U Tifološkom muzeju postavljena je izložba ‘Svijet zvukova’ kojom se obilježava 15-godišnjica akcije ‘Dajmo da čuju’

Prošlo je već 15 godina od humanitarne akcije ‘’Dajmo da čuju’’, u kojoj je prikupljeno više od 17 milijuna kuna za nabavu umjetnih pužnica. To je bila najveća akcija u povijesti Hrvatske jer iznos koji je tada prikupljen više nikada nije premašen, a nastala je iz akcije ‘’Anamarija u svijetu zvukova’’ koju je pokrenulo Ministarstvo branitelja. Upravo je to i naslov izložbe koja će 5. srpnja biti otvorena u Tiflološkom muzeju u Zagrebu. Izložba “Svijet zvukova” posjetitelja vodi kroz opsežan put, od ideje do realizacije akcije i velikog humanitarnog koncerta u prosincu 2001.

“Ideja o izložbi rodila se prije deset godina jer smo željeli obilježiti desetu obljetnicu ugradnje prve umjetne pužnice i petogodišnjicu akcije ‘Dajmo da čuju’. Akcija je potaknula Ministarstvo zdravstva da financira nabavu umjetnih pužnica i stvoren je državni sustav za to područje u zdravstvu. Prikupljena sredstva omogućila su da se putem javne nabave kupi 178 uređaja umjetnih pužnica, uvođenje probira, odnosno ranog otkrivanja sve novorođenčadi na oštećenje sluha nabavkom opreme za 32 rodilišta u Hrvatskoj, uređaje za drugi stupanj vrlo rane dijagnostike oštećenja sluha, kojih danas ima sedam centara u Hrvatskoj, opremu za devet rehabilitacijskih centara te izgradnju Centra za umjetnu pužnicu i nove tehnologije Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG”, rekla je autorica izložbe Željka Sušić, viša kustosica i muzejski pedagog savjetnik. Izložba će se moći razgledati do kraja kolovoza, a podijeljena je u pet cjelina.

“U prvoj cjelini prisjetimo ćemo se ugradnje prve pužnice, a u nastavku ćemo pokazati kako ljudi čuju, što se događa u uhu kada zvučni valovi dođu do njega, a istaknuta je važnost ranog otkrivanja slušnih teškoća. Kroz treću cjelinu upoznajemo posjetitelja s umjetnom pužnicom. Četvrti dio upućuje na izniman značaj rehabilitacije, a u petoj cjelini odlučili smo pokazati dio raznovrsnosti povezanih sa zvukom i slušanjem. Taj dio je interaktivan i nadamo se da će biti zanimljiv i zabavan. Posjetitelj može ispitati svoj sluh, a rezultat testiranja ukazat će na to treba li se obratiti liječniku. Moći će se ‘čuti’ kako čuje osoba koja nosi slušni aparat, a za mlade je izrađena aplikacija koja ih uvodi u začudan računalni svijet zvukova”, objasnila je autorica izložbe i naglasila da je austrijska tvrtka MED–EL, proizvođač umjetnih pužnica, omogućila da posjetitelji mogu opipati umjetnu pužnicu i tako se najbolje s njom upoznati.

Na izložbi će posjetitelji moći vidjeti, u dvama dokumentarnim filmovima, prikaz života dviju osoba s ugrađenim pužnicama. Jedan govori o Branku Jugecu iz Zagorja kojem je ugrađena prva pužnica u Hrvatskoj, u lipnju 1996. A drugi o Anamariji Hribar, djevojčici koja je prva dobila pužnicu od prenamijenjenih sredstava. Ona je postala i zaštitno lice akcije „Anamarija u svijetu zvukova“ i uspješna je sportašica. Danas ta 18-godišnja srednjoškolka, buduća fizioterapeutkinja i reprezentativka Hrvatske u stolnom tenisu, za Nacional je otkrila da joj je ugradnja umjetne pužnice omogućila – novi život.

“Svim ljudima koji su pomogli donacijama velika hvala. To mi puno znači jer su meni i drugim gluhim ljudima dali još jedan život. Poručila bih svima da nikada ne smijete odustati. Mene su roditelji bacili u čopore vukova i ja sam izašla kao vođa. Pobjednici nikad ne odustaju, a ljudi koji odustaju nikad ne pobjeđuju”, rekla je Anamarija Hribar kojoj je umjetna pužnica ugrađena kad je imala nepune tri godine.

“Vrlo sam sretna što sam mogla pomoći ljudima da dobiju pužnicu kako bi mogli čuti prve zvukove svijeta i prirode. Predivno je u životu dobiti priliku čuti, to je nemoguće opisati. To je najveći dar u životu”, rekla je Anamarija Hribar koja je nakon ugradnje umjetne pužnice bila na rehabilitaciji u SUVAG-u. Od osme godine posve je integrirana u društvo, nema većih poteškoća, pohađa redovnu školu i uživa u zvukovima. Kako kaže njezina majka Marija, prvi zvukovi koje je njezina kćer čula, a najprije se odazivala na vlastito ime, nešto je najljepše što roditelj može doživjeti. Tih prvih mjeseci i godina od ugradnje umjetne pužnice Anamariju je, primjerice, fascinirao zvuk vode iz vodokotlića. Nakon toga, svakog dana sve je više napredovala.

“Kad nemam pužnicu, sve je tiho kao u pustinji. Ništa se ne čuje, nijedan zvuk, nijedan glas, to je kao mir u zemlji čudesa, ali to je grozan osjećaj jer sam tada usamljena zato što ne čujem ništa, željna sam učenja i slušanja novih zvukova. Ali tišina je mjesto na kojem sam se osjećala sigurno. Kad imam pužnicu, čujem sve što i ostali, ali i dalje se trudim naučiti još bolje slušati jer mi je i to cilj. Svako jutro stavljam pužnicu na glavu, uključim ju i dan mi počinje, nova borba za boljim slušanjem, ostvarenjem ciljeva koje sebi postavljam svaki dan”, rekla je Anamarija Hribar koja nije uvijek doživljavala pozitivne reakcije. Doživjela je i ruganja, ogovaranja, ali pravi prijatelji uz nju su od početka.

Što znači ugradnja umjetne pužnice, kojim osobama se može tako pomoći i kako teče rehabilitacija, za Nacional je objasnio Robert Trotić, otorinolaringolog i audiolog, predsjednik Hrvatskog društva za kohlearnu implantaciju te predsjednik Hrvatskog društva za audiologiju i fonijatriju HLZ-a. Upravo je on član bio prvog operacijskog tima koji je u Hrvatskoj ugradio umjetnu pužnicu.

• BROJ UMJETNIH PUŽNICA koje se dobivaju od HZZO-a dostatan je za novorođenu gluhu djecu u Hrvatskoj, njih 30 do 40 godišnje, koliko se u Hrvatskoj i ugradi pužnica. Ali treba ih i 60 d0 70 za odrasle

“Iako je prvi kohlearni implantat izveden 1961. u Los Angelesu, 80-ih je dobivena medicinska dozvola za ugradnju tih pomagala širom svijeta, pa ih je početkom devedesetih ugrađeno oko 10.000, a danas oko 500.000 u svijetu. Godišnje se u svijetu ugradi oko 30.000 novih umjetnih pužnica. U Hrvatskoj je prva takva operacija izvedena 19. lipnja 1996. na Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Sestre milosrdnice, a izveo ju je kirurški tim koji su sačinjavali Boris Pegan, Branko Kekić, Robert Trotić i Mihael Ries. Danas u Hrvatskoj, nakon 20-godišnjeg iskustva, imamo 690 ugrađenih umjetnih pužnica, od toga najviše u KBC-u Sestre milosrdnice, ukupno 458. On je ujedno i Referentni centar za kohlearnu implantaciju i kirurgiju nagluhosti i gluhoće Ministarstva zdravlja”, rekao je Trotić i dodao da je od prve ugradnje umjetne pužnice u Hrvatskoj pa do humanitarne akcije ‘’Anamarija u svijetu zvukova’’ ugrađeno samo 26 umjetnih pužnica. Akcije ‘’Anamarija u svijetu zvukova’’ i ‘’Dajmo da čuju’’ omogućile su uzlet te vrste operacija u zemlji. U prvoj je kupljeno 30 umjetnih pužnica, a u drugoj 85.

Trotić je objasnio i kako funkcionira osoba kojoj je ugrađena umjetna pužnica.

“Gluha osoba nakon ugradnje umjetne pužnice u početku teško razumije riječi i rečenice te ih rehabilitacijom mora raspoznati. Rezultati ispitivanja pokazuju poboljšanje razumljivosti nevezanoga govora, što je važan pokazatelj sposobnosti slušanja pomoću umjetne pužnice. Slušanje zvukova okoline poput glazbe, zvona ili upozorenja, bitno poboljšavaju kvalitetu života gluhe osobe. Gluha osoba s ugrađenom umjetnom pužnicom je slušno osviještena, može percipirati zvukove i ne mora se služiti znakovnim jezikom ili očitavati sugovornikove riječi s usana”, istaknuo je taj liječnik i naglasio da se ipak mogu javiti poteškoće i komplikacije. Radi se o vrlo složenom operativnom zahvatu, kao i o vrlo sofisticiranom elektronskom uređaju, pa nije sve uvijek idealno. Srećom, Trotić tvrdi da se to rijetko događa i kaže da je danas u društvo integrirano čak 84 posto populacije s umjetnom pužnicom; te osobe redovno pohađaju vrtić, osnovnu i srednju školu te fakultet.

“Nakon kirurške ugradnje umjetne pužnice, postoperativni tijek hospitalizacije traje još sedam dana, tijekom kojih se previja operativno područje i pacijent liječi antibioticima ili nekim drugim lijekovima. Sedmog postoperativnog dana vade se šavovi, pacijent se otpušta kući i za mjesec dana, nakon još jedne kirurške kontrole, obavlja se prilagodba procesora govora i započinje rehabilitacija. Prilagodba procesora govora je proces kojim se nastoje prilagoditi brojni faktori kako bi pretvaranje akustičkog signala u električni svakom korisniku omogućilo optimalnu čujnost i razumljivost. Umjetna pužnica vrlo brzo po prilagodbi procesora omogućuje čujnost, ali da bi se razvili slušanje i govor, nužna je rehabilitacija”, objasnio je Trotić i naglasio da se umjetna pužnica ne može ugraditi svim gluhim osobama.

“Zato preoperativno radimo niz testova i postupaka kojima procjenjujemo je li netko kandidat za ugradnju umjetne pužnice. Postoje i ljudi kojima ugradnja umjetne pužnice ne pomaže. Radi se o osobama s multiplim oštećenjima slušnog puta ili mozga kojima signal iz ugrađene umjetne pužnice ne bi mogao doći do slušnih centara u mozgu”, istaknuo je Trotić i rekao da o tome odlučuje Povjerenstvo za umjetne pužnice.

Trotić je ponosan što je od početaka sudjelovao u akcijama u kojima je prikupljeno točno 17,323.246,18 kuna. Kaže da je do posljednje lipe novac potrošen za program hrvatske kohlearne implantacije, od neonatalnog probira na gluhoću u hrvatskim rodilištima, do umjetnih pužnica. Broj umjetnih pužnica koji se dobiva od HZZO-a dostatan je za novorođenu gluhu djecu u Hrvatskoj, a takvih je godišnje između 30 i 40, koliko se u Hrvatskoj i ugradi pužnica.

“Ali mi trebamo još umjetnih pužnica i za odrasle koji vremenom izgube sluh, ali i za osobe koje su teže nagluhe, imaju prag sluha 75 dB-a i više. Godišnje bi u Hrvatskoj trebali imati između 60 i 70 umjetnih pužnica. Ako bi uveli standard koji imaju Njemačka ili Austrija, onda bi broj trebalo udvostručiti. Novca za takve pacijente nema. HZZO je počeo financirati nabavu umjetnih pužnica 2004. i novčani iznos do danas nije povećan ni za jednu lipu. A radi se o tri milijuna kuna”, istaknuo je Trotić i kazao da se pogrešno percipira, čak i u HZZO-u, da je proizvodnja umjetnih pužnica ‘’robotsko štancanje’’, pa da zato HZZO treba smanjiti novac. Ali situacija je upravo obratna, tvrdi Trotić.

“Svaka umjetna pužnica je ručni rad, proizvodi se pažljivo i sofisticirano, pod mikroskopom. I zato je takva proizvodnja skupa. Ali kada samo pomislite na što se sve troši novac, a da ga nema za takve pacijente, onda je svaka diskusija o tome treba li povećati iznos ili ne suvišna”, smatra taj liječnik i ističe da je ogorčen nedavnim potezom HZZO-a. Naime, novim su pravilnikom ponovno smanjena prava nagluhih, gluhih i implantiranih pacijenata; smanjena je količina baterija za kohlearni implant, cijena baterija je uz to snižena 60 posto, a procesor govora, vanjski dio umjetne pužnice bez kojeg ona ne funkcionira, može se obnoviti samo ako prestane raditi. I to najmanje svakih sedam godina.

“Sedam godina u tehnološkom smislu predstavlja pravu vječnost. Ne želim ni spominjati to da je prije nekoliko godina HZZO potpuno ukinuo financiranje baterija za slušna pomagala za nagluhe osobe. Kao da slušna pomagala idu ‘na guranje’, bez izvora energije. To su neodgovorne i nestručne odluke i rezultat nekomunikacije između struke, udruga i HZZO-a, kao i nepoštovanje sugestija”, kazao je Trotić. Kaže da će zalagati da se prava osoba oštećenog sluha ne ukidaju. Upravo takva pozitivna aktivnost je i izložba “Svijet zvukova”.