Vodstvo Hrvatske radiotelevizije (HRT) predvođeno glavnim ravnateljem Kazimirom Bačićem, svog novinara Hrvoja Zovka, koji je inače i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, na sve moguće načine nastoji ukloniti s javne televizije, postupcima koji se mogu označiti u najmanju ruku kao maltretiranje, kršeći pritom i vlastite standarde i običaje ponašanja kada je riječ o sumnjama u seksualno napastovanje ili nasilničko ponašanje. Zovku je početkom prošloga tjedna ponovno najavljen otkaz ugovora o radu, i to samo pola godine nakon što je sudskim putem vraćen na posao jer se otkaz uručen prije tri godine pokazao potpuno neutemeljenim te nakon što je u drugom postupku (kada ga je HRT tužio zbog medijskih istupa) sudskim putem službeno potvrđeno i da imao pravo i razloga govoriti o cenzuri u toj televizijskoj kući. Ova akcija Bačića i suradnika pokrenuta je usred ogromne afere oko seksualnog zlostavljanja na Prisavlju, u čijem je središtu jedan od ravnatelja i jedna od najutjecajnijih osoba HRT-a Mislav Stipić, o čemu je Nacional ekskluzivno pisao proteklih tjedana. Ta afera još uvijek nije razriješena, dapače, no institucije su se ipak pokrenule: Nadzorni odbor HRT-a je od Kazimira Bačića zatražio da se u roku od 30 dana dostavi izvještaj o stanju prijava seksualnog uznemiravanja i nasilja kako bi se procijenila učinkovitost protokola HRT-a. Nadzorni odbor je također dao nalog glavnom ravnatelju HRT-a da sva saznanja o spolnom uznemiravanju i nasilju prijavi Državnom odvjetništvu.

Novi pokušaj davanja otkaza Hrvoju Zovku ukazuje na evidentno dvostruke kriterije vodstva javnog servisa: dok je u slučaju višekratnog i višegodišnjeg seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, o kojemu je pisao Nacional, promptno zauzelo stav da se ništa sporno nije dogodilo – a naknadno je otkriveno da adekvatna istraga uopće nije provedena niti su ispitani relevantni svjedoci, niti na HRT-u uopće postoji funkcionalni sustav sprječavanja i sankcioniranja incidenata te vrste – Bačić i suradnici sada pokazuju zavidnu brzinu reakcije. Na anonimno pismo u kojemu se Zovko spominje i u kojemu se tvrdi da se tijekom 2017. i 2018. godine neprimjereno ponašao prema jednoj novinarki HRT-a, da je dizao glas i da se verbalno iživljavao, u roku od samo nekoliko sati pozvali su ga da dostavi svoje očitovanje u proceduri koja vodi do raskida ugovora o radu. Za usporedbu, na potpisane prijave seksualnog zlostavljanja koje su im bile upućene putem e-maila, nisu reagirali punih godinu dana.

Tada je prijaviteljica svojim nadređenima, među kojima su bili Bačić, Stipić i urednica Informativnog programa Katarina Periša Čakarun, poslala dopis s pitanjem mora li svoj radni status riješiti tako da pristane na nemoralnu ponudu, no nitko od nje nije tražio pojašnjenje nego joj je ponuđeno povećanje plaće. U transkriptima koje je potom objavio Nacional vidljivo je da je, između ostalih, ravnatelj Poslovne jedinice Program čak kazao da „ne razumije što je to nemoralna ponuda“. Slično ponašanje zabilježeno je i kada je prije dvije i pol godine novinarka i predsjednica ogranka HND-a pri HRT-u Sanja Mikleušević jednog visokopozicioniranog rukovoditelja prijavila zbog verbalnog ispada, omalovažavanja i vrijeđanja: njena prijava mjesecima je čekala rješavanje, a potom je odbačena bez da je Mikleušević uopće pozvana na razgovor i svjedočenje o okolnostima incidenta – dapače, i sam epilog dobio je pisanu formu tek nakon što je na tome ona višekratno inzistirala. Bilo je više drugih slučajeva u kojima svjedoci nisu ni saslušani, premda bi svaka ozbiljna kuća provela temeljitu istragu. Dapače, pokazalo se da HRT nema funkcionalan sustav otkrivanja i sankcioniranja predmeta seksualnog uznemiravanja ili fizičkog nasilja i da se žrtve čak poziva da o svojim iskustvima govore pred osobama koje su prijavile.

Novi pokušaj uručivanja otkaza Hrvoju Zovku, za razliku od toga, temelji se na jednom anonimnom pismu u kojemu se spominje njegovo ime, dakle čak i bez formalne prijave oštećene osobe. U pismu se navode „neprimjereno, neprofesionalno i neljudsko ponašanje prema kolegici, višegodišnje vrijeđanje i ponižavanje, verbalno iživljavanje, deranje, psovanje i ‘grabljenje za ruku’ od čega joj je ostala modrica“. U hitroj reakciji u roku od nekoliko sati on je pismeno pozvan na iznošenje obrane prije namjeravanog otkaza ugovora o radu.

„Ovo je nastavak zlostavljanja mene i moje obitelji koje traje od 2018. godine. Mislio sam da će to stati nakon pravomoćne presude kojom sam vraćen na posao i kojom je dokazano da je moj otkaz bio nezakonit, a optužbe neistinite. No očito se maltretiranje nastavlja. Ja ih se ne bojim i ovoga puta ću dodati da je riječ o neistinama“, rekao je Zovko za Nacional. O njegovu prvom otkazu mediji su ekstenzivno izvještavali: kada je podnio ostavku na mjesto izvršnog urednika HTV-a 4 žaleći se na tehničke probleme, nemogućnost izbora kadrova i cenzuru, urednica Informativnog programa HTV-a Katarina Periša Čakarun pozvala ga je na razgovor s kojega su se, po tvrdnjama svjedoka, čuli povišeni tonovi. Ta svađa poslužila je kao povod za izvanredni otkaz zbog „teške povrede Općih pravila o radu i ponašanju“, no Općinski sud u Zagrebu zaključio je da nisu dokazane tvrdnje da je došlo do nasilničkog ponašanja i prijetnji, lupanja šakom o stol ili „ponašanja koje je prestrašilo radnice“. Županijski sud u Rijeci krajem kolovoza potvrdio je takvu presudu i Zovka vratio na posao, dok je HRT-u naloženo platiti mu zaostale plaće i troškove postupka. Zbog gubitka parnice, kao i tužbe kojom je zbog navodnog narušavanja ugleda HRT-a od svog zaposlenika pokušao tražiti odštetu od astronomskih 250 tisuća kuna, nitko na javnom servisu nije snosio odgovornost.

Sugovornici Nacionala s Hrvatske radiotelevizije ne dvoje oko toga da se u ovom slučaju radi o maltretiranju zaposlenika, ali i predsjednika HND-a koji zbog svoje funkcije ima iznimnu simboličnu važnost. Uostalom, prethodni pokušaj davanja otkaza izazvao je reakcije niza institucija poput Europske federacije novinara, OSCE-a i mnogih drugih. „Nije problem u samoj prijavi, dapače: svatko može i treba upozoriti na bilo kakvu vrstu nasilničkog ponašanja, pa čak i anonimno, a svaku prijavu apsolutno treba temeljito istražiti. Problem je u dvostrukim kriterijima, kada se na anonimno pismo reagira u roku od nekoliko sati ili dana, dok se višegodišnje pritužbe na vrlo ozbiljne incidente ignorira ili se provode neadekvatne istrage uz skandalozno lošu proceduru. Možda i najveći problem jest nepostojanje sustava za takve situacije“, kazao je za Nacional sugovornik s HRT-a. U sličnom tonu govori i predsjednica ogranka Hrvatskog novinarskog društva Sanja Mikleušević:

„Zadivljujuća je brzina reakcije vodstva HRT-a, što bi bilo pohvalno neovisno o tome tko je u pitanju da ne svjedočimo dvostrukim kriterijima koji vladaju od slučaja do slučaja. Naime, kao i kod prvog otkaza Hrvoju Zovku, procedura koja uključuje očitovanje prije namjeravanog otkaza pokrenuta je u par dana – dok je u slučaju ravnatelja Poslovne jedinice Poslovanje Mislava Stipića, bliskog suradnika gospodina Bačića, nakon farsične istrage – u kojoj su sučelili prijaviteljicu i prozvanog ravnatelja – glavni ravnatelj javnosti objavio da te optužbe nisu osnovane. I to bez da je prije toga o rezultatima „svoje istrage“ obavijestio prijaviteljicu koja ga je o svemu i osobno informirala. Pritom ne objašnjava tko je, kako i kada tu istragu proveo, jesu li vezano za njezine navode saslušani svjedoci, izvedeni dokazi, utvrđene činjenice. Prema našim saznanjima, ništa od toga nije napravljeno. Stoga ostaje nejasno kako je to gospodin Bačić nakon vrlo ozbiljnih optužbi koje se odnose na seksualno uznemiravanje i mobbing koje je provodio Mislav Stipić, a koje je potom u Nacionalu ponovila još jedna zaposlenica kao i bivši zaposlenik, utvrdio da nema osnova za, primjerice, otkaz. Ne znamo ni što je s ostalim slučajevima seksualnog uznemiravanja, kao i mobbinga na HRT-u, niti koji su to točno kriteriji glavnog ravnatelja po kojima se zaposleniku određuje najoštrija mjera. Sve navedeno pokazuje opravdanost zahtjeva predstavnika HND-a i Sindikata novinara na HRT-u za osnivanje neovisnog povjerenstva i nadogradnje postojećeg sustava, a sve kako bi se, uz zaštitu žrtava, transparentno, objektivno i bez pritisaka utvrdile sve činjenice. I to neovisno o tome tko je prijavitelj ili prijavljeni.“

Potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva Branko Mijić smatra da je Hrvoju Zovku vodstvo kuće namijenilo odstrel.

„Kad ti netko samo par mjeseci nakon što te je pravomoćnom sudskom presudom morao vratiti na posao, ponovno želi dati otkaz, ovoga puta s još besmislenijim i suludim optužbama, poruka je jasna: Ti si naša meta, određen si za odstrel i što god poduzimao, nema ti spasa. A kada mjesto radnje nije Lukašenkova Bjelorusija već Plenkovićeva Hrvatska, a taj ‘netko’ se zove Hrvatska radiotelevizija, onda se nikako ne može raditi o slučajnosti i incidentu već o državnoj politici. Kada novinari postaju državni neprijatelji broj jedan, onda to najbolje govori o karakteru te države, koji sasvim sigurno nije ni demokratski ni zapadnoeuropski. To s progonom novinara u Hrvatskoj nije ništa novo, od Tuđmanovog režima do danas kozmetički su se promijenile samo metode. Danas se više ne prijeti otvoreno metkom u potiljak i ne mobilizira na bojišnicu, već se otkazom pod svaku cijenu mobingira dok ne poludiš“, rekao je Mijić.

Lanac odgovornosti za skandalozno ponašanje javnog servisa detektira do samog vrha države.

„Zašto je Hrvoje Zovko postao cilj koji ova država mora uništiti? Zbog svog novinarskog posla, zato što je predsjednik HND-a ili zbog tih razloga zajedno? Uistinu, rijetko je naći izvan diktatorskih režima zemlju u kojoj se ovako bjesomučno proganja predsjednik cehovskog udruženja novinara. I zato sve ovo što se događa Hrvoju Zovku nije pitanje za ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, koji je nešto što bi se trebalo zvati javna televizija dobio kao političku dotu od HDZ-a, već za Andreja Plenkovića koji je na vlast stigao kao briselski ćato, a sada se ponaša kao bjeloruski kabadahija. Nimalo slučajno, premijerov lik i djelo ružičasti su jedino u programima HRT-a“, zaključio je Branko Mijić.