Izbornik Hrvoje Horvat pokušat će se ovoga mjeseca s reprezentacijom plasirati na Svjetsko rukometno prvenstvo, a za Tempo govori o stanju u hrvatskom rukometu nakon nedavnih neuspjeha

Nakon što je na europskom prvenstvu odigranom u siječnju osvojila tek osmo mjesto, a godinu dana ranije bila 15. na svjetskom prvenstvu te se nije se uspjela plasirati na Olimpijske igre, hrvatska rukometna reprezentacija ovog će se mjeseca pokušati plasirati na Svjetsko prvenstvo koje će se dogodine igrati u Poljskoj i Švedskoj. Da bi u tome uspjela, mora eliminirati Finsku s kojom će igrati gostujuću utakmicu 13. travnja, a uzvratnu u Varaždinu 16. travnja. Izbornik rukometne reprezentacije i dalje je, pored brojnih kritika, Hrvoje Horvat, koji se pred ove kvalifikacijske utakmice odlučio za promjene, kako u stožeru tako i među igračima. Tako su u reprezentaciju, između ostalih, ponovo pozvani golman Marin Šego i Igor Karačić, kojih nije bilo na prošlom europskom prvenstvu, a među promjenama u stožeru ističe se angažiranje Ivana Stevanovića kao trenera golmana. O tome što se događalo i što će se dogoditi u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, razgovarali smo s izbornikom Hrvojem Horvatom.

TEMPO: Početkom prošlog mjeseca došlo je do kadrovskih promjena u stožeru rukometne reprezentacije, je li to rezultat pritiska medija i javnosti koji su tražili objašnjenje posljednjih neuspjeha?

Hrvatski rukometni savez je ozbiljna organizacija te se nakon svakog prvenstva razmatra kako bi se moglo napredovati da bismo postali bolji. Primjerice, vratari su nam bolna točka, tu želimo biti bolji te smo zaključili da trener golmana ne može napraviti ništa tijekom pet dana okupljanja. Smisao je da on postane koordinator, da postane odgovoran za rad sa svim golmanima koji su nam perspektiva, da bi on imao bazu podataka svih golmana kako bismo znali što se događa sa svakim pojedinim golmanom. Da pratimo tijekom cijele godine njihov trenažni proces, njihov razvoj i onda da na temelju toga možemo promišljati i djelovati te ih modelirati dok su još mladi. Meni je drago da se nacija bavi rukometom i da je rukomet u Hrvatskoj popularan. Mi jesmo rukometna zemlja te uz nogomet imamo najveću vojsku navijača koja nas prati. Zato je normalno da će se o rukometu diskutirati. Ni mi nismo zadovoljni kada ne osvajamo medalje, kad nismo u finalima, ali europsko prvenstvo bilo je, zbog posebnih okolnosti, kakvo je bilo. I onda je normalna stvar da krenu priče, da se krene u rasprave, a onda to krene u smjer u koji ne bi trebalo otići.

TEMPO: Kako komentirate kritike da ste čovjek Line Červara, a kako ima onih koji ne cijene Červara tako se to onda odražava i na vaš status?

Nažalost, naše društvo je negativističko. Podloga negativizma je neznanje. Da bismo bili pozitivni i konstruktivni te da bismo kreativno promišljali, trebate imati znanje. Zato se lakše širi negativizam, a ne pozitivizam. Tako je i ta priča dobila negativnu notu. Ja sam imao svoj put koji je, mislim, ispravan. Nisam preskakao nikakve stepenice. Počeo sam u Dubravi gdje sam bio trener i gdje smo je unaprijedili i doveli do razina na kojima je sada. Dubrava se etablirala kao jedan od četiri, pet najboljih klubova u Hrvatskoj. Nakon toga je došlo do Nexea u Našicama, u reprezentaciji sam prošao juniorski i kadetski staž te sam bio pomoćnik Lini Červaru u A selekciji. Uz dobre rezultate koje je pratio Savez, ali i Červar, sve je kulminiralo mojim izborom za izbornika A reprezentacije. Nisam izabran zato što sam simpatičan ili zgodan, već zato što su iza mene stajali rad i rezultati. Gdje god sam radio, stvorila se pozitivna priča. I prije su pomoćnici izbornika dolazili na mjesto izbornika. To je prirodan i normalan put te se u tom kontekstu vjerojatno Ivano Balić sprema jednog dana preuzeti A selekciju. To su normalni putevi, normalno promišljanje, dobro je da Savez gleda dugoročno.

‘Ni mi nismo zadovoljni kada ne osvajamo medalje, kad nismo u finalima, ali europsko prvenstvo bilo je, zbog posebnih okolnosti, takvo kakvo je bilo’

TEMPO: Ivano Balić bio je koordinator za muški rukomet u Hrvatskom rukometnom savezu, smijenjen je 2017. sa stožerom izbornika Željka Babića, a sada je vaš pomoćnik. Što Savez želi s Balićem?

Najbitnije je da mi zadržimo Ivana Balića u rukometu, da bude tu negdje. Isključivo o njemu ovisi koju će ulogu dobiti. Balić je odlučio ići trenerskim putem, ima enormno znanje iza sebe. Biti igrač i biti trener je nešto različito. Proces je dugotrajan i njega treba proći. Mislim da je Balić izabrao pravi put, ide postupno, puno uči, puno zna, jako je konstruktivan, mislim da tvorimo jako dobar tim.

TEMPO: Koliko Balić svojim autoritetom utječe na igrače? Je li dovoljno da se on samo pojavi na klupi reprezentacije pa da igrači spram njega osjete poštovanje?

Priča da na igrače treba zagalamiti je prošlost. Danas kada zagalamite na dečke koji dolaze, oni vam kažu „treneru, jeste dobro, je l’ s vama sve u redu, je l’ vam treba pomoć?“ Danas su dečki koji dolaze vrlo pametni i inteligentni, znanje im je dostupno, oni traže normalnu komunikaciju i objašnjenje te vi danas ne možete vladati galamom i zastrašivanjem. Autoritet možete imati samo ako imate znanje. Ivano Balić je ikona, njemu se dive u svakoj dvorani u koju dođete. Da nije konstruktivan, da ne daje prave savjete, da oni ne vide koliko njegovi savjeti njima pomažu, onda bi njegov autoritet kratko trajao. Na Balićevo ime nadovezalo se enormno znanje, normalna komunikacija s igračima i to je jedini pravi i dugoročni put ako se želite održati kao trener u nekoj sredini.

TEMPO: Što su vama i Baliću rekli čelnici Hrvatskog rukometnog saveza nakon neuspjeha na Europskom prvenstvu u Mađarskoj?

Plan je dugoročan, o tome smo razgovarali. Sve što se radi, radi se postupno. Nakon svakog ovakvog natjecanja revidirate stvari koje su se dešavale i promišljate o stvarima koje će se dešavati. Naravno, imali smo podršku, prvenstvo je bilo kakvo je bilo i naravno da se promišljalo kako dalje. Navijači su nas navikli gledati u borbama za medalju, mi smo toga svjesni, a kada se dogode ovakve stvari, najteže je igračima i nama u stožeru. Nema ovdje velikog novca, ali ima velike časti i velike odgovornosti što nas tjera naprijed.

Ivano Balić pomoćnik je Hrvoja Horvata koji za njega tvrdi da svojim znanjem gradi autoritet spram igrača. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

TEMPO: Veselin Vujović svojedobno je rekao kako mu je žao gledati Duvnjaka u reprezentaciji, onako umornog i s podočnjacima. Može li se Duvnjaka dovesti u optimalno stanje na velikom natjecanju?

Kada su u pitanju europska i svjetska prvenstva, nema vremena za fizičku pripremu. O fizičkim pripremama možemo razgovarati tek kada se plasiramo na sljedeće olimpijske igre jer tada imamo pet tjedana za normalne pripreme. Tada se može utjecati na tjelesno stanje igrača. Igrači se pripremaju u klubovima i oni donose u reprezentaciju svoju pripremljenost i svoj umor iz klubova. Duvnjak je posebno opterećen igrom u Kielu i Bundesligi. Dobro je što je u Kielu sada nešto veći izbor igrača pa se ne troši toliko, ali se na to nadovezao problem s njegovim leđima. Sigurno da će Duvnjak dati sve od sebe kada dođe u reprezentaciju, on je veliki primjer mladim igračima kako se nosi hrvatski dres. Kako je to jednom rekao Čupić, igranje za reprezentaciju je velika patnja. To je ono što ljudi ne vide. To što ti dečki daju na tim prvenstvima graniči s ludošću.

TEMPO: Što je onda problem kod Duvnjaka, loše pripreme u klubu ili preopterećenost stalnim igranjem?

On prođe pripreme prije početka sezone, troši se tijekom polusezone, nema tu prilika za regeneraciju, za dizanje forme, za ponovno vraćanje tonusa. Jednostavno, vi tu nemate puno vremena. Bitno je da Kiel ima širok izbor igrača kao što sada ima tako da se on ne troši u svakoj utakmici do krajnjih granica. Bilo je sezona kada su imali šest ozlijeđenih igrača, Duvnjak je tada bio jedan od trojice vanjskih igrača za kojeg 60 minuta nije bilo zamjene. I tako u prvenstvu, kupu i Ligi prvaka. Naravno da tada dođe u reprezentaciju umoran i iscijeđen.

TEMPO: Hrvatska ima tri fascinantna playmakera, Duvnjaka, Cindrića i Karačića. Je li problem uskladiti igre njih trojice u reprezentaciji? Jesu li okončane one priče o Cindrićevom nezadovoljstvu u reprezentaciji?

To su notorne gluposti, to su konstrukcije koje se rade iz nekih razloga. Nije bitno kojih, one se nepotrebno plasiraju, ta teza uopće ne stoji. Nema nikakvih problema ni s jednim igračem, ni sa Šegom ni s Karačićem. Vidi se to i po tome što su se sada odazvali bez ikakva problema. Vidjelo se na proteklom europskom prvenstvu da su se usred noći odazivali igrači koji nisu bili na popisu. To je potvrda da radimo dobro, da je ovdje dobra atmosfera, imamo vojsku igrača koji su spremni ući u bezizlaznu situaciju usred noći i sljedećeg dana igrati utakmice. Nama je iznutra to zdrava priča, a izvana se rade neke druge stvari. Što se tiče prvog pitanja, mi kada slažemo roster krećemo od defenzivnog dijela. Promišljamo o igračima koji igraju u oba pravca kako nam tranzicija ne bi patila, a to je najteži dio tog posla jer imamo dosta igrača koji igraju u jednom pravcu. Imamo igrače koji su fantastični u napadu, ali ne mogu stati ni na jedno mjesto u obrani. Ista je situacija s izvanrednim obrambenim igračima koji ni u svojim klubovima nemaju ulogu u napadu. Novinarima je onda zanimljivo zašto netko nije pozvan, shvaćam da su medijima zanimljiviji onih 16 koji nisu pozvani od onih 16 koji jesu. Ključno je prilikom selekcije da podjela uloga bude prihvaćena od samih igrača. Cindrić ima svoju ulogu, prihvatio ju je, on je veliki profesionalac. Cindrić se pred prošlo europsko prvenstvo zarazio koronavirusom i nakon što je 10 dana boravio u sobi, preko noći je prešao granicu, sutradan je igrao utakmicu i odigrao cijelo prvenstvo. Postoji li jasniji pokazatelj da želiš dati sve za taj dres? Mislim da ga nema.

‘Balić je odlučio ići trenerskim putem, izabrao je pravi put, ide postupno, puno uči, puno zna, jako je konstruktivan, mislim da tvorimo jako dobar tim’

TEMPO: Šego je tijekom europskog prvenstva dao intervju za Index.hr u kojem je rekao kako je očekivao da će ga netko nazvati, ali se to nije dogodilo. A kada su ga konačno nazvali iz reprezentacije, on je dobio koronu.

Točno tako je i bilo. Većina problema dolazi od nekih očekivanja. On je imao neka očekivanja i tu sam možda pogriješio jer to nisam predvidio. On me dobro poznaje, ja poznajem njega, došlo je do sitnog previda, u jednom telefonskom razgovoru smo to izgladili. Nikakvog problema dalje nema, od muhe se napravio slon. Stvari su se izvlačile iz konteksta i zatim se predimenzionirale.

TEMPO: Rukometna juniorska reprezentacija na svjetskim prvenstvima godinama nije osvajala medalje da bi 2019. osvojila srebro. Budući da ste izbornik na duže staze, kako vidite budućnost reprezentacije?

Rezultati u mlađim dobnim kategorijama čak su bolji no što bih ja to htio jer mislim da rezultat u mlađim dobnim kategorijama nije toliko bitan. Moramo pojačati ciljanu proizvodnju, moramo napraviti sustav u kojem svi radimo isto. Preko koordinatora Line Červara krenulo se raditi u tom smjeru, ali mi smo navikli na improvizacije. Naravno, u improvizaciji smo svjetski prvaci. Mislim da su ta vremena prošla. Dolazi vrijeme u kojem će individualci biti dobri samo ako će biti dio sustava. Više nam se neće događati da ovisimo o jednom ili dva pojedinca, nije dobro čekati da nam se dogode novi Balić ili Duvnjak.

TEMPO: Improvizacija je bila obilježje igre hrvatske reprezentacije koju protivnici nisu mogli „pročitati“. Znači li to da se sada okrećemo drugačijem načinu igre?

Postoji val trenera koji smatra da moramo imati jači sustav i da moramo puno više zajednički raditi. Razlika koja se zbiva je u tome da su nam nekada djeca dolazila u dvorane s ceste, s ulice, s igrališta. Zato smo imali tu nepredvidivost i mogli smo se na nju oslanjati. Danas djeca dolaze u dvoranu nakon osam sati Facebooka, Twittera ili računalnih igrica. Oni nemaju to što su nekadašnje generacije imale. Moramo drugačije pristupiti toj djeci koja nisu ista kao ona iz vremena Balića, Ćavara, Puca i Smajilagića. Moramo drugačijim metodama trenirati tu djecu. Ne možemo spominjati kako smo mi to radili sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, jer to zvuči prilično smiješno.

Hrvoje Horvat bio je pomoćnik Lini Červaru u reprezentaciji. Červar je sada koordinator svih muških reprezentacija i podržava Horvata kao izbornika. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

TEMPO: Švedska je svjetski prvak, Danska je uvijek u vrhu kao i Norveška, može li hrvatska reprezentacija preuzeti nešto od njihova načina rada s igračima?

Svaki od tih sustava ima prednosti i mana. Naša prednost je da se znamo prilagoditi, mi ne moramo predviđati pet dana unaprijed što će se dogoditi na utakmici, imamo mogućnost promptne prilagodbe. Zato oni rade jake sustave i zato njihovi treneri funkcioniraju samo u tim sustavima. Isti je slučaj i sa Španjolcima i s Francuzima. Jedino su treneri iz našeg podneblja sposobni trenirati, voditi, raditi više stilova. Skandinavci od najmlađih dobnih uzrasta imaju jedan sustav u kojem svi rade isto. Oni od početka znaju što hoće od lijevih vanjskih, gdje igraju u obrani, što rade u tranziciji, isto tako s pivotima, srednjim vanjskim, lijevim i desnim krilom. I što se onda događa s Danskom, Švedskom ili Norveškom? Njima otpadne šest lijevih vanjskih, dolazi sedmi koji nikada nije bio ni na jednom okupljanju reprezentacije. Malo je sporiji, ima malo lošiji šut, ali on će točno znati koja je njegova uloga u obrani, koja je njegova uloga u tranziciji, koja je njegova uloga u napadu. Njihov trener ima tri puta jednostavniji posao. Trener Danske, Švedske ili Norveške rasplakao bi se da vidi što mi radimo na okupljanjima reprezentacije. Ne zato što mi loše radimo, već zato što jedan trener radi s djecom 3-2-1 obranu, drugi radi 6-0 obranu, treći radi 5-1. A oni to imaju standardizirano. Da se razumijemo, oni nemaju vica u igri i to ih je navelo na stvaranje jakog sustava. Oni nemaju ovo što mi imamo. I zašto mi ne bismo ukrali ovo od njih pa da naši individualci kroz kolektivnu igru i kroz sustav pokazuju svoju individualnu kvalitetu? I onda bismo mi bili stroj.

TEMPO: Možemo li stvoriti tu kombinaciju?

Apsolutno možemo. Španjolci su razvili fantastičan sustav napadanja na prostor i igre prema pivotmenu te dolazaka do zicera. Zbog španjolskog sustava u današnjem rukometu izumiru vanjski pucači. To je fenomenalna stvar, dio se može uzeti od njih i implementirati. Pravi trener mora biti pravi lopov.

‘Nema problema ni s jednim igračem, ni sa Šegom ni s Karačićem. To se vidi i po tome što su se sada odazvali bez ikakva problema’

TEMPO: Je li Finska „lako ćemo“ protivnik, hoćemo li je lako pobijediti?

Finsku treba optimalno shvatiti, mi smo favoriti u toj utakmici. Ali ako ne pokažemo ono najbolje, mi nećemo biti favoriti u toj utakmici. Ako u prvih tri do šest minuta utakmice ne nametnete svoj ritam i energiju, imat ćete problem cijelu utakmicu okrenuti u svoju korist. To je cilj, biti od prve minute pravi i pokazati tko smo i što smo. Jedino tada ćemo biti favoriti u te dvije utakmice. Od svih skandinavskih zemalja u Finskoj je rukomet najmanje popularan, ali ga znaju igrati. Za izbornika su uzeli olimpijskog pobjednika, Šveđanina Olu Lindgrena, koji je napravio dosta promjena.

TEMPO: Jeste li izgladili odnose s Božidarom Jovićem i Petrom Metličićem?

Na to uopće ne gledam tako, svatko je odgovoran za svoja djela. Ja vodim brigu o sebi i gledam da budem bolji na sljedećem prvenstvu.