlinu tretirati ovaj slučaj”, izjavio je Erdoğanov glasnogovornik. I dok njemački i turski dužnosnici putem službenih izjava još uvijek ispituju teren i zauzimaju stav u tom osjetljivom slučaju, njemački politički satiričari i komičari udružili su se u obranu slobode govora u Njemačkoj od turskog predsjednika, pa je Erdogan posljednjih desetak dana nezaobilazna tema baš svake humoristične emisije na brojnim njemačkim TV kanalima. Oni su jedinstveni u ocjeni da Böhmermannov slučaj nije samo lekcija o granicama satire, nego pokazuje i koliko moćna može biti satira kada pogađa bolne točke društva i politike te da je prihvaćanje takvog humora karakteristika istinski demokratskog društva.