S Hrvojem Krešićem, 36-godišnjim novinarom RTL televizije, razgovarali smo u povodu njegova prelaska na regionalnu N1 televiziju. Krešić je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao hrvatski jezik i arheologiju, stigao do apsolventure s prosjekom ocjena 4,7, ali nažalost nije diplomirao, kako danas kaže, baš zato što se posvetio novinarstvu.

Paradoksalno, upravo mu je ta karijera kasnije, kako tvrdi, omogućila da se usavršava i bavi znanstvenim radom na Sveučilištu u Oxfordu, na prestižnom Reutersovu institutu za novinarstvo. Najprije je šest godina odradio u Novom listu kao honorarac, da bi prije četiri godine dobio ponudu za prvi stalni posao. U hrvatskom medijskom prostoru postao je prepoznatljiv kao televizijski novinar. Nedavno ga je pred kamerama napao premijer Andrej Plenković, koji mu je ljutit zbog njegova pitanja o „rastrošnom hrvatskom proračunu“ poručio da ako mu se proračun ne sviđa, nek’ se kandidira na izborima pa ako pobijedi, neka sam priprema proračun.

NACIONAL: Hoćete li se kandidirati na predstojećim izborima, kako vam je nedavno „preporučio“ premijer Andrej Plenković?

Sigurno se neću kandidirati, o čemu najbolje svjedoči i činjenica da s RTL-a prelazim na N1 televiziju, gdje ću nastaviti raditi to što radim već 10 godina i istinski volim. Znači, novinarstvo. Politika me zanima kao predmet koji ću nastaviti profesionalno pratiti kroz novinarske izvještaje, a nadam se i reportaže.

NACIONAL: Kako ste doživjeli taj incident s premijerom Plenkovićem?

Moram priznati da me je na trenutak iznenadila reakcija premijera, kojeg znam još od samih svojih profesionalnih početaka. U svakom slučaju, shvatio sam da ta njegova poruka u kojoj je objašnjavao da je on dobio izbore i time stekao pravo na planiranje proračuna, pa ako se meni to ne sviđa, neka se kandidiram na izborima, nije bila šaljiva dosjetka. Bio je ozbiljan. Ne bih ulazio u to je li razlog bio njegova povrijeđena taština. I prije i poslije tog incidenta imali smo korektnu i pristojnu komunikaciju.

Nisam to od njega očekivao, a kada pokušavam sebi rastumačiti razloge njegova oštrog odgovora, sve više mislim da možda nije shvatio moje pitanje. Nije mi bila namjera napasti proračun, nego jednostavno ukazati na ono što jest novinarski posao: nedosljednost onoga što se govori u predizbornim kampanjama naspram onoga što se kasnije radi kroz donošenje političkih odluka. Konkretno, iako je bilo najavljeno rezanje potrošnje u javnom sektoru, iz proračunskih stavki bilo je razvidno da će država nastaviti trošiti više nego što je trošila do tada.

Želio sam u toj situaciji samo ukazati na nešto što sam uočio: bilo je u tom nacrtu proračuna previše stavki koje meni nisu izgledale reformski, a u predizbornim kampanjama oba koalicijska partnera, i HDZ i Most, najavljivala su velike reforme na koje su potom, nakon zatvaranja birališta, očito opet zaboravili. Jednostavno, činilo mi se da postoji problem kontinuiteta stavova: prateći proteklih godina političku situaciju, često sam slušao današnje vladajuće, a tadašnju oporbu, kako 2017. godinu najavljuju kao financijski Armagedon, biblijski scenarij smaka svijeta. Tvrdilo se da nam u ovoj godini dolaze na naplatu brojni dugovi, uključujući tu posebno dug za autoceste. Baratalo se brojkama od 10, 15, 20 milijardi kuna, ovisno o političkom trenutku i specifičnim potrebama pojedinih političkih aktera. U toj atmosferi očekivao sam da će, u trenutku kad preuzmu vlast, rashodovna strana proračuna biti pažljivije dimenzionirana jer smo godinama slušali prigovore na nedovoljno štedljive proračune. To je bila i platforma na kojoj je HDZ s Mostom došao na vlast, a onda smo vidjeli da se stari model ponašanja nastavlja.

NACIONAL: Svejedno ću pitati, kakav bi bio vaš proračun?

Nije to baš moj posao, ali vrlo pojednostavljeno i naivno: trudio bih se što je moguće više dati znanosti i obrazovanju. No ponavljam, to zaista nije moj posao pa ću ostaviti premijeru da ga nastavi raditi. Za to je i preuzeo odgovornost, neovisno o tome koliko će uspjeti ostati dosljedan i vjerodostojan, što mu je bio ključni element predizborne kampanje.

NACIONAL: Više puta razgovarali ste s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Kakve su vaše impresije o prvoj dami europske politike?

Fascinira njezina racionalnost, ali i politička nemilosrdnost: iako ju je Helmut Kohl stvorio, ona ga se javno odrekla u aferi oko financiranja stranke, CDU-a. I to na vrlo oštar način, supotpisala je izrazito kritičan tekst na naslovnici dnevnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Nekoliko godina nakon toga postala je kancelarka koja je Njemačku de facto vratila na poziciju neprikosnovenog lidera Europske unije; ona ravnoteža moći između Francuske i Njemačke na kojoj je Unija građena, dugo već ne postoji. Volio je čovjek ili ne, a ne mislim da je uvijek povlačila najbolje poteze, pogotovo tijekom globalne financijske i gospodarske krize, iako se s druge strane njeno ponašanje tijekom izbjegličke krize može samo pozdraviti, morate biti fascinirani njezinim političkim vještinama.

NACIONAL: Kada ste kao novinar počeli pratiti političke događaje?

Od samog početka novinarske karijere, kada sam radio u gradskoj rubrici Novog lista. Dva mjeseca nakon što sam počeo pisati u gradskoj rubrici, sredinom 2007. godine već sam imao neugodno vatreno krštenje s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem zbog njegove sporne izjave da „rad oslobađa“. To je, kao što znamo, bila parola izvješena na ulaznim vratima svih nacističkih koncentracijskih logora. Bandić je bio sazvao izvanrednu konferenciju za medije zbog mojeg teksta u Novom listu, a ja sam doslovce bio obamro. Ipak, redakcija je stala u moju obranu jer su znali da nisam ništa slagao. Shvatio sam, doduše, da sam pogriješio što nisam poslušao starije, odnosno savjet svoje tadašnje urednice. Ona me upozoravala na to da kada si pokraj Bandića, moraš uvijek imati uključen diktafon jer nikad ne znaš što taj čovjek može provaliti. Bandić je tada jedne ljetne subote, po svom ustaljenom običaju, smjestio novinare u ZET-ov autobus te nas, obilazeći gradilišta, odvezao na Sljeme, gdje se sređivao teren za Snježnu kraljicu. Na povratku je provalio tu spornu rečenicu koju ja, nažalost, nisam snimio pa se on kasnije na svakojake načine pokušavao izvući iz neugodne situacije.

NACIONAL: Možete li se pobliže prisjetiti te epizode?

U Zagrebu je te subote bila paklena vrućina. Bilo je valjda 40 stupnjeva, a radnici su po toj vrućini asfaltirali Palmotićevu ulicu, što je bilo ogroman fizički napor. Međutim, radnici su gradonačelnika oduševljeno pozdravljali, kucali su na prozor autobusa, mahali mu. Bandić im je odmahivao, a kolega fotograf iz Novog lista i ja čekali smo da nam vozač otvori vrata jer nam je redakcija bila u blizini.

U jednom trenutku Bandić je cinično primijetio: „Pogledajte kako reagiraju ovi radnici. Vidite da ipak ima nešto u onoj – rad oslobađa.“ Naš fotograf je primijetio: „Gradonačelniče, jeste li svjesni činjenice da se u krugu od stotinjak metara nalazi barem pet, šest redakcija, a vi govorite tako nešto?“ Na to se on nastavio, valjda, šaliti, u stilu: „Ha, ha, pa kaj vi mislite da su nacisti bili baš tak bedasti?“ Šokirani smo izišli iz autobusa, vratili se u redakciju i ispričali uredniku što se dogodilo. On mi je vrlo kratko rekao: „OK, a sad sjedni i napiši taj tekst“, koji je sutradan osvanuo i na naslovnici.

NACIONAL: I kako je Bandić reagirao na to vaše pisanje?

Optužio me da sam sve to izmislio zbog svog novinarskog promaknuća. Tvrdio je da je izrekao marksističku tezu da rad oplemenjuje, a ne da rad oslobađa, kao i da je rekao da komunisti, a ne nacisti, nisu tak bedasti. Prijetio je da će me tužiti, a da će novac koji dobije uplatiti Centru „Simon Wiesenthal“. Nakon toga oglasili su se i iz Centra „Simon Wiesenthal“ te obznanili da oni taj novac ne žele čak i da ga Bandić dobije na sudu. Tužbe naposljetku nije bilo. Kako god, bilo je to moje prvo dramatično iskustvo s politikom i suočavanje s bijesom gradonačelnika Milana Bandića.

NACIONAL: HDZ na zagrebačke izbore izlazi s Dragom Prgometom kao kandidatom za gradonačelnika. Može li on srušiti Milana Bandića ili više vjerujete u Anku Mrak Taritaš?

Mislim da i HDZ i SDP zadiru u Bandićev izborni bazen, ali i obratno. Bandić je toliko kapilarno ušao u društvenu strukturu grada da je teško odrediti tko su, zapravo, njegovi birači, jer u njegovu slučaju ideologije ne igraju ulogu. Premda je HDZ izišao s neočekivano kvalitetnim kandidatom za gradonačelnika, koji možda ima slične karakteristike kao Andrej Plenković kao novo lice na parlamentarnim izborima, teško mi je zamisliti situaciju u kojoj Milan Bandić ne ulazi u drugi krug, a tada je svaki ishod moguć, iako ankete govore da dvije trećine Zagrepčana više ne želi Bandića za gradonačelnika. To je osobito moguće bude li mu neka veća stranka, poput HDZ-a, stala u zaleđe. On se dosad pokazao nevjerojatnom političkom zvijeri. Čovjek je ulazio i izlazio iz zatvora, protiv njega su se podizale kaznene prijave te su ispisani čitavi tomovi o njegovim aferama, a on je i dalje među najozbiljnijim kandidatima za gradonačelnički mandat.

NACIONAL: Kako komentirate zbivanja oko Agrokora?

Kao i obično u sličnim situacijama, jasnog odgovora nema. S jedne strane stižu nam informacije da je sve na pragu dogovora oko spašavanja najveće hrvatske tvrtke, a s druge strane, podjednako glasno, čuju se i procjene da je Agrokor pred raspadom. Nije lako razaznati što se zaista događa. Takve situacije zahtijevaju i veliku količinu opreza jer sudbina prevelikog broja ljudi, koji nadilazi desetke tisuća, ovisi o tome što će biti objavljeno u medijima. Ljudi ne stradavaju samo zbog krive informacije u medijima, nego katkad i zbog posve vjerodostojne činjenice.

NACIONAL: Zašto ste napustili RTL? Je li problem u tome što u svom nedavnom sukobu s premijerom niste imali dovoljnu zaštitu vodstva televizije? Ili je bilo riječ o financijskoj ponudi koju niste mogli odbiti?

Ni jedno ni drugo nije bilo u pitanju, već prije svega novi izazov. RTL je uvijek čvrsto stajao iza mene u apsolutno svakoj mojoj novinarskoj epizodi, bez obzira na to tko je sa suprotne strane. Nisu presudile ni materijalne okolnosti. Jednostavno, tražio sam novi izazov jer N1 ima daleko veći prostor za informativni program nego RTL, kao naglašeno komercijalna televizija. Rekao bih da je RTL sjajna televizija, sjajan poslodavac i priznajem da sam posao televizijskog novinara naučio na RTL-u. Kad sam došao iz Novog lista, gdje sam šest godina bio honorarac bez stalnog zaposlenja, shvatio sam da je proizvodni proces bitno različit posao od onog koji sam kao novinar radio u tiskanom mediju.

RTL je bio strpljiv, uložili su mnogo u mene i dugo čekali da postanem upotrebljiv. No kako mi je uvijek najvažnija u poslu bila motivacija, jednostavno želim „gristi“ i napredovati u načinu na koji radim televizijske priče pa mislim da mi tu N1 televizija otvara nove mogućnosti. Sviđa mi se, jednostavno, kako N1 televizija radi novinarski posao. Možda nisu gledani i popularni kao RTL, ali je izazov time veći. Možda se nekome čini da sam s konja prešao na magarca kada je riječ o gledanosti, ali sam ću sebe bolje doživljavati u tom okruženju. Napokon, mislim da je doba linearne televizije sa strogo utvrđenim programom na zalasku. Konzumacija televizijskih sadržaja počela se s klasičnih TV kanala seliti prema internetu, kompjutorskim zaslonima i mobitelima i mislim da je N1 jako dobro pripremljen za to novo televizijsko doba.

NACIONAL: Novinarsku nagradu HND-a dobili ste za intervju s predsjednikom uprave MOL-a Zsoltom Hernádijem, za kojim hrvatsko pravosuđe još uvijek traga jer je optužen da je podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera. Kako je došlo do tog razgovora?

Nije to bila ekskluzivno moja zasluga, nego zasluga cijele redakcije i doista posebno iskustvo. Dugo smo pregovarali s MOL-om i u jednom trenutku dobili smo potvrdu da Hernádi pristaje na intervju, ali smo još dosta čekali do realizacije. Dugo su u MOL-u vagali što time mogu postići i kakve mogu biti pravne posljedice za samog Hernádija. Kada je bilo odlučeno da pristaju, morali smo za 24 sata stići do Budimpešte.

Bio je to zahtjevan projekt. Ja sam govorio hrvatski, Zsolt Hernádi mađarski uz simultani prijevod, a iza kamera je sigurno bilo četvero, petero odvjetnika MOL-a, koji su bili spremni u svakom trenutku prekinuti intervju ako shvate da je on u svojim odgovorima otišao predaleko u korist vlastite štete, a jedan od odvjetnika čak je bio i u prevoditeljskoj kabini. Mislim da tim intervjuom nije ništa dobio, ali ni izgubio, a mi smo imali ono što se danas prečesto upotrebljava pa je čak postalo pomalo izlizano – ekskluzivu.

NACIONAL: Imali ste vatreno krštenje s Milanom Bandićem, s Andrejem Plenkovićem sukobili ste se na proračunu, što je s mostovcima? Gimnaziju ste završili u Metkoviću. Jeste li se tada susretali s čelnicima Mosta?

Išao sam u gimnaziju u Metkoviću jer sam porijeklom iz Neuma. U gimnaziji sam bio generacija s Nikolom Grmojom, s tim da sam ja išao u B razred, a on u razred A. Znamo se, dakle, iz gimnazijskih dana. Poznanici smo, ali ništa više od toga, a posebno ne u političkom smislu. Bio sam i ostao samo novinar.