MURAL MELINDE ŠEFČIĆ – KOLIKO UMJETNOST U JAVNOM PROSTORU DOPRINOSI POZITIVNOJ DISTRAKCIJI

Zagrebačka slikarica Melinda Šefčić upravo je dovršila veliku zidnu sliku (mural) na kojoj je radila više od dva i pol mjeseca za prostor bolnice Rebro, točnije, Kliniku Fonijatrije pri Otorinolaringologiji. Rad je dio doktorskog istraživanja vizualne umjetnosti u svrhu zdravlja ljudi u bolničkom prostoru, a istraživanje se temelji na ispitivanju estetizacije i rehumanizacije bolničkog prostora te koliko umjetnost u javnom prostoru doprinosi pozitivnoj distrakciji i terapijskom učinku.

Melinda Šefčić 2006. godine upisala je ALU u Zagrebu smjer slikarstvo, a 2012. diplomirala slikarstvo u klasi izv. prof. Zoltana Novaka. Trenutačno je na poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva na ALU u Zagrebu iz područja „Re-humanizacija i re-estetizacija bolničkog prostora: Primjer likovnog rješenja jednog bolničkog odjela“ pod mentorskim vodstvom izv. prof. Svjetlana Junakovića i prof. dr. sc. Vere Turković. Organizatorica i moderatorica je umjetničkog projekta C.R.T.A. od 2010. godine, a nadležna je za street-art u sklopu EU projekta CreArt koji provodi HDLU. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovala na umjetničkim festivalima i rezidencijalnim programima. Članica je HDLU-a i HZSU-a te Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Novi mural za Rebro nije prvi takav rad u opusu mlade umjetnice, jer već iza sebe ima nekolicinu izvedenih murala po Hrvatskoj i Italiji, no Melinda Šefčić je početkom 2017. godine bila organizatorica HDLU – EU projekta CreArt “Estetizacija i re-humanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija”, u sklopu kojega je šestoro hrvatskih umjetnika oslikalo zidove bolice Rebro. Autorica je izvela svoj predistraživački rad u sklopu doktorskog istraživanja, koje je kulminiralo dugotrajnim radom na velikom muralu, dužine sedam metara i visine 1,5 metara. Izveden je u tehnici akrilnih markera (POSCA) i akrilnih boja na zidu, a slikarici su materijalima izašli u susret sponzori njezina praktičnog dijela doktorskog istraživanja, POSCA i Eurotrade.

Prema riječima autorice, „cilj tog umjetničko-istraživačkog rada je preobraziti iskustvo bivanja u bolničkom prostoru za pacijente, zaposlenike i širu populaciju u bolničkoj zajednici, interveniranjem u prostor umjetničkim oslikavanjem, re-dizajniranjem bolničkog prostora kakvog poznajemo“. Naglasak se stavlja na umjetničko oplemenjivanje, estetizaciju i revitalizaciju bolničkog prostora, čime se želi doprinijeti prevenciji, terapijskom učinku te dugoročnom boljitku i zdravlju cijele bolničke zajednice i društva. „Umjetnička i etička dimenzija rada nalazi svoje uporište u suvremenom humanom holističkom pristupu, koji pored standardne dijagnostike i liječenja, nastoji prilagoditi bolničku sredinu mjeri čovjeka, jer pojedinca promatra kao cjelinu tijela, uma i duha, što je u skladu s načelima 21. stoljeća“, tumači Melinda Šefčić.

Mural tematski obuhvaća prikaz prirode i društva, a balans između crno-bijelih dijelova – prikaza prirode i koloriranih dijelova – prikaz je društva u simboličkoj formi. Umjetnica kroz simbolički način prikazuje društvo i svijet u kojem živimo, služeći se elementima op-arta u složenoj i efektnoj kompoziciji koja se niže u mnogo dubinskih planova. „Na mojem radu, u ‘džungli’ – što predstavlja prirodu – vidljive su i životinje koje na prvi pogled ne pripadaju toj sredini: obitelj pingvina, jarac, neke od ptica, flamingosi, žirafa… Tako pričam priču o skladu zajednice, o prihvaćanju i razumijevanju, neovisno o tome od kuda potječemo, koja nam je vjeroispovijest, koje smo rase, spola, seksualne orijentacije. Svi smo ljudi i svi živimo na jednom planetu. Životinje koje sam birala nisu tipične za moj rad, s obzirom na to da ne stvaram po skici i nemam gotovu predodžbu rada koji stvaram, prvotno sam, na prijedlog i sugestiju mentora Svjetlana Junakovića, napisala priču, koju sam poslije likovno uobličila, i gledala sam da na radu prikažem što više životinja, koje će funkcionirati u skladu s totalitetom“, izjavila je za Nacional Melinda Šefčić.

Nadajmo se da će ovaj mural potaknuti i druge bolnice i srodne bolničke ustanove da što više surađuju s umjetnicima u oslikavanju i humaniziranju svojih prostora, kao što je bila praksa tijekom druge polovice 20. stoljeća, kada su brojni istaknuti hrvatski umjetnici izrađivali zidne slike za naše bolnice.