Izložba ‘Ješonska/Izbor radova 1974.-2016.’ Slavomira Drinkovića i Jelsi – hommage zavičaju i tradiciji bračkih klesara

U Jelsi je na Trgu sv. Ivana, ispred Muzeja općine Jelsa, u prostoru muzejske galerije Kravata, kao i prostoru crkve Sv. Ivana, postavljena izložba Ješonska / izbor radova 1974.-2016. istaknutog hrvatskog kipara Slavomira Drinkovića (1951.), rodom Jelšanina i redovitog profesora naALU u Zagrebu. Na realizaciji te izložbe – koju je posvetio svojim roditeljima – umjetnik je počeo sustavno raditi pred godinu dana, iako su planovi za nju postojali još i ranije. Za potrebe izložbe koja će trajati do sredine rujna u Jelsu su prevezeni umjetnikovi radovi iz Brača, Zagreba, Bjelovara i Splita, ukupne težine dvanaest tona, dok su u kamenolomu i radionici Jakšić na Braču za ovu izložbu realizirane i neke nove skulpture: “Vrata 21. stoljeća” u bijelom bračkom kamenu (“Vrata 20. stoljeća” u crnom granitu postavljena su u Poreču i drugih dimenzija), “Kraj i početak” u bijelom bračkom kamenu, “1983.” u bračkom kamenu i novih dimenzija, “Sjećam se osamdesetih” (prva skulptura je postavljena u Gorskom kotaru) i “Trupci” koji su ovom prilikom prvi put pokazani u Hrvatskoj, a prvi put predstavljeni na Ostrale 013 u Dresdenu. U Jelsi je, naime, Drinković postavio hrastove trupce iz Bjelovara, čime je želio povezati Hvar s Bjelovarom i dugogodišnjim studentskim radionicama u okviru projekta “Svijetle pruge” čiji je autor i voditelj. Likovno-prostorni postav ove zaista doslovce i metaforički velike i teške izložbe, odradio je uz umjetnika tim kolega i stručnjaka; tehnički postav Radivoje Jovičić, a pod njegovim vodstvom umjetnikov sin Vitar Drinković uz kiparove studente Vladimira Novaka, Ozrena Kecerina i Matiju Fila. Izložba se sastoji od tri cjeline; 28 manjih skulptura, maketa i modela izloženo je u Galeriji Kravata uz projekciju dvaju videa o autorovu radu snimatelja Šime Strikomana (1980.) i Tihomira Beritića (1990.), četiri reprezentativne skulpture sakralne tematike postavljene su u crkvi Sv. Ivana, dok je šest monumentalnih skulptura javne plastike postavljeno na trgu ispred muzeja i crkve.

Slavomir Drinković značajno je ime suvremene hrvatske skulpture i izvan granica Hrvatske. Diplomirao je na ALU u Zagrebu 1977. u klasi Valerija Michielija i specijalizirao monumentalnu plastiku kod Antuna Augustinčića i Ivana Sabolića. Do sada je realizirao petnaest samostalnih izložbi te više od 150 zajedničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a u javnim prostorima postavio 92 skulpture i spomenika, od kojih svakako treba izdvojiti niz Spomen-obilježja masovnih grobnica Domovinskog rata (prvo na Ovčari te u Petrinji) s motivom golubice u tzv. negativnoj plastici – otvora u granitu, spomenik Marku Maruliću u Kninu i Berlinu, “Ab ovo” od crnog granita u Osijeku, “Koplje sv. Jurja” od kromiranog čelika i granita za interijer Dioklecijanovih podruma, “Između neba i zemlje” od istarskog kamena u Labinu te “Do neba”, od istog kamena u Roču. Radovi mu se nalaze u fundusima svih značajnih muzeja i galerija u zemlji, ali i zbirci Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Za svoje je skulpture Slavomir Drinković dobio 22 značajne nagrade, a za doprinos hrvatskoj umjetnosti odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Autor predgovora izložbe, akademik Tonko Maroević, istaknuo je značaj Drinkovićeva opusa za cjelokupnu hrvatsku suvremenu umjetnost: “Bez njegove prisutnosti nezamislive su reprezentativne, problemske i panoramske izložbe aktualnih tendencija u skulpturi u nacionalnim i međunarodnim razmjerima. Njegovi oblici i znakovi odgovaraju univerzalnim, kozmopolitskim premisama, no prenose i određena autohtona regionalna značenja.” Slavomir Drinković nije se samo kretao na finoj razmeđi apstraktnih i arhetipskih oblika, već je jedan od rodonačelnika tzv. druge skulpture u hrvatskoj umjetnosti, koju karakterizira elementarnost postupka, tzv. analitička i primarna linija oblikovanja. Iako Drinkovićevi radovi ne sadrže u pravilu mimetičke ili simboličke elemente, metaforička imena skulptura ponekad unose tragove neposrednih simbola i pojava. Kao umjetnik koji njeguje ogoljelost postupka, na najbolji je mogući način u svoje radove unio iskustva dalmatinske klesarsko-zanatske perfekcije koja logiku oblikâ izvlači iz logike nastanka, tj. prirodnog ograničenja materijala.

Prvi je u suvremenoj hrvatskoj skulpturi otvorio temu procjepa, pukotine, pomicanja dvaju dijelova skulpture, ali i okvira jednog volumena, uz metodu zabijanja klinova u materijal kako bi dobio prirodnu pukotinu kamena ili drva. Kritika je često pravilno isticala da se u Drinkovićevim skulpturama materijal predstavlja kao teško savladiva sila te da umjetnika zanima trenutak sraza, praska materijala, kao da je umjetnikova intervencija tek vanjska sila koja se nameće prirodi. Stoga se još i pred dvadesetak godina naglašavalo da se Drinković mnogo više bavi energijom i prirodnim silnicama u materijalu, “metaforom sile” (Ž. Koščević), nego idejom da umjetno ukroti i oblikuje neku formu. Slavomir Drinković u četiri desetljeća djelovanja inspirirao je i otvorio kreativne putove nekoliko generacija danas afirmiranih hrvatskih kipara i često se mlađim povjesničarima umjetnosti omakne da na nečijoj tuđoj izložbi otkrivaju toplu vodu ili hvale nečiji “citatni” rad – upravo ono što je sve već ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća napravio i apsolvirao Slavomir Drinković. Zato o njegovu opusu možemo i smijemo govoriti da je opće mjesto suvremene hrvatske umjetnosti.