Prije nekoliko mjeseci na YouTubeu se pojavio kanal Future Yugoslavia. Iako bi većina ljudi pomislila da je riječ o nekim jugonostalgičarima, u pitanju je zapravo jedna potpuno nevina i iznimno maštovita priča iza koje stoji dvoje mladih ljudi koji Jugoslaviju doživljavaju na svoj način. Pokretači Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić željeli su prepoznatljivo, svima poznato ime, a kako se uglavnom govori “former Yugoslavia” (bivša), oni su je, upravo suprotno, proglasili budućom – Future Yugoslavia. Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji s kojom su rasli i nekonvencionalnom pogledu na stvaralački filmski rad, bez kompromisa, njih dvoje počeli su snimati filmove koje su u samom startu mnogi primijetili upravo zbog neuobičajenog pristupa temama, ali i samog snimateljskog procesa.

Konkretno, u planu imaju čak 14 scenarija za razne dokumentarne i igrane serije, od kojih su “Trčeći s izbjeglicama” i “Dnevnici iz Medike” već dostupni za gledanje.

Dokumentarna serija od 12 epizoda “Trčeći s izbjeglicama” snimljena je tijekom izbjegličkog vala još 2015. godine i na vrlo specifičan način prati put takozvanom balkanskom rutom, koju je dvoje autora prošlo s kamerom u rukama. Međutim, materijal je stajao gotovo netaknut na brojnim hard diskovima sve do lockdowna, kada su se sjetili svih tih dokumentiranih sati među izbjeglicama i krenuli ih montirati u dokumentarnu seriju.

Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić krenuli su tada bez novca i ikakva plana puta iz Sarajeva, prošli Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, došli u Grčku i s migrantima se vraćali preko Skoplja i Beograda. Međutim, njihov se plan djelomično izjalovio kada su shvatili da nije sve baš tako crno-bijelo kako se na prvi pogled činilo.

“Kretali smo se s njima, ali smo nakon nekog vremena shvatili da je njihov kompletan transport jako dobro organiziran. Bili su tu neki tajni vlakovi i čudne i dobro organizirane rute na koje su oni bili spremni, a imali su i novac za sve troškove, za razliku od nas koji smo na taj put krenuli bez novca. Ispalo je da smo mi bili veći ilegalci od njih”, rekla nam je Kaja Šišmanović, napominjući da im se na tom intenzivnom dvotjednom putovanju pridružio i Raif Šehić iz Sarajeva. Zanimljiv je i podatak da su do kamere su došli svega dan prije početka putovanja, ne znajući zapravo njome ni rukovati, što se i vidi u prvoj od 12 snimljenih epizoda.

Upravo zbog tog sirovog pristupa tematici izbjegličke krize, koju su snimali iznutra, njihov materijal mnoge je privukao, a neke i oduševio. Veliki interes za otkup serije pokazao je HRT, ali baš u vrijeme kada se događala smjena vlasti na nacionalnoj televiziji pa je plan o otkupu i prikazivanju serije propao i na koncu nije došlo do potpisivanja ugovora. I Nenad Puhovski, direktor producentske kuže Factum i pokretač i direktor ZagrebDoxa, pokazao je interes, ali uz sugestiju da sve pretoče u jednosatni dokumentarac, što su oni odbili.

Materijal je tako ostao zaboravljen sve donedavno, kada su ga odlučili dovršiti i pokazati putem svog kanala Future Yugoslavia na YouTubeu. Ubrzo su dostigli brojku od preko 1000 pregleda, a uslijedili su i pozivi iz nekoliko hrvatskih gradova da sudjeluju u prikazivanju serije i govore o svom iskustvu s emigrantima. Kako je YouTube ipak globalna mreža, tako se javila i jedna zainteresirana novinarka iz Engleske koja je intervjuirala autorski dvojac, a stigao je i poziv iz Kine iz sličnog razloga.

Potom su odlučili privesti kraju dokumentarnu seriju “Dnevnici iz Medike” koja je snimana još 2012. godine, ali je materijal također stajao po strani. Nastala je iz ideje jedne prijateljice Matije Hajdarhodžića koja ga je htjela spojiti s njegovom bakom kako bi kroz filmski zapis pokazala generacijski jaz. “Prijateljica je htjela raditi film o bakama, djedovima i njihovim unucima, odnosno o tom kontrastu. Moja baka tada je živjela u centru Zagreba i bila je bogata, a ja sam bio siromašni skvoter iz Medike. Neko vrijeme je prijateljica kamerom pratila moj život u Mediki, ali ja nikako nisam našao vremena da posjetim baku i ona je nakon 20 dana snimanja odustala. Odustala je potpuno od materijala koji sam potom ja preuzeo jer mi je bilo žao da propadnu svi ti sati snimanja. U međuvremenu sam shvatio da je taj materijal zapravo odličan prikaz Medike kao skvota i mog života u Mediki”, rekao je Matija Hajdarhodžić.

U razvoju je trenutno i dokumentarna serija o Kaji, naslovljena “Dokudelija”. Kako su je njezini roditelji, filmaši, snimali otkad je došla na svijet, kao uostalom i ona sama otkad je prvi put uzela kameru u ruke, odlučili su iskoristiti te snimke kako bi pokušali ispričati specifičnu priču o njezinu životu. Rade i na igranoj SF seriji “Ljetovanje na Marsu” koja je počela kao Kajina vježba na Akademiji dramske umjetnosti, ali se pretvorila u TV seriju od čak 18 epizoda. Paralelno rade i na osnivanju udruge Zvrk koja bi pomagala mladim inovatorima u realizaciji njihovih ideja. I to nije sve…

A tko su zapravo Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić, koji pršte od energije i ideja za nove dokumentarce, serije, filmove i svakakve projekte? Matijin djed Izet Hajdarhodžić bio je poznat i vrlo cijenjen glumac, kao i njegova baka Ksenija Hajdarhodžić. Otac mu je glumac Igor Hajdarhodžić. Matija je već nakon osnovne škole, koju je završio u Zagrebu, nakon samo nekoliko mjeseci u srednjoj školi na Gornjem gradu zaključio da to nije za njega i otputovao u svijet. Putovao je Europom i Azijom, pisao priče i pjesme, stjecao iskustva s ulice i živio kako je htio. Na tom svom putu odrastanja skvotirao je oko 40 prostora i osnovao desetak skvotova širom Europe te je to iskustvo po povratku u Zagreb iskoristio kako bi s prijateljima pokrenuo zagrebački skvot Mediku.

Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić rade i na igranoj SF seriji ‘Ljetovanje na Marsu’. PHOTO: Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić

Za razliku od 37-godišnjeg Matije, deset godina mlađa Kaja je prvostupnica Akademije dramske umjetnosti, smjer filmske i TV režije. Njezin dokumentarac “Kak’ je doma?” iz 2012. godine, koji govori o rastavi njezinih roditelja, osvojio je posebna priznanja žirija festivala ZagrebDox i Liburnia Film Festivala, kao i Grand Prix Four River Film Festivala. Majka Ljiljana Šišmanović je scenaristica i redateljica brojnih nagrađivanih dokumentaraca, a otac Davor Šišmanović, aktualni zamjenik ravnatelja za kulturu SC-a u Zagrebu, također je poznati scenarist brojnih dokumentaraca. No Kaju Šišmanović mnogi su zapamtili po ulozi Une u TV seriji “Crno bijeli svijet” Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića. Iako je ulogu dobila s 19 godina, sasvim slučajno, taj se “posao” pokazao vrlo profitabilnim, a zahvaljujući neskrivenom glumačkom talentu tražena je i nakon četiri sezone spomenute serije od drugih redatelja i producenata pa se jednostavno odlučila nastaviti baviti i glumom, uz sve dosad nabrojeno.

No kako je zapravo nastao kanal Future Yugoslavia i zašto se tako zove?

“Ime kanala otvara jedan novi, paradoksalni prostor, ukazuje na budućnost prošlosti i zaokružuje sferu kulture i naroda koji stvaraju na zajedničkim temeljima. Future Yugoslavia je oaza avanturizma, uživancije i strave za sve jugonostalgičare i obične nostalgičare, za sve one koji naginju rubnom sadržaju, za sve hejtere dobra srca, uopće za sve one kojima je dosadno, koji nemaju skateboard, a čini im se da je smrt nekako moguće izbjeći, za ljubitelje pretjerivanja i oskudice, za one kojima je magični realizam jednostavno realizam, za ljude koji ne vole ljude, ali vole susjede… ” objasnio je Matija Hajdarhodžić.

Dakle, pomalo paradoksalan pristup, uz to što Matija tvrdi da “i danas još uvijek svi živimo u Jugoslaviji jer smo svi još uvijek jako dobro povezani, a najviše kulturološki”. Ponudio je i specifično objašnjenje, navodeći Severinu kao primjer: “Lažemo sami sebi jer se nitko od nas neće lako sporazumjeti s nekim iz Austrije ili Afrike, ali hoće začas s nekim s područja Jugoslavije. Svi znaju tko je Severina jer je to zapravo sve jedna zemlja. Severina nije popularna u Austriji ili Mađarskoj, već u zemljama bivše Jugoslavije koja je zbog toga još uvijek jedna cjelina. Mi ne slušamo Jelenu Karleušu, ali svi znamo tko je ona. Očigledno je da Jugoslavija još uvijek postoji.”

Oboje navode da se u razgovoru s ljudima iz regije među prvim temama u pravilu uvijek spominje Jugoslavija te da njihova generacija na Jugoslaviju gleda kao na državu u kojoj je izgrađeno daleko više infrastrukture nego u Hrvatskoj u posljednjih 30 godina, a upravo je zona kulture bila izuzetno važna i to živi i danas, jer svi smo odgojeni na kulturi Jugoslavije. Istaknuli su i da je proizvodnja bila u usponu, kao i da su kreativnost i sama estetika socijalizma s likovne strane bili daleko zanimljiviji od estetike – a i politike – koju je u Hrvatskoj uspostavio HDZ. Oboje su odgojeni na istini da su partizani bili protiv fašista, odnosno ustaša, koje danas službena vlast ne osuđuje i dozvoljava poklič “za dom spremni”.

Matiji je rat prekinuo bezbrižno djetinjstvo, dok je Kaja, rođena 1994. u samostalnoj Hrvatskoj, o Jugoslaviji učila kroz priče, popularnu glazbu i filmove. Moglo bi se reći da njihovo poimanje Jugoslavije više nalikuje odnosu prema nekom brendu oko kojega se vrte brojni mitovi i legende, nego prema državi koja se raspala u krvavom ratu.

Kanal Future Yugoslavia posjetilo je dosad nešto preko 5000 ljudi privučenih zanimljivim dokumentarnim sadržajem koji je nastao zahvaljujući njihovoj kreativnosti, hrabrosti i beskompromisnom pristupu filmskom stvaralaštvu.

Dokumentarna serija ‘Dnevnici iz Medike’ prati život Matije Hajdarhodžića u skvotu. PHOTO: Kaja Šišmanović i Matija Hajdarhodžić