Nakon što je 2010. godine režirao izvrstan dokumentarac „Senna“ o pokojnom brazilskom buntovnom vozaču Formule 1 Ayrtonu Senni, britanski redatelj Asif Kapadia shvatio je da mu dokumentarci idu daleko bolje od igranih filmova. Pet godina kasnije to je potvrđeno dokumentarcem „Amy“ o također pokojnoj i također buntovnoj pjevačici Amy Winehouse, za koji je Kapadia dobio Oscara za najbolji dokumentarac. Njegov posljednji dokumentarac posvećen je još jednom buntovnom genijalcu, ovog puta nogometnom, Diegu Maradoni.

Kapadia u ovom dokumentarcu prikazuje razdoblje od 1984. godine, kada je Maradona prešao iz Barcelone u Napoli, do 1991. godine kada je želio i morao napustiti Napoli. Film traje 125 minuta i sastoji se u potpunosti od snimaka iz tih vremena, dok se u pozadini čuju glasovi naratora, od samog Maradone, preko njegove bivše žene i ljubavnice, pa do novinara koji su ga pratili u to vrijeme. Nakon kratkog uvoda u Maradoninu karijeru do 1984. godine, slijedi potpisivanje ugovora za Napoli koje su mediji popratili komentarom „najbolji nogometaš na svijetu potpisao je za najsiromašniji klub na svijetu“. Već je snimka njegovog predstavljanja na konferenciji za novinare pravo blago. Ona se održala u maloj zadimljenoj prostoriji, a prvo pitanje novinara za Maradonu glasilo je „znate li da ste potpisali za klub koji financira mafija“ na što se predsjednik Napolija ustaje, tvrdi da to nije istina i da neće dopustiti povezivanje kluba s mafijom te prijeti novinaru izbacivanjem s presice. Možete li danas zamisliti takvu ili sličnu scenu?

Film je fascinantan prikaz vremena kada je nogomet bio nešto sasvim drugo u odnosu što je danas, kada su se najbolji poput Maradone mogli drogirati i opet biti najbolji, kada su navijači mogli utrčavati na teren i slaviti pobjede, i kada je jedan ekstra nogometaš uz deset osrednjih mogao klubu kao što je Napoli donijeti dva puta prvenstvo Italije te osvojiti kup UEFA-a.  No, kako u filmu kaže kondicijski trener Napolija „volio sam Maradonu, ali nikako nisam volio Diega“.

Svaki dokumentarac mora imati neko šokantno otkriće, a u ovom slučaju to su audio snimci koje je Kapadia dobio od talijanske policije. Ti su snimci nastali kao rezultati prisluškivanja Camorre, napolitanske mafije, gdje se čuje kako Maradona od njih naručuje kokain i kurve. Kapadia je kasnije rekao kako nije vjerovao da će im talijanska policija ustupiti te snimke, ali je ostao iznenađen kada ih je bez problema dobio.

Kako je onda Maradona uopće pristao sudjelovati u filmu? Zato što je velik obožavatelj Ayrtona Senne, zato što je 1990. Maradona s Napolijem bio prvak Italije a Senna je postao prvak u Formuli 1, te je Maradona svom sinu čak i dao ime Ayrton. Ubrzo je Kapadia uspostavio kontakt s Maradonom, a nakon što je osvojio Oscara za film „Amy“, Maradona je na svom facebooku objavio sliku Kapadie s nagradom uz komentar „Slijedeći film ovog čovjeka biti će o meni“. No, nije sve išlo tako lako, Maradona ne govori engleski, Kapadia ne govori španjolski. Kada su se prvi puta susreli, bilo je to u Dubaiju, Maradona se počeo izmotavati. Nekako su ipak dogovorili suradnju i ono što je Kapadiu iznenadilo bilo je to da o određenim događajima iz osamdesetih Maradona priča jedno, a svi ostali sugovornici nešto sasvim drugo. Upornost Kapadie, koji je postavljao za Maradonu vrlo neugodna pitanja, rezultirao je ovim briljantnim filmom. Maradoni se navodno film uopće nije sviđao. Kapadia je na to samo rekao – odbio je doći na premijeru u Cannes i čisto sumnjam da ga je gledao.

Film “Diego Maradona” HTV prikazuje u petak na prvom programu u 20.10 sati.