Hrvatsko društvo za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatskog liječničkog zbora u utorak je uputilo otvoreno pismo ministru zdravstva Viliju Berošu u kojem navode da je pismo posebno izazvano prozivkama primarne zdravstvene zaštite i ‘gotovo nevjerojatnom bešćutnosti sustava na požrtvovnost i rizik za život zdravstvenog i pomoćnog osoblja Covid bolnice Dubrava’.

Pismo koje potpisuje predsjednica Marija Divić u nastavku prenosimo u cijelosti:

“Poštovani ministre zdravstva,

U Vašem mandatu ste imali težak zadatak organizirati zdravstvenu zaštitu pučanstva i medicinskog osoblja, za što prvenstveno treba imati osoblje zaštićeno osobnim zaštitnim sredstvima, ali i biti dosljedan i odlučan, svojim primjerom pokazati i dokazati.

Godinama pomoćnik sad ministar, ne možete više negirati da niste bili upoznati s problemima u zdravstvu s posebnim naglaskom na organizacijske probleme kao i način odabira ravnatelja ustanova, a i na nekoliko dopisa upućenih osobno Vama nismo dobili ni odgovor, osim medijskih poruka koje ne odgovaraju razini komunikacije s kolegama.

U rujnu smo Vam uputili i zaključke simpozija u Zadru, no i tu nismo dobili povratnu informaciju što ste poduzeli ili ćete poduzeti po pitanjima koje smo istakli kao ključne probleme i neki su rješivi čak i u kratkoročnom razdoblju.

Nakon proslavljene rečenice “ Virus je kriv” nastale nakon pomora 18 štićenika u Domu za nemoćne u Splitu, i još slavnije “ pa moram i ja negdje raditi”, razotkrilo se ili se misli da se razotkrio različiti način organizacije i odgovornosti na nižoj i višoj razini.

Pokazalo se da sustavi socijalne i zdravstvene skrbi ne funkcioniraju za koristnike tih usluga, dok su djelatnici potpuno nezaštićeni i potplaćeni, čak i neplaćeni čemu svjedoče brojni vapaji zdravstvenih djelatnika i djelatnika socijalne skrbi, dok ravnatelji ne pružaju usluge čak ugovarajući i timove skrbi bez nositelja struke. Nehumano je komentrirati požare i širenje zaraze unutar ustanova za skrb, kao i neadekvatnu opremu najjačih bolnica i iscrpljivanje djelatnika od strane politički izabranog kadra, često uz mobbing kad traže osobna zaštitna sredstva ili javno izjave o pucanju sustava pod opterećenjem. A mi znamo tko je trebao pripremiti sustav koji je i u mirnodopskim uvjetima devastiran ne davajući specijalizacije i ne zapošljavajući dovoljan broj osoblja u struci dok uprave i birokratski aparati bujaju na teret državnog proračuna.

Ako nastavimo ovakvim trendom, pored naše pojačane skrbi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolničkom segmentu, cijeli zdravstveni sustav će pucati pod pritiskom i još jače se urušavati jer ne čujete glasne vapaje doktora, medicinkih sestara i pomoćnog osoblja koji u zaštitnim skafanderima i maskama provode veći dio radnog vremena, i tako iscrpljeni poradi loše organizacije veliki su rizik zaraze.

Neplaćanje dugova veledrogerijama je poseban problem, umjesto da provjerite poslovanje dužnika vi predlažete osnivanje državne veledrogerije i sanirate dugove istih loših organizacijskih sustava, iako je opće poznato da politički kadrovirani i lokalno zaštićeni ravnatelji nekontrolirano troše novce iz sustava zdravstva, da ne spominjem umrle od karcinoma u vrijeme epidemije čime se vraćamo na naša dugogodišnja upozoravanja da se novac za Nacionalne programe zaštite od raka trošio bez kontrole i rezultati su porazni,  jer opet sustav nije uključio razinu PZZ.

Primarna zdravstvena zaštita je kao temelj kuće, trebala bi biti baza zdravstva, no predajući je predatorima na lokalnoj razini mreža se desetljećima devastirala pa nemamo zdravstvenog kadra niti liječnika niti sestara, na kojima je opet najteži teret i u epidemiji zadržati bolesne i pacijente izvan bolničkog sustava, ali i dalje raditi prevenciju i liječenje svih populacija da bi se sačuvala bolnica za pravu ulogu tercijarne zdravstvene zaštite.

Neću spominjati što već svi znaju: nema zdravstvenog osoblja, nisu se davale specijalizacije i koje jesu znamo kako i kome, mreža se ne poštuje dok na zavodu za zapošljavanje ima zdravstvenog kadra koji nije ni u epidemiji pozvan na rad, liječnicima se ne plati odrađeno ni u dežurstvima niti u radu dijagnostičko terapijskih usluga, niske koeficijente struke dok je uprava zdravstvenih ustanova preplavljena ”rodijacima iz politike”, podobni ravnatelji se ne smjenjuju jer se prije mijenjaju upravna vijeća ako traže vanjsku reviziju poslovanja ustanove, a ne ako ne rade svoj posao nadzora, dokazano namještanje natječaja javne nabave u zdravstvu, cjepkanje na manje nabavke da bi se bez natječaja odlučivalo, imenovanja bez podloge u statutu i zakonu, nedostatak funkcionalnog povezivanja bolnica što je uz timove bez liječnika nositelja rak rana hrvatskog zdravstva.

Ništa nije po Vama vaša obveza kontrole, sustav to treba, no to je sustav unutar kojeg ste u jednom resoru na vrhu.

Sustav treba biti organiziran da automatizmom ukaže na nedostatke i pokretanje alarmantnog stanja i zaštitnih mehanizama pri nastanku izvanrednog stanja (krizno upravljanje).

Razmislimo bili se tako ponašalo s vlastitom firmom, domom, obitelji?

Nadajmo se da će ovo otvoreno pismo pomoći nužnim promjenama u organizaciji zdravstvenog sustava i po cijenu loše reakcije sustava prema meni kao Predsjednici Hrvatskog društva za primarnu zdravstvenu zaštitu u Hrvatskom liječničkom zboru, stručnoj organizaciji koja bi trebala biti vodilja za standarde i normative struke što joj je oduzeto, uz napomenu da uzastopni upiti i prijedlozi naših strukovnih organizacija, posebno primarne zdravstvene zaštite nemaju pozitivan prijem. Nismo dobili ni jedan odgovor nadležnog ministarstva na naše dopise o stanju unutar sustava i prijedloge rješavanja istih što dodatno potvrđuje nemarnost sustava prema struci”, navodi se u otvorenom pismu.