Hrvatsko-švicarski inženjer napao dubrovačke vlasti zbog pročistača otpadnih voda, tvrdi da će izazvati ekocid

Autor:

Saša Zinaja/NFOTO, Ivo Cagalj/PIXSELL

Otkrivamo zašto doktor kemijske tehnologije Bojan Kalchbrenner u svom pismu tvrdi da se projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Dubrovniku (UPOV), za čiju izgradnju upravo traje javni natječaj, temelji na zastarjelom rješenju koje razbacuje energiju i ne otklanja smrad

Projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Dubrovniku (UPOV), za čiju izgradnju upravo traje javni natječaj, temelji se na zastarjelom rješenju koje razbacuje energiju i ne otklanja smrad, pa se može opisati kao ekocid i eurocid. Pritom, ta tehnologija zadovoljava drugi stupanj zaštite propisan za Jadransko more koji je nedovoljan jer dopušta ispuštanje spojeva dušika i fosfora u Jadran, pa je krajnje vrijeme da Hrvatski sabor za zaštitu Jadranskog mora propiše viši, treći stupanj zaštite, kao što je do već učinjeno za Crno more, a o jezerima u Švicarskoj da i ne govorimo.

To je za Nacional izjavio hrvatsko-švicarski inženjer, doktor kemijske tehnologije Bojan Kalchbrenner, temeljito obaviješten o projektu gradnje novog UPOV-a u Dubrovniku, koji se redakciji Nacionala javio nakon što je većina odgovornih, uz izuzetak Ureda predsjednika Republike, ignorirala njegove tvrdnje kako projektantsko-tehnološko rješenje novoga dubrovačkog UPOV-a nije primjereno jer se u Europi već četrdeset godina primjenjuju naprednije tehnologije koje eliminiraju smrad, a energetski su samodostatne jer se energijom napajaju iz proizvodnje vlastitog bioplina.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, međutim, u razgovoru za Nacional, zanijekao je sve što tvrdi Kalchbrenner, impliciravši da je riječ o čovjeku koji je u sukobu interesa te je poručio: “Navedeni gospodin je i meni poslao isti e-mail jednako kao i svim saborskim zastupnicima kao i ministrima itd itd. On predlaže da se uvede tehnologija koju on zastupa. Nisam stručan po tom pitanju. Tvrtka Vodovod je za navedeni posao koji je dio aglomeracije Dubrovnik angažirala tvrtku Hidroprojekt ing pa predlažem da kontaktirate njih ili Vodovod Dubrovnik, gospodina Begovića, člana Uprave Dubrovačkog Vodovoda koji su stručni i znat će objasniti razloge odabira tehnologije. Ono što je meni rečeno je da sve što je naveo navedeni gospodin ne stoji.”

Doktor kemijske tehnologije Bojan Kalchbrenner temeljito je obaviješten o projektu gradnje novog UPOV-a u Dubrovniku, a redakciji Nacionala javio se nakon što je većina odgovornih, uz izuzetak Ureda predsjednika Republike, ignorirala njegove tvrdnje kako projektantsko-tehnološko rješenje novoga dubrovačkog UPOV-a nije primjereno. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U svibnju ove godine, Grad Dubrovnik raspisao je natječaj za izgradnju Projekta pročistača otpadnih voda u tunelu, odnosno UPOV-a Lapad i postrojenja za sušenje mulja na Osojniku koji se smatra najvažnijim pojedinačnim projektom Aglomeracije Dubrovnik, strateške, 880 milijuna kuna vrijedne multifunkcionalne komunalne investicije, jedne od najvećih u Hrvatskoj i najveće u povijesti Dubrovnika, kojom grad planira riješiti vodoopskrbne i odvodne probleme i modernizirati cjelokupni komunalni sustav. Otpadne vode grada Dubrovnika za sada se zbrinjavaju pročišćavanjem na postojećem mehaničkom pročistaču otpadnih voda u Lapadu, nakon čega se ispuštaju u more podmorskim ispustom dužine 1500 m na dubinu od 102 metra. UPOV Lapad izgrađen je 1977. i zahtijeva obnovu. Za gradnju tog obnovljenog postrojenja, koje će se graditi na istoj lokaciji, većinski u tunelu, u park šumi Petka, 25. svibnja raspisan je javni natječaj koji još uvijek traje. Kako su za Nacional objasnili iz Vodovoda Dubrovnik, financiranje gradnje UPOV-a Lapad ugovoreno je u omjerima: 70,64 posto bespovratna sredstva EU-a, a 29,36 posto nacionalni dio koji se dijeli na tri jednaka dijela između Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatskih voda i Vodovoda Dubrovnik, dakle po 9,77 posto. Početak rada UPOV-a Lapad ovisi o datumu dovršetka postupka javne nabave te sklapanja ugovora. Natječajnom dokumentacijom predviđen je rok za dovršenje radova 40 mjeseci od sklapanja ugovora o izvođenju radova.

Varaždinac Bojan Kalchbrenner doktor je kemijske tehnologije koji duže od trideset godina radi u Švicarskoj i surađuje, među ostalim, sa švicarskom tvrtkom Kuster & Hager, već šezdeset godina specijaliziranom za projektiranje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kalchbrenner je Nacionalu izjavio kako je, sa stručnjacima Kuster & Hagera, u nekoliko navrata posjetio Dubrovnik te su s dubrovačkim inženjerom građevine Pavom Dabrovićem i bivšim gradonačelnikom Vidom Bogdanovićem temeljito upoznali sadašnji sustav pročišćavanja otpadnih voda. Istodobno, na Kalchbrennerov poziv, bivši čelnici Vodovoda Dubrovnik u Švicarskoj su posjetili građevine u radu koje je planirao projektni biro Kuster & Hager i iz prve su se ruke obavijestili o prednostima suvremene tehnologije koju primjenjuju u Švicarskoj. Godine 2015. organizirao je prezentaciju i predavanje Kuster & Hagera u Hrvatskim vodama, na kojemu je bilo više od 150 direktora i zainteresiranih stručnih osoba. “Na temelju vlastitog iskustva iz prve ruke, tvrdim da projekt na temelju kojeg je raspisan sadašnji javni natječaj nije ništa drugo nego ekocid jer neće otkloniti smrad svježeg mulja. Istodobno, zovem ga i ‘eurocidom’ jer će Dubrovčani iz svojeg, a ne iz europskog džepa, bez ikakve potrebe morati plaćati skupu energiju za rad toga postrojenja, umjesto da ono samo stvara svoju struju”, kazao je Kalchbrenner za Nacional. “Kad bi takvo nešto radili u Švicarskoj, Švicarci to nipošto ne bi dopustili. Odmah bi se pobunili, pa i pravno očitovali. To što se radi u Dubrovniku, obično je projektantsko neznanje. To treba spriječiti”, nedvosmisleno tvrdi Kalchbrenner.

‘Navedeni gospodin je i meni poslao isti e-mail jednako kao i svim saborskim zastupnicima i ministrima itd. On predlaže da se uvede tehnologija koju on zastupa’, kaže gradonačelnik Franković

Zašto tako misli, temeljito je objasnio u pismu koje je u lipnju poslao Uredu predsjednika Republike. “Projektanti koji su tehnološki pripremili projekt i natječajnu dokumentaciju ne predlažu ekološku tehnologiju koja se već više od 40 godina standardno i uspješno koristi u Europi. Projektanti predlažu, ekološki gledano, neadekvatnu i skupu, u nabavi i u pogonu membransku tehnologiju koja, usput rečeno, kod primjene guta veliku količinu električne energije”, tvrdi Kalchbrenner u pismu Uredu predsjednika, dodajući kako “s aktualnim projektom izgradnje UPOV-a Dubrovčanke i Dubrovčane čeka ekocid za njihovo more, a eurocid za njihove džepove. EU daje bespovratno novce samo jedanput i te novce treba upotrijebiti svrsishodno! Zašto se, gospodine predsjedniče”, pita Kalchbrenner u pismu, “u Dubrovniku ne izgradi pročistač s danas primjerenim ekološkim i ekonomsko tehnološkim europskim standardima? Sve greške projekta, popravke i proširenja će ubuduće plaćati žitelji Dubrovnika iz vlastitog džepa, a to smatram eurocidom”. Kalchbrenner dalje piše: “Na fekalnom pročistaču u Dubrovniku javnim natječajem i projektom je predviđeno i propisano (a financijski oktroirano) dnevno uništenje 28.000 kg mase svježeg mulja od koje količine je oko 50% organskog dijela. Iz tog organskog dijela biološke mase može se proizvesti oko 1925 mwh električne energije godišnje i dodatno potrebne količine toplinske energije, a sve za pogon budućeg fekalnog pročistača. Činjenica jeste: proizvodnja električne i posredno toplinske energije na fekalnim pročistačima diljem Europe je standard već 40 godina. U Dubrovniku, aktualno raspisanim javnim natječajem odnosno predviđenom natječajnom dokumentacijom, organska biomasa se uništava kemijskim sredstvima. Umjesto da se proizvede energija iz biomase, Dubrovčankama i Dubrovčanima se inženjerski krade zagarantirani gradski prihod od više stotina tisuća eura godišnje. Ja to smatram eurocidom.” O Kalchbrennerovim primjedbama Ured predsjednika obavijestio je gradonačelnika Dubrovnika Matu Frankovića, koji nije poslao nikakav odgovor.

“Nedvojbeno je da će stvoreni svježi mulj s pročistača na Lapadu zaudarati, a na Osojniku još i mnogo više”, izjavio je u petak Kalchbrenner za Nacional. “I sad, umjesto da mi taj organski dio žive materije iz otpadnih voda upotrijebimo, i to gratis, pa iz nje načinimo plin iz kojeg bismo dobili električnu i toplinsku energiju i tako štitimo prirodu, mi ćemo te organske dijelove uništiti, odnosno ‘stabilizirati’ kemijskim sredstvima, kako to nazivaju u projektu. O troškovima kemijske stabilizacije projektanti šute. Ali upozoravam – teško možete kemijskim sredstvima uništiti toliko organske mase da baš ništa ne zaudara. Uvijek će nešto zaudarati. A na Osojniku, gdje će se ostaci organske mase sušiti, tek će ondje zaudarati, još i više”, tvrdi Kalchbrenner. On dodaje kako je moguće kemijski posve uništiti organske dijelove iz otpadnih voda, “ali za to je potreban veliki novac”. “Dubrovčani će to plaćati, i to godinama, sljedećih desetljeća, tako dugo dok taj nepotrebni sustav bude funkcionirao. Treba biti svjestan da to neće plaćati ni EU, ni projektant, nego Dubrovčani. Sramota je da u Europi imamo instituciju koja je odobrila takav projekt. To se nije smjelo odobriti”, tvrdi Kalchbrenner.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković tvrdi da je od odgovornih ljudi u upravi dubrovačkog Vodovoda dobio uvjerenja da optužbe Bojana Kalchbrennera u vezi novog pročistača otpada, koji je dio projekta aglomeracije dubrovnika, ne stoje. FOTO: Vodovod Dubrovnik, Grgo Jelavic/PIXSELL

Pritom Kalchbrenner tvrdi kako je postojeći projekt i “ekološki kriminal” jer, prema njegovim tvrdnjama, uništava potencijalnu bioenergiju koja se može dobiti iz biomase. “Ako kemijski uništite biomasu, uništili ste i bioenergiju koja se iz nje može dobiti.

To je, u najmanju ruku, ekološki kriminal. Uništavate energiju koja vam je dostupna. Jer ako tu masu, tehnologijom anaerobne digestije, skuhate u digestoru i dobijete plin, ne više može zaudarati jer ostaje samo anorganska masa koja ne zaudara, a istodobno dobivate bioplin iz kojega se može dobiti električna i toplinska energija. Pritom, uz takvu tehnologiju s digestorom, s Lapada na Osojnik transportirate jedan kamion mulja dnevno manje, što je dodatna velika ušteda jer se jedan dio organske mase pretvori u plin. Težinski smanjujete mulj otprilike na polovicu i ne morate imati specijalne cisterne za prijevoz na Osojnik. Istodobno, cijeli sustav koristi vlastitu energiju. U Švicarskoj, u posljednjih godinu-dvije, projektiraju se pročistači koji ne trebaju vanjsku energiju i koji su energetski samodostatni. Dakle, kad bi UPOV na Lapadu bio projektiran s takvom tehnologijom i brigom, Dubrovčani više ne bi morali plaćati vanjsku energiju. A u ovo vrijeme poskupljenja, ne moram dodatno objašnjavati kolika bi to bila ušteda: takva bi se tehnologija anaerobne digestije mulja isplatila čak i u vrijeme kada je energija još bila jeftina, a danas o tome naprosto ne treba diskutirati. U trenutnoj situaciji s astronomski visokim cijenama plina, krajnje je nemarno ne proizvoditi plin gdje god se to može”, kazao je Kalchbrenner za Nacional.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković s predsjednikom Uprave Vodovoda Dubrovnik Lukšom Matušićem i Članom Uprave Vickom Begovićem koji uvjeravaju da tehnologija pročistača nije sporna. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Iz Vodovoda Dubrovnik za Nacional su komentirali tvrdnje Bojana Kalchbrennera. “Kod studije izvodljivosti za EU projekt Dubrovnik napravljena je analiza korištenja anaerobne digestije mulja. Provedenom tehno-ekonomskom analizom u studijskoj dokumentaciji nije se našlo opravdanje za korištenje postupka anaerobne digestije na budućem UPOV-u Dubrovnik.

Također treba napomenuti da se UPOV Dubrovnik gradi na osjetljivoj lokaciji, zaštićenom području park šume Petka s vrlo strogim urbanističkim uvjetima, što je također jedan od ograničavajućih faktora za izgradnju i primjenu postupka anaerobne digestije”, kažu u Vodovodu Dubrovnik. Na tvrdnju da postojeće rješenje neće spriječiti širenje neugodnih mirisa odgovaraju kako se “procesom anaerobne digestije ne rješava pitanje sprječavanja širenja neugodnih mirisa u okolinu”. “Ono se rješava primjenom ventilacijskih i filtracijskih sistema u prostorima i procesima gdje mogu nastajati neugodni mirisi, a što je obrađeno u tender dokumentaciji i koja će rješenja zainteresirani gospodarski subjekti morati prikazati u svojim ponudama i za funkciju kojih će morati garantirati”.

‘Provedenom tehno-ekonomskom analizom u studijskoj dokumentaciji nije se našlo opravdanje za korištenje postupka anaerobne digestije na budućem UPOV-u Dubrovnik’, kažu u Vodovodu Dubrovnik

U Vodovodu kažu kako “tender dokumentacija ne preferira niti jednu tehnologiju”. “Ne može se govoriti da je postojeće rješenje srednjoročno i dugoročno manje isplativo, jer ono samo kroz tender dokumentaciju nije zadano. U ponudama zainteresirani gospodarski subjekti mogu nuditi bilo koju tehnologiju koja se može izvesti na predviđenoj lokaciji uređaja i koja će zadovoljavati drugi stupanj pročišćavanja otpadnih voda.

Tek nakon zaprimanja ponuda će se iste valorizirati na način da će se za ponuđenu tehnologiju obrade otpadnih voda drugog stupnja pročišćavanja uspoređivati troškovi izgradnje uređaja i eksploatacijski troškovi uz zadovoljenje svih ostalih uvjeta određenih tender dokumentacijom. Zainteresirani gospodarski subjekti u svojim ponudama i tehnološkim rješenjima mogu nuditi postupak anaerobne digestije, ali ista nije uvjet.

Dakle, ako zainteresirani gospodarski subjekti smatraju da će sa svojom ponudom biti konkurentni primjenom postupka anaerobne digestije na način da će u startu imati veće investicijske troškove, ali kroz rad UPOV-a manje eksploatacijske troškove, istu mogu nuditi”, kažu u Vodovodu Dubrovnik, koji je nositelj projekta izgradnje novog UPOV-a.

‘Hrvatski sabor treba što prije propisati treći, a ne drugi stupanj zaštite Jadrana kao obavezan. Tada ni ovakve neadekvatne tehnologije ne bi mogle biti izgrađene u gradovima poput Dubrovnika’

Kalchbrenner, međutim, dodatno spornom smatra upravo tehnologiju koja “zadovoljava drugi stupanja pročišćavanja otpadnih voda”, kako navode u Vodovodu. Štoviše, uvjeren je da tu nije riječ samo o problemu Dubrovnika, nego da je riječ o golemom problemu za cijeli hrvatski Jadran, a time i za Hrvatsku. “Jadransko more EU je proglasio područjem ′manje osjetljivosti′ pa je zakonski dozvoljeno u Jadransko more upuštati fekalne vode s nutrijentima dušika i fosfora. A to je u Europi odavno zabranjeno. Nažalost, ne i za hrvatsko more”, napisao je Kalchbrenner u pismu Uredu predsjednika. “Gospodine predsjedniče, koliko se puta čuje da hrvatsko more cvjeta? E to je radi upuštanja spojeva dušika i fosfora u more. E pa neka se i dalje uništava Jadransko more i ne grade adekvatni fekalni pročistači. Neka i dalje hrvatske institucije podržavaju ekocid Jadranskog mora i neka i dalje smatraju da nije potrebno eliminirati spojeve dušika i fosfora iz rezidualnih fekalnih voda.

Možda je, gospodine predsjedniče, taj ekocid Jadranskog mora nekome u interesu?” napisao je Kalchbrenner, dodajući kako je u sliv Crnog mora zakonski zabranjeno ispuštanje fekalne vode koje sadrže nutrijente dušik i fosfor, dok Švicarska konfederacija već više od 30 godina u svoja jezera ne ispušta fekalne vode koje nisu potpuno očišćene od spojeva dušika i fosfora.

“Hrvatski sabor treba što prije propisati treći, a ne drugi stupanj zaštite Jadrana kao obavezan. Tada ni ovakve neadekvatne tehnologije ne bi mogle biti izgrađene u gradovima poput Dubrovnika, koji je još u trinaestom stoljeću znao kako zbrinjavati otpad. A danas, čini se, više ne zna”, zaključuje Kalchbrenner.

studija kojom Bojan Kalchbrenner dokazuje da bi u dubrovniku bio primjenjiv postupak anaerobne digestije

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.