Rumunjska aukcijska kuća Artmark, koja postoji od 2008., otvorila je podružnicu u Hrvatskoj 2022. i za sada se javnosti predstavila u srpnju izložbom “Ljetni preludij” iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i prošli tjedan održanom jesenskom aukcijom posvećenom modernomu i poslijeratnom hrvatskom likovnom stvaralaštvu. Na aukciji je ukupna prodaja iznosila približno 250.000 eura, s udjelom prodanih lotova od gotovo 60%. Najvišu cijenu postigla je slika “Dijana u lovu” Vlahe Bukovca koja je prodana po maksimalnoj procijenjenoj vrijednosti od 50.000 eura. Artmark za prosinac najavljuje i zimsku aukciju, a za sljedeću godinu šest aukcija. Iako su u najavi jesenske aukcije predstavljeni kao “jedina hrvatska aukcijska kuća”, zapravo u Hrvatskoj već postoji Aukcijska kuća Kontura, osnovana 2002. kao prva službena tvrtka u Hrvatskoj za organiziranje i vođenje javnih aukcija umjetnina te posredovanje između prodavatelja i kupaca u kupoprodaji umjetnina.

nacional je u razgovoru s nekoliko sugovornika od kojih nisu svi željeli javno govoriti za potrebe članka, saznao da među dijelom povjesničara umjetnosti u Hrvatskoj postoji rezerviranost oko Artmarka, kao i oko toga da je upravo njima Nacionalni muzej moderne umjetnosti, trenutačno zatvoren zbog obnove, ustupio dio svojih umjetnina za izložbu “Ljetni preludij” te kani i u budućnosti surađivati s njima. Pitanja koja se ovdje otvaraju su što o našem tržištu umjetnina i dometu hrvatskih aukcijskih kuća govori dolazak Artmarka, trebaju li se stranci baviti procjenom hrvatskih umjetnina i trebaju li javne institucije žuriti surađivati s još nepotvrđenim “igračem” na hrvatskom tržištu.

Iulian Plestiu, direktor hrvatskog Artmarka, rekao je da je odluka da otvore kuću u Zagrebu došla nakon istraživanja ovdašnjeg tržišta umjetnina.

“To nam je istraživanje priskrbilo informacije o prilikama, preprekama i vizijama budućnosti tržišta umjetnina u Hrvatskoj. Potencijal hrvatskog tržišta umjetnina je popriličan i mogao bi imati važan rast u budućnosti. U hrvatskoj podružnici Artmarka 90 posto ljudi su hrvatski profesionalci i tako će ostati u budućnosti. Artmark Hrvatska je dio hrvatskog tržišta umjetnina te radi i surađuje s hrvatskim stručnjacima u svim područjima, od istraživanja do evaluacije. Artmarkov tim stručnjaka i suradnika koristi alate koje nudi tržište umjetnina kako bi ponudio korektnu i transparentnu procjenu imajući u vidu transakcije, povijesne vrijednosti, inherentnu kvalitetu i procjenu tržišta. Drago nam je i ponosni smo da smo otvorili našu galeriju izložbom koju je organizirao Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Razumijemo važnost suradnje između javnog i privatnog u kulturnom sektoru s obzirom na to da je to domena koja treba potporu i privatnog i javnog. Nadamo se da možemo biti partneri Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti što je više moguće u budućnosti.”

Iulian Plestiu, direktor hrvatskog Artmarka koji je prošlog tjedna održao jesensku aukciju modernog poslijeratnog hrvatskog likovnog stvaralaštva. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, uvodno je rekao da je Nacionalni muzej moderne umjetnosti zbog cjelovite obnove zatvoren na tri godine, vjerojatno i duže, stoga je njihova strategija da u tom razdoblju zbirku predstavljaju u drugim prostorima u Zagrebu i Hrvatskoj, poput postava Jedan svijet s 200 umjetnina u muzeju Dvije palače u Zadru.

“Stoga nam je ponuda Artmarka kojom je omogućeno da građani i gosti Zagreba tijekom ljeta na uvidu imaju 17 ikoničkih dijela iz naše zbirke bila dragocjena. Galerija Artmark nalazi se na istom trgu kao i NMMU pa smo to smatrali ne samo profesionalnom, već i dobrosusjedskom pomoći. U 2024. godini uz izložbu ‘Magični krajolici’ u Artmarku, zbirku ćemo predstaviti u srodnim muzejskim institucijama u Križevcima, Šibeniku, Labinu, Rijeci, Splitu, a nadamo se i u Trstu te posredstvom Artmarka u Bukureštu. S Artmarkom planiramo surađivati kroz predstavljanje naše zbirke u njihovoj galeriji kad god to bude moguće i naravno kroz profesionalnu i stručnu pomoć i podršku koja je uobičajena među srodnim institucijama.”

A na pitanje kakvo je njegovo mišljenje o dosadašnjem radu Artmarka u Hrvatskoj, rekao je:

“Moje iskustvo kao i iskustvo kolega s kojima sam razgovarao o profesionalnosti Artmarka je više nego pozitivno. Naravno da nam je žao da se uz Aukcijsku kuću Kontura nije pojavila još neka domaća inicijativa, ali nam je zato drago da se pojavio ambiciozni projekt iz inozemstva. U tome vidim samo prednosti. Artmarku tek predstoji da se pokaže, dokaže i opstane na našem hirovitom tržištu i poslovnim navikama. U tome im želim puno sreće, a njihov uspjeh dokazat će da se postupno priklanjamo međunarodnim standardima tržišta umjetnina. I nama u neprofitnim javnim institucijama će javnost tržišta omogućiti da pravilnije procjenjujemo vrijednost umjetnina u našim zbirkama. Građanstvu će to biti jasan signal da je kupovanje umjetnina radnja koja se može odvijati unutar transparentnog sustava, bez sudjelovanja u suštini ilegalnim uobičajenim kanalima nabave umjetnina za gotovinu i bez računa od posrednika ili izravno od umjetnika u atelijerima”, rekao je Branko Franceschi.

Maksimalno procijenjenih 50.000 eura postigla je slika ‘Dijana u lovu’ Vlahe Bukovca. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Povjesničar umjetnosti i muzealac Vladimir Crnković, koji je u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti prvo bio kustos pa ravnatelj, rekao je da takva jedna novina, koja dolazi iz inozemstva, ima određene prednosti, no i niz upitnih, problematičnih značajki. To se, dodaje, vidi ponajprije u iskazivanju pojedinih cijena slika, crteža i skulptura o čemu je već razgovarao i s nekim našim galeristima. Kako kaže, u suradnju aukcijske kuće s NMMU-om ne bi ulazio jer nema dovoljno pouzdanih informacija za donošenje bilo kakvih konkretnih zaključaka.

“No, da još radim i vodim neku našu muzejsku instituciju, nikada ne bih na opisan način surađivao s nekom aukcijskom kućom. Zašto? Jednostavno zato što su privatni interesi, dakle obrasci funkcioniranja po kojima djeluju privatni kapital, trgovačka društva, u ovom primjeru aukcijska kuća, nespojivi s općim interesima po kojima djeluju javne institucije. U takvoj suradnji, barem za mene osobno, previše je suspektnih područja. To ne znači, dakako, da nacionalne muzejske ili galerijske institucije, državni ili gradski muzeji ne mogu surađivati s aukcijskim kućama; naprotiv, to im je dužnost žele li popunjavati svoje zbirke umjetnina novim i relevantnim otkupima. Međutim, nipošto ne mogu poduprijeti ustupanje aukcijskoj kući određena broja umjetnina iz fundusa javne muzejske zbirke za zajedničko izlaganje. To je ponajprije, čak isključivo u interesu upravo aukcijske kuće, ali to ne može pridonijeti nikakvoj dodatnoj ili novoj promociji naših muzejskih institucija ili naše umjetnosti. Naprotiv!”, rekao je Crnković.

Zdravko Mihočinec, direktor Aukcijske kuće Kontura i stalni sudski vještak za procjenu umjetničkih djela, rekao je komentirajući to što se Artmark nazvao “jedinom hrvatskom aukcijskom kućom” da su mnogi organizatori aukcija u proteklih dvadeset godina upotrebljavali slične ili iste propagandne narative, no to im nije pomoglo u poslovanju. Priznao je da je Artmark prva ozbiljna konkurencija Aukcijskoj kući Kontura na malom hrvatskom aukcijskom tržištu ‘’lijepih umjetnosti’’. Ta je konkurencija, dodaje, dobrodošla iz dva razloga; pojačat će interes ljubitelja umjetnosti za kupnju i potaknut će Konturu na jači angažman na tržištu umjetnina.

Naglasio je da su aukcijske kuće iznimno potrebne na svakom ozbiljnom tržištu umjetnina:

“One su, uz umjetnika, privatne galerije i sajmove umjetnina jedan od četiri osnovna nositelja tržišta. Profesionalne aukcijske kuće su posrednik u kupoprodaji umjetnina i moraju osigurati stručne usluge svojim klijentima: procjenu trenutačne tržne vrijednosti umjetnina, transparentnost u realizaciji aukcija, dostupnost informacija o postignutim prodajnim cijenama, zaštitu privatnosti prodavatelja i kupaca te razne servise koji su nužni za utvrđivanje autentičnosti djela i njihovu fizičku opstojnost. Predaukcijske procjene u aukcijskoj kući postavljaju stručnjaci-procjenitelji, a izvan aukcijskih kuća stalni sudski vještaci. U Hrvatskoj je malo takvih. Petero nas je u Zagrebu i dvoje ili troje izvan Zagreba. Djelovanje aukcijskih kuća je bitno i za procjenitelje vrijednosti umjetnina jer javno postignute i verificirane aukcijske cijene su bitna činjenica, uz galerijske cijene i privatne prodaje umjetnika, u izradi procjena vrijednosti umjetnina. Te procjene su građanima nužne ne samo zbog tržišta umjetnina, već i zbog osiguranja imovine, raspodjele nasljedstva, zaloga i kredita itd.”

Kako je objasnio Mihočinec, u svijetu djeluje oko 2700 aukcijskih kuća koje nude na prodaju raznu pokretnu i nepokretnu imovinu, ne samo umjetnine i antikvitete.

Zdravko Mihočinec, direktor Aukcijske kuće Kontura i vještak za procjenu umjetničkih djela. FOTO: Lucija Stolnik

“U Austriji pored Dorotheuma, najveće aukcijske kuće u srednjoj Europi, djeluju još dvije, u Mađarskoj tri, Srbiji tri, pa i u Rumunjskoj, sjedištu Artmarka djeluje još četiri ili pet aukcionara. Aukcijski biznis je biznis kao i svaki drugi. Ako dobro poslujete u svojoj zemlji i vidite poslovnu opravdanost širenja izvan nje, poduzimate i taj korak. Što se Artmarka tiče, s uspješnošću od oko 50% prodanih umjetnina na svojoj prvoj aukciji može biti i zadovoljan i nezadovoljan. Mislim da je veliki broj sudionika na tržištu očekivao da će taj postotak biti znatno viši. S druge strane rijetko je koja javna profesionalna aukcija, pa i Konturina, u Hrvatskoj imala bruto prihod od oko 250.000 eura na jednoj aukciji. No prava snaga pojedine aukcijske kuće može se vagati tek nakon dvije, tri godine djelovanja, ako tako dugo opstane.”

Umirovljeni sveučilišni povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i publicist Vinko Srhoj rekao je da ne prati sustavno rad aukcijskih kuća i da ga aukcijske kuće i njihovi financijski izlisti i uspjesi na tržištu prodaje umjetnina zanimaju tek kao fenomen trendova na tržištu, pri čemu cijena može i ne mora nešto govoriti o stvarnoj vrijednosti umjetnine.

“Naravno realne cijene, da ih tako nazovemo, koje se postižu na aukcijama zavise o nizu faktora, do krajnosti kao što je ona da je netko prodao nešto po nezamislivoj cijeni, kao što je to pošlo za rukom varaždinskom kiparu Nikoli Vudragu koji je svoje skromno djelo Iron Maiden prodao za 712.000 eura, više zbog hira bogate kolekcionarke, nego zbog vrijednosti koja bi bila potvrđena nekom ekspertizom. Tu je u zadnje vrijeme i još jedan slučaj napuhavanja cijena, onaj koja dolazi iz političke sfere, kada je gradonačelnik Zadra iz osobnih preferencija a za gradski novac, kupio crtež mladog početnika Marija Javorana za 50 tisuća eura. Dok je primjerice Michelangelo minijature, naš Julije Klović, dio elitnoga kruga renesansnih umjetnika, procijenjen i prodavan u Bonhamsu za cijenu od 15 do 20 tisuća funti. Toliko o relativnosti umjetnosti prevedene u novac.”

Kako komentira to što su se nazvali jedinom hrvatskom aukcijskom kućom?

“Takve izjave ne treba shvaćati ozbiljno jer su dio uobičajenog tržišnog spina, onog hiperboličnog pretjeravanja gdje smo kao oglašivači baš mi prvi, najbolji itd… Uostalom, na malom hrvatskom tržištu umjetnina malo je i aukcijskih kuća, ali ih ima u rasponu od Capitola koji sebe naziva prvom aukcijskom kućom, koji licitira svašta a ponajviše ordinarni kič, ili djela poznatih i nepoznatih sve po 65 eura, ili Krivićevih radijskih prodaja na neviđeno, do Konture koja osim aukcijskih izložbi izdaje i art magazin, ima uhodanu galeriju, obavlja ekspertize i stvarno je prva osnovana službena tvrtka u Hrvatskoj koja se bavi organiziranjem javnih aukcija umjetničkih djela. Našlo bi se i nekih specijaliziranih kuća kao što je ona Barac i Pervan za numizmatiku, plakate, zemljovide i još poneka.”

Odgovarajući na pitanje kako komentira vrijednost onoga što je bilo licitirano na prošlotjednoj aukciji, rekao je da smo tu na onom skliskom terenu većine aukcijskih kuća, a u tome nije izuzetak ni Artmark koji za promociju aukcije angažira PR stručnjakinju, gdje se stvara dojam da se izlažu sve sama remek-djela, iako je riječ najčešće o razvikanim imenima s osrednjim djelima ili kako bi rekli stari Latini, ad usum Delphini, misleći na djela za djecu, odnosno djela “preuređena” za široki krug ljudi.

Vinko Srhoj, Umirovljeni sveučilišni povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i publicist. FOTO: Olaf Siebert

“Tako dobijete poznato ime iza kojega ne mora stajati i ‘poznata’ kvaliteta, najčešće i metražna roba nekoga opusa namijenjena tržištu s nevelikim zahtjevima, ali s cijenom koja je u raskoraku s kvalitetom. Upravo na toj razlici vrijednosti i cijene aukcionari inkasiraju svoju dobit. Ono što nudi gremij Artmarka na prodaju kao iznimnu kolekciju od preko 100 slikarskih i kiparskih djela hrvatske umjetnosti, nisu naravno ‘najbolje od hrvatske umjetnosti’ nego su to opet samo najbolja imena u onom već poslovičnom raskoraku s djelima koja se na aukcijama obično prodaju. Naći ćete u njihovu katalogu i Crnčića, Vidovića, Uzelca, Bakića, Pricu, Stančića, minijaturnog Knifera i oveću Nives Kavurić Kurtović, ali ista ta imena možete naći u tom popularnom izdanju za široki krug u svakoj galerijici koja prodaje ‘metražnu robu’ hrvatskih velikana. Hit aukcije mitološka je scena ‘Dijana u lovu’ ultimativnog Vlahe Bukovca, prodana za 50 tisuća eura, što je realno za Bukovčevu tržišnu prođu. Riječ je doduše o manjem platnu iz Bukovčeve akademske faze. Uvijek na vrhu po postignutim cijenama na domaćem tržištu, Vlaho Bukovac prodan je svojedobno na aukciji u Sotheby’su i za 23.000 funti.”

Zaključno je rekao, ocjenjujući konkretan slučaj onoga što je na svojoj prvoj aukciji u Hrvatskoj ponudio Artmark, da je njihov odabir imena i djela prilično ziheraški. Srhoj smatra da nude ono što nude i svi ostali i da tu nema nikakvog iznenađenja ili drugačijeg pristupa tome što od hrvatske umjetnosti ponuditi tržištu. “Nema tu nekog probira autora i djela što bi ovu aukcijsku kuću izdvojilo iz prosječne ponude na domaćem tržištu umjetnina. Čak su neka od djela neutješan prosjek one već spomenute metražne robe velikana koje kod nas možete naći na svakom koraku, gotovo i u uličnoj prodaji. Stranci u ovom slučaju nisu pokazali ni naročito znanje ni drugačiji uvid u ono što nazivamo hrvatsko umjetničko tržište”, rekao je.