Surova Politika

Gospodinu Josipoviću danas kao da sviće što je zapravo propustio na izborima i potreban mu je krivac, jer ne može – naravno – okriviti sebe, zbog nebrojenih prijedloga koje je, kako reče, tijekom mandata uputio Vladi i Saboru, potencijalno sudbinskih i prezentiranih s tolikim žarom i zanimljivošću da nitko na njih nije obratio pažnju.

Nekoliko stotina građana Zagreba krenulo je zadnjih dana, u formi organiziranoga prosvjednoga nastupa, na pješačku stazu od Jelačić-placa do šatordžija u Savskoj, što se može shvatiti kao prva vidljiva urbana reakcija na višemjesečni ulični teror HDZ-ove gerile. Protušatorašku povorku predvidljivo je zaustavila policija i spriječila blizak susret dviju antagonističkih skupina, no bez obzira na to, građani kao politički pojam, nasuprot nacio-rudimentima koji se danas – s politbiroom iza sebe – osjećaju nezaustavljivima, očito su počeli energičnije iskazivati svoje stvarno mišljenje o HDZ-ovoj veteranskoj “revoluciji”. Trendovi obrane građanske kulture u Hrvatskoj vjerojatno će jačati proporcionalno uličarskoj tvrdoglavosti HDZ-ovih sitnih i krupnih plaćenika, koji ne ističu nikakve artikulirane zahtjeve, jer nemaju što zahtijevati, nego naprosto obavljaju partijski zadatak održavanja plamena nazoviizvanrednoga stanja.

Mnogi od njih na “bojištu” su i zato što nemaju pametnijeg posla. Dok su pod domoljubnim šatorom, seoski veseljaci donose im pogače i bazlamače, snimaju ih kamere i vrte se oko njih razni “medijski djelatnici”; izvan šatora, ili totemističkoga okružja koje hrani dušu, preostaje im gledanje narodnjačkih programa i rješavanje križaljki. Predsjednica Grabar-Kitarović predvidljivo je – na početku mandata – poletjela u vizitu šatordžijama, znajući da klijenti u Savskoj od nje nestrpljivo očekuju specijalnu zahvalu za sve ono što smatraju svojim “uslugama” u kampanji. O. K. Što se mora, mora se.

Više pročitajte u novom broju Nacionala