Od 14. do 21. travnja u kinu Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu održat će se jubilarni dvadeseti ZagrebDox koji je od 2005. godine, kada je otvoren filmom ‘’Bijeli dijamant’’ Wernera Herzoga, prerastao u ključno regionalno, ali i svjetsko mjesto suvremene dokumentaristike. Osnovala ga je šačica dokumentarnih entuzijasta na čelu s Nenadom Puhovskim, profesorom dokumentarnog filma na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, a danas je ZagrebDox jedan od samo četrdesetak svjetskih festivala čiji filmovi konkuriraju za godišnju nagradu Europske filmske akademije u kategoriji dokumentarnog filma. U dva desetljeća postojanja festival je posjetilo 350 tisuća gledatelja, prikazano je preko 2800 filmova na gotovo 3000 projekcija, a u goste mu je stiglo više od 6500 inozemnih i domaćih gostiju: filmskih autora, profesionalaca i novinara.

I ovogodišnje izdanje ZagrebDoxa imat će ponajbolje recentne naslove i gotovo redom svjetske, kontinentalne, regionalne i hrvatske premijere, a ukupno će biti prikazana 102 filma. Velika novost, koju je objavio Nenad Puhovski, osnivač, direktor i glavni selektor ZagrebDoxa, razdvajanje je direktorske pozicije na dvije, izvršnog direktora koju preuzima Hrvoje Pukšec te umjetničkog direktora koju će i dalje obavljati Puhovski.

Više o tome što sve donosi jubilarni 20. ZagrebDox i koje goste očekuje, tjednik Nacional razgovarao je s Hrvojem Pukšecom, novim izvršnim direktorom festivala, filmskim kritičarem i producentom koji je bio urednik HAVC-ovih produkcijskih kataloga, od 2007. do 2013. voditelj službe za odnose s javnošću filmskog festivala u Puli, a od 2014. do 2017. predsjednik Umjetničkog savjeta tog festivala.

Suradnja Puhovskog i Pukšeca posljednjih je godina rezultirala ulaskom ZagrebDoxa na prestižnu listu svjetskih festivala koji odlučuju o nominacijama za godišnju nagradu Europske filmske akademije.

NACIONAL: Uskoro se svečano otvara jubilarni 20. ZagrebDox. Jeste li uzbuđeni u svojoj novoj funkciji?

Uzbuđen, ali ima i drugih osjećaja, umora, straha, ne znam više ni sam, ali posljednjih tjedana doista je bilo turbulentno.

NACIONAL: Nedavno ste postali izvršni direktor ZagrebDoxa. Bili ste predsjednik Umjetničkog savjeta festivala u Puli, kako je došlo do suradnje sa ZagrebDoxom i Puhovskim?

ZagrebDox slavi 20 godina postojanja odličnim izdanjem, a i ja sam otprilike toliko godina na ovaj ili onaj način bio vezan uz festivalski posao. Dosta sam radio i kao PR i kao predsjednik Umjetničkog savjeta, radio sam i na Sarajevo Film Festivalu, u HAVC-u i na Festivalu tolerancije. To je normalna hrvatska priča vezana uz filmske kritičare koji ne mogu živjeti samo od filmskih kritika. Meni je ovo treća godina na ZagrebDoxu, tako da nisam sasvim novo lice, samo imam novu funkciju. Puhovski me pozvao jer je dotadašnja dugogodišnja producentica Lucija Parać odlučila da se više neće baviti tim poslom. Ja sam je naslijedio na toj poziciji i to je doista bio težak zadatak jer je Lucija 12 godina sjajno vodila festival s produkcijske strane i doista joj se divim da je toliko dugo izdržala. Puhovski, osnivač festivala i glavni selektor koji taj posao radi već 20 godina, posebno je izdržljiv, on je sasvim druga kategorija i s njime se nitko od nas ne može uspoređivati.

NACIONAL: Vrlo je zahtjevno organizirati ovakav festival, otkada traju pripreme i koliko ste sudjelovali u pripremi ovogodišnjeg programa?

Istina je ono što se obično u intervjuima kaže – čim završi ovaj festival, počinje se raditi na sljedećem. Dobro, možda nećemo krenuti baš isti dan, imat ćemo otprilike mjesec dana da se „rekuperamo“, malo odmaknemo jedni od drugih, a onda napišemo izvještaje, skupimo račune i izvijestimo naše financijere i sponzore o odrađenom poslu. A onda već negdje u svibnju kreće raspisivanje natječaja za filmove i tada već selektorski tim počinje gledati filmove kako oni pristižu. A da bi sve to moglo funkcionirati, najvažniji je dobar tim. A tim je odličan.

NACIONAL: S kojim filmom se otvara ovogodišnji ZagrebDox?

S filmom „Nasmijana Gruzija“. To je politički vrlo zanimljiv film, iako se ZagrebDox ne bavi politikom. To je vrlo zabavan i zanimljiv film, a kada smo saznali da će se naši parlamentarni izbori održati 17. travnja, usred našeg festivala, selektori na čelu s Puhovskim jako su malo dvojili o tome s kojim filmom će otvoriti festival. Film „Nasmijana Gruzija“ prati situaciju u Gruziji prije predsjedničkih izbora, kada je jedan predsjednički kandidat obećao narodu da će svima besplatno popraviti zube. Neki su to ozbiljno shvatili i odlučili da je bolje odmah ići na gotova protetička rješenja, nego na popravljanje zubi, ali se dogodilo da taj kandidat nije pobijedio. A ljudi su ostali bez zubi. I što sad? Tragikomično i vrlo aktualno.

NACIONAL: Najavljeni su pobjednici najvećih svjetskih filmskih festivala. Koje biste filmove izdvojili?

Ovakva selekcija filmova je izuzetna. Ne želim time reći da smo mi sjajna ekipa jer trebalo je imati i puno sreće, pogoditi pravi trenutak, postoji milijun okolnosti koje određuju kakve ćete filmove imati. To ovisi i o tome je li neki drugi festival kupio neki film prije vas, hoće li distributer koji nema veze s produkcijom imati druge planove s distribucijom filmova. Nama se posložilo da imamo nevjerojatnu nisku filmova i kada smo počeli brojati nagrade koje su svi ti filmovi dobili, shvatili smo da je to nemoguće jer ih ima previše. No izdvojit ću neke filmove. Prvi je film koji je dobio veliki broj nagrada i pozivan je na mnoge festivale, to je francuski film „Tri sestre“ o Marokankama i njihovim životnim okolnostima. Na zatvaranju, a to je isto novost ove godine, bit će prikazan „No Other Land“, pobjednik Berlinalea. U regionalnoj sekciji imamo novi film Ane Hušman „Da mi je biti kamen“ koji je nedavno prikazan i na festivalu u Roterdamu.

NACIONAL: Koliko je bilo ukupno prijavljeno filmova i koliko ima domaćih?

Sveukupno je bilo 1695 prijavljenih filmova, neki izravno putem servisa Filmfreeway koji koriste brojni festivali u svijetu, gdje se filmovi sami prijavljuju, a mi zadržavamo mogućnost da pozovemo neke filmove s različitih festivala. Na kraju su izabrana 102. Toliko velika brojka prijavljenih filmova pomalo nas je iznenadila, no možda i nije trebala s obzirom na to da smo prije nekoliko godina došli na listu 40 svjetskih festivala čiji filmovi konkuriraju za godišnju nagradu Europske filmske akademije u kategoriji dokumentarnog filma.

Hrvoje Pukšec najavljuje da ZagrebDox slavi 20 godina postojanja doista odličnim izdanjem. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Navodno ste vi za to dosta zaslužni.

Pa malo sam pomogao oko toga. Ali ne bih ja mogao pomoći ništa da ZagrebDox nije ostvario odličan posao prijašnjih godina. Mike Downey nam je tu puno pomogao, s kojim sam tri godine radio na festivalu u Puli i s Tanjom Miličić bio u Umjetničkom savjetu.

NACIONAL: Koliki broj filmova se natječe za Veliki pečat festivala i kako ste ih izabrali?

U regionalnoj kategoriji ih ima 19, a u međunarodnoj 21. To znači da je naš selektorski tim koji čine Ladan Petković, Dina Pokrajac, Nika Petković, Petra Blašković i Miroslav Sikavica, na čelu s Nenadom Puhovskim, imao jako puno posla. Imali smo i dodatne selektore. Pomogao nam je i Davor Kanjir, filmski autor i producent. To je ekipa koja je pregledavala, vijećala i odlučila o filmovima koji se natječu za pečate. Ja sam nešto sitno pomogao u predselekciji, a onda smo koordinator programa Luka Rinčić i ja sjeli i tri dana radili raspored projekcija. Uvijek je teško uskladiti kada koji autor može doći, kada ne može i postoji tisuću preduvjeta za sve. Tako da smo na kraju Luka i ja krivi za krajnji izgled programa, a ja ću preuzeti odgovornost pred svima koji su nezadovoljni rasporedom.

NACIONAL: Koji autori stižu u Zagreb?

I ove godine dolazi nam stotinjak autora i filmskih profesionalaca sa svih strana svijeta, imamo dosta pobjednika iz prijašnjih godina festivala i njih smo udomili u našim ocjenjivačkim sudovima. Lea Glob nam dolazi iz Danske, Valerie Blankenbyl iz Austrije, Alessandro Stellino, umjetnički direktor firentinskog Festivala Dei Popoli, brojne autorice i autori poput Zare Zerny, Marca Isaacsa, Petre Seliškar, Darka Lungolova, Shoghakat Vardanyan, Markusa Toiva. Domaće snage predvode Silvestar Kolbas, Renata Poljak, Rea Rajčić, Ana Hušman i Mike Downey. S nama će biti i Hanka Kastelicova s HBO-a i Lucie Kon s BBC-ja. I nisam nabrojao još njih puno, puno…

NACIONAL: Festival ima novi vizualni identitet i novu internetsku stranicu, tko je radio na tome i koliko je to važno za promociju festivala?

Prvo bih želio pohvaliti sjajnu ekipu koja stoji iza novog vizualnog identiteta. To su Klasja Habjan, Zita Nakić i Andrea Šumberac, odnosno dizajnerski studio Klasja, Zita & Andrea. One su osmislile i realizirale kreativan, zabavan i atraktivan vizualni identitet. Te mlade žene su silno talentirane i bilo je pravo zadovoljstvo s njima raditi. Kod dizajna i kreativnih priča stvari moraju kliknuti između naručitelja i izvođača, a mi smo kliknuli na prvu. Kada smo dobili prve prijedloge od njih, ja sam rekao: sada smo barem tri godine mirni. Zadovoljni smo time kako su uspjele pronaći hiperrealno, a opet nadrealno rješenje s kutijom i kockicama. Uostalom, neka se publika sama uvjeri na www.zagrebdox.net. A na novom webu radila je ekipa iz Slobodne domene, no to je proces koji traje. Zahvalni smo i jednima i drugima, osobito zato što su sve završili u kratkom roku, nakon što su nam odobrena sredstva početkom godine. Naime, mi smo institucionalno financirani i drago mi je da su ljudi u Gradu Zagrebu i HAVC-u prepoznali važnost ove naše dvadesete obljetnice i odobrili nam dodatna sredstva.

NACIONAL: ZagrebDox Pro okreće se dokumentarnim serijalima. Koliko je ta forma atraktivna i po čemu je specifična?

Kada je ZagrebDox pokrenuo Pro programe, a to je bilo već nekoliko godina nakon osnivanja festivala, u tome je bio pionir. U to doba to je bilo vrlo inovativno jer je fokus stavljen na profesionalce, odnosno ljude koji rade dokumentarne filmove. U međuvremenu su se stvari u filmskom svijetu potpuno promijenile i izokrenule, osobito u doba pandemije, kada je sve bilo on-line. Naime, ti pitching forumi koji je ZagrebDox pokrenuo i koji su po cijelom svijetu postali mjesta ne samo susreta i pronalaženja partnera, već i pronalaženja financijera za određene filmske projekte, danas više ne funkcioniraju. Danas to više nije način na koji se može dobiti neki ozbiljan novac. Zato smo mi odlučili iznaći neku novu nišu. Zaključili smo da je dobar put da se okrenemo dokumentarnim serijalima. Uostalom, mi u Hrvatskoj imamo dobru tradiciju takvih projekata i niz takvih serijala, „Betonski spavači“ Saše Bana i Maroja Mrduljaša mi prvi padaju na pamet, pa onda „Dobra ekonomija“ Đure Gavrana koji su i bili prvi prezentirani na ZagrebDoxu. Slične se tendencije primjećuju i u inozemstvu, ove godine imamo film Petera Metlera „Tamo gdje raste trava’’ koji je dio desetosatne dokumentarne serije, u kojem se tematizira priroda i klimatološke promjene, ekološke teme. Shvatili smo da je to područje kojem se trebamo okrenuti i čekali koliko će biti prijava.

NACIONAL: Koliko je bilo prijava?

Prijavilo se više od 30 autora sa svih strana svijeta, što je super za početak. Prijavili su nam se ljudi iz Belgije, Kanade, Maroka i Turske. Na kraju će šest projekata imati sesije na kojima će raditi s ljudima s BBC-ja, HBO-a i HTV-a. Ta predavanja su zatvorena, samo za profesionalce, a mi očekujemo dobru priču i oko toga. Dio predavanja bit će otvoren i za javnost na www.zagrebdox.net.

NACIONAL: Planirate li popratna događanja?

Dokumentaristi nisu ljudi koji pretjerano vole glamur, nema tu prekrasnih toaleta, atraktivnih glumica, crvenih tepiha, paparazza. Oni nisu poput onih koji snimaju igrane filmove, kod njih je to više „šljakerski“. Planiramo se družiti svake večeri, postoji On side bar i Off side bar, a postoje i razni kafići u Tkalčićevoj, gdje ćemo se susresti svakog dana.