Visoki politički izvor blizak Uredu predsjednika Zorana Milanovića otkrio je Nacionalu kako u miljeu bliskom hrvatskom predsjedniku prevladava uvjerenje da bi hrvatski premijer Andrej Plenković nakon pravomoćne presude u slučaju podmićivanja bivšeg premijera Ive Sanadera zbog Ine trebao govoriti o povratku dominantnih upravljačkih prava u Ini pod hrvatsku kontrolu puno energičnije nego što to čini.

Isti izvor dodao je kako predsjednik Milanović nema namjeru javno otvarati tu temu, ali da istodobno Milanović smatra da od Plenkovića to ne treba očekivati zato što je on ključnim hrvatskim gospodarskim interesima, a upravljanje Inom to svakako jeste, pretpostavio svoje političke ambicije na međunarodnoj političkoj sceni. Drugim riječima, Milanović smatra kako je Plenkoviću osobni politički probitak važniji od strateških hrvatskih nacionalnih energetskih interesa.

Taj izvor te navode detaljnije je opisao ovako:

‘’O problemu Ine i njenom povratku pod dominantnu upravljačku kontrolu Hrvatske svakako bi trebalo puno intenzivnije javno govoriti. Ali to premijer Andrej Plenković neće učiniti zbog osobnih međunarodnih političkih ambicija. Andrej Plenković je konstantno u bijegu. On je stalno fokusiran na to što će se s njime događati kasnije, što će se sljedeće dogoditi na razini Europske komisije i sve što radi radi s tim u vidu. Kada daje izjavu o BiH ili Ukrajini, sve je jednako tako podređeno tome. Pa se tako ponaša i u slučaju spora Vlade kojoj je na čelu i MOL-a u Ini.’’

Koncem proteklog tjedna Nacional je iz izvora vrlo bliskih vrhu HDZ-a doznao kako su čak i u vrhu stranke, izuzetno bliskom Plenkoviću, doslovno zaprepašćeni zbog činjenice da ni premijer ni Vlada zasad ne poduzimaju adekvatne javnosti vidljive konkretne korake kojima bi se makar i pokušalo osporiti Prvu izmjenu i dopunu dioničarskog ugovora između vlade i MOL-a iz 2009.

Pravomoćna presuda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, koji cijelo vrijeme uživa zaštitu mađarskog premijera Viktora Orbána (desno), otvorila je mogućnost da DORH zatraži ništetnost upravljačkih prava stečenih koruptivnom radnjom, ali šefica DORH-a Zlata Hrvoj Šipek očito čeka mig premijera Andreja Plenkovića. FOTO: Zeljko Lukunic, Patrik Macek, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Nacionalov je izvor o tomu kazao:

„Javili su mi se neki članovi HDZ-a koji su duboko konsternirani i šokirani zbog činjenice da Vlada ne čini ništa po tom pitanju. Jako čudna situacija. Sve to sve jasnije sugerira da premijer Plenković i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić imaju čudan i očito vrlo tajan dogovor s MOL-om. Sve je jasno. Ali nije prošlo ni Sanaderu, pa nije ni Karamarku. A sada je vrijeme upravo za promjenu kursa uz ovu pravomoćnu presudu Vrhovnog suda koja mijenja i arbitražu UNCITRAL-a u Haagu“.

Drugi dobro obaviješteni izvor iz naftaških krugova tvrdi da je ponuda hrvatske vlade MOL-u za otkup dionica Ine, koja je mađarskoj strani upućena u studenome 2020., u MOL-u odbijena s ponižavajućim i podsmješljivim komentarima, što su i premijer Plenković i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, koji je još početkom ove godine s puno optimizma najavljivao otkup dionica, indikativno prešutjeli hrvatskoj javnosti.

Drugim riječima, mađarska strana nasmijala se na iznos koji joj je hrvatska vlada ponudila, a koji se temelji na izračunu konzultantske kuće Lazard i prema nekim neslužbenim izvorima mogao bi se kretati oko milijardu eura.

Istodobno postaje sve izvjesnije da politički vrh nema ni političke volje ni političke hrabrosti ući u pravni rat s MOL-om kako bi povratio svoje pravo na sudjelovanje u efektivnom upravljanju Inom. Pa se sve više otvara pitanje zašto je to tako. Kao i zašto se i rijetki i čudni istupi premijera Plenkovića i glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek o toj temi napadno prešućuju.

Krajem prošloga tjedna Andrej Plenković je u izjavi za N1 televiziju kazao:

„Poduzimamo određene pravne radnje i prema ICSID-u (Međunarodni sud za investicijske sporove u Washingtonu, op. N.) i prema pravnim stručnjacima koji nas prate u ovom pogledu, a koje se odnose na eventualni poništaj koji ne dolazi automatizmom, dakle nema ništetnosti automatizmom. Jedini način kako bi se to moglo je ili putem poništaja one UNCITRAL-ove arbitraže ili novom UNCITRAL-ovom arbitražom“.

Hrvatska vlada već je ranije, u veljači 2017., doduše u drugim okolnostima, neuspješno tražila poništenje arbitražne odluke UNCITRAL-a iz prosinca 2016.

Premijer je tada tvrdio da je zahtjev „dobro potkrijepljen argumentima za poništenje odluke“, no istoga stava nije bio i švicarski Savezni vrhovni sud koji je u listopadu 2017. odbio poništiti odluku UNCITRAL-ova arbitražnog suda. Stoga je, potvrdili su Nacionalovi neslužbeni izvori, vrlo upitna svrhovitost novog takvog zahtjeva koji je već jednom propao.

Ni državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nije dala konkretnije objašnjenje Vladinih namjera za poduzimanje koraka u zaštiti Ine.

Ona se u izjavi za N1 referirala na reakciju DORH-a na upit iz Nacionala. Nakon što je DORH Nacionalu odgovorio da se s pitanjem povrata Ine pod dominantnu hrvatsku kontrolu obratimo Vladi, Zlata Hrvoj Šipek koncem proteklog tjedna je izjavila:

„Situacija u slučaju Ine i MOL-a je izuzetno komplicirana. Kad je Državno odvjetništvo odgovorilo, a što je negativno iskomentirano u medijima riječima ‘pitajte Vladu’, riječ je o sljedećem. Državno odvjetništvo nije zastupalo Republiku Hrvatsku u arbitražnim predmetima koji su se vodili pred UNCITRAL-ovom arbitražom (Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo) koju je RH vodila protiv MOL-a, i koji je izgubljen, i u međunarodnoj investicijskoj arbitraži koja se vodi pred ICSID-om, Međunarodnim sudom za investicijske sporove u Washingtonu. Presuda (Vrhovnog suda, op. N.) je jasna i u njoj ništa nije sporno. No pitanje je primjene UNCITRAL-ovih pravila, primjene domaćih propisa i pitanje je utvrđenja svega onoga što je bilo u tim odlukama. Zbog toga to nije odluka koja se može donijeti na brzinu, već ona zahtijeva ozbiljno razmatranje i konzultacije više državnih tijela i više stručnjaka i pripreme su na tome već počele.“

Predsjednik Zoran Milanović, kako tvrde njemu bliski izvori, smatra kako je Plenkoviću osobni politički probitak važniji od strateških hrvatskih nacionalnih energetskih interesa. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Zbog čega odluka Vrhovnog suda, za koju sama glavna državna odvjetnica tvrdi da ni po čemu nije sporna, nije dovoljna za pokretanje zahtjeva za poništenje dodatka dioničarskog ugovora koji je, sada je to i pravno potvrđeno, sklopljen temeljem kaznenog djela, Zlata Hrvoj Šipek nije preciznije objasnila, skrivajući se iza općenite fraze da slučaj traži „ozbiljne konzultacije i stručna mišljenja“.

Što je sasvim suprotno stavovima kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda, profesorice Zlate Đurđević koja smatra da DORH pred hrvatskim sudom može tražiti poništenje ugovora kojim su prenesena upravljačka prava u Ini.

Da Republika Hrvatska treba posegnuti za zaštitom svojih prava već je ranije za Nacional rekao i bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, a sadašnji sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić koji je i donio prvu presudu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Ina-MOL. U toj presudi, koju je Ustavni sud poništio pod okolnostima koje su izazivale brojne kontroverze u javnosti i vratio suđenje na početak, navedeno je sljedeće objašnjenje o nužnosti zaštite državnog interesa: „Prema mišljenju suda, interes Republike Hrvatske je istoznačnica za javni interes za kojeg se rabi izričaj ‘esencijalni interes’ neke države. Javni interes obuhvaća pojmove javnog poretka, suvereniteta i sigurnosti. Iz navedenog proizlazi da je neko postupanje suprotno interesu RH, odnosno javnom interesu ako se njime narušava suverenitet države, ugrožava njezina sigurnost, odnosno povrjeđuje javni poredak. U navedenom kao jedna od temeljnih vrijednosti društva, odnosno jedan od temeljnih društvenih interesa je i gospodarski interes države. Sve navedeno ulazi u javni poredak pa je svaka radnja suprotna javnom poretku nespojiva s temeljnim vrijednostima nekog društva. Sva tri stupa vlasti ovlaštena su utvrđivati pojam javnog poretka pa tako i sudbena. U kontekstu kaznenog pravosuđa, radnje kojima se ostvaruju obilježja bića kaznenih djela bit će ujedno i povrede javnog poretka, pa time i javnog interesa, državnog interesa u segmentu nacionalnog gospodarstva ako su počinjene planski, organizirano i od strane osoba u vrhu državne vlasti kojima je povjerena skrb za zaštitu javnog poretka. Zadaća je sudbene vlasti, kao čuvara javnog poretka, utvrditi u kojim slučajevima kazneno djelo predstavlja povredu javnog poretka. Pitanje protuzakonite predaje upravljačkih prava nad Inom, kao najvećom i, slobodno se može reći, najvažnijom hrvatskom kompanijom, nesporno predstavlja povredu vitalnog gospodarskog interesa Republike Hrvatske. Kolika je važnost Ine plastično je opisao svjedok Zalan Bacs kada ju je nazvao ‘krunskim dijamantom u hrvatskom gospodarstvu’.“

O prilog raspravama o tome je li povrat upravljačkih prava stvar arbitraže ili hrvatskih sudova, visoki pravosudni izvor, koji zastupa mišljenje da je potez sada na DORH-u, za Nacional je postavio retoričko pitanje:

„Bi li arbitraža bila nadležna da se u Ini dogodi kazneno djelo, na primjer, razbojništva ili bi bio nadležan kazneni sud?“

Međutim, predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci Sanja Barić sklona je prihvatiti objašnjenje glavne državne odvjetnice, podsjetivši kako u ovakvim postupcima doista treba dobro razmotriti koji bi se propisi koristili i zašto mogli biti primjenjivi u ovakvim situacijama, pa ako postoji mogućnost izbora više pravnih propisa onda treba dobro odvagnuti koji od tih propisa bi išao u prilog Vladi kao zainteresiranoj strani u postupku. Stoga je ovakav slučaj, zaključila je, doista prilično pravno složen i zahtjevan. Na pitanje je li Vrhovni sud ovaj put izbjegao zamku proceduralnih razloga zbog kojih je 2015. godine Ustavni sud poništio prvu presudu protiv Sanadera, Sanja Barić kaže kako čvrsto vjeruje da jest.

„Kad Ustavni sud donese pravorijek, u pravilu u njemu dobro obrazloži razloge zbog kojih je donesena baš takva presuda. Kad sudovi ponovno rješavaju isti predmet dužni su uzeti u obzir sve ono što je u presudi naveo Ustavni sud. Zato sam uvjerena da je Vrhovni sud prilikom donošenja presude prihvatio sve argumente Ustavnog suda i da je presuda sad puno kvalitetnije i temeljitije obrazložena“, napomenula je Sanja Barić, ogradivši se ipak od konkretnijeg odgovora jer, kako kaže, presudu Vrhovnog suda nije imala prilike vidjeti.

Iako kaže kako je Ustavni sud dobro obrazložio svoju odluku iz 2015., napomenula je kako se s dijelom tih argumenata i obrazloženja ne slaže. „Osobno se s dijelovima te odluke ne slažem, no bez obzira na to presuda Ustavnog suda je konačna i moramo je prihvatiti“, objasnila je. Upitana je li prihvatljivo da DORH kao samostalno i neovisno tijelo odluku o tome hoće li pokrenuti zahtjev za poništenje dodatka dioničarskog ugovora iz 2009. prepušta Vladi, Sanja Barić odgovara kako je to vrlo dvojbeno pitanje. „DORH zastupa državu i u imovinsko-pravnim predmetima, no ostaje otvoreno pitanje treba li ta institucija po službenoj dužnosti pokrenuti takav zahtjev ili ipak treba čekati nalog Vlade kao jedne od zainteresiranih stranaka u postupku, bez obzira na činjenicu što je ovdje riječ o kaznenom djelu korupcije. Rekla bih stoga da je pravno posve logično da DORH čeka nalog Vlade kao zainteresirane strane u postupku, s obzirom na činjenicu da se paralelno vode pregovori s MOL-om o mogućnosti otkupa Ininih dionica pa i taj moment treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke treba li krenuti u postupak poništenja ugovora ili ne“, zaključila je Sanja Barić.

Nacionalovi izvori iz naftaških krugova također su skrenuli pažnju na mogući povoljniji tijek arbitražnog postupka pred ICSID-ovim sudom u Washingtonu. Jedan od njih kaže kako se iskreno nada da će ova presuda Vrhovnog suda, za razliku od one iz 2014. koja nije bila dovoljno snažan temelj za povoljnu presudu UNCITRAL-ova suda u Ženevi, ipak povoljno utjecati na konačnu presudu ICSID-ova arbitražnog suda u Washingtonu. „Ova presuda daje neke nade za povoljan ishod u Washingtonu. Doduše, tu presudu čekamo već pune tri godine“, kaže Nacionalov izvor. Na pitanje kolika je mogućnost da su Mađari aktivnim lobiranjem na ICSID-ovu sudu uspjeli postići odgađanje konačnog pravorijeka u Washingtonu do raspleta suđenja u Hrvatskoj, za koje su se nadali da će ići njima u prilog jer su čvrsto vjerovali u oslobađajuću presudu Hernádiju, isti izvor kaže kako je lako moguće da su predstavnici MOL-a uspijevali odgoditi donošenje presude, no sada je jasno da su takvim postupkom naštetili sami sebi. „Poznato mi je da su Mađari bili sigurni u oslobađajuću presudu Hernádiju i čvrsto su vjerovali da će slijed događaja biti posve drugačiji, no ovaj ih je rasplet događaja jako iznenadio. Na hrvatskoj je strani da to sada iskoristi, samo ako ima političke volje za to“, konstatirao je Nacionalov izvor i dodao kako se nada da Ustavni sud ovaj put neće imati razloga ni temelja pozivati se na proceduralne pogreške u samom tijeku suđenja, koje bi mogle biti uzete kao razlog novog poništenja presude Vrhovnog suda kakvoj smo već svjedočili 2015.

‘Pitanje protuzakonite predaje upravljačkih prava nad Inom, najvećom i najvažnijom hrvatskom kompanijom, nesporno predstavlja povredu vitalnog gospodarskog interesa RH’, napisao je sudac ivan turudić u prvoj presudi. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Isti izvor tvrdi kako je vrlo zabrinjavajuća činjenica da nitko u političkom vrhu – a pod tim pojmom podrazumijeva Vladu, premijera Plenkovića, ministra Ćorića i ostale visokopozicionirane HDZ-ovce koji utječu na donošenje odluka – nije ozbiljno pokrenuo pitanje niti ozbiljno razmatrao opciju poništenja dodatka ugovora iz 2009. „Ovaj problem zahtijeva ozbiljno i temeljito stručno razmatranje ne samo s pravne već i s energetske, ekonomske, geostrateške pa i menadžerske strane. Tek nakon sagledavanja problema sa svih strana i razmatranja svih raspoloživih opcija i načina za postizanje cilja može se donijeti relevantna odluka treba li ići u osporavanje ugovora iz 2009. i što će to donijeti Hrvatskoj.

Takav ozbiljan multidisciplinarni pristup još nitko u Hrvatskoj nije pokrenuo niti se o tome na ovoj razini razgovaralo. Slikovito kazano, Vlada je ovom presudom u ruke dobila dobro napunjenu pušku, politički vrlo jako oružje koje može koristiti u brojnim pregovorima i političkim dogovorima. A hoće li je i namjerava li je upotrijebiti to ćemo tek vidjeti“, tvrdi naš izvor. On je, kaže, sklon vjerovati da je nakon propalog pokušaja otkupa dionica iz mađarskog portfelja Vladi ostala na raspolaganju mogućnost iniciranja unutarnjih promjena u upravljačkoj strukturi Ine, odnosno povrata prava na suodlučivanje u poslovnim procesima unutar kompanije. A presuda Vrhovnog suda u tome može značajno pomoći.