Besplatna mobilna aplikacija ‘’Hrvatski zvukopis’’, koja sadrži neobjavljene suvremene kratke priče hrvatskih autora i odlomke pisanih djela velikana starije hrvatske književnosti, predstavljena je u Sjedinjenim Američkim Državama, kao području na kojem živi velik broj Hrvata. U Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu, u New Yorku na Hrvatskom radiju i u Hrvatskom centru, te na kraju u Cambridgeu, na Odjelu za slavistiku na Sveučilištu Harvard, ‘’Hrvatski zvukopis’’ predstavile su multimedijalna umjetnica i autorica projekta Jelena Remetin, glumica i jedna od interpretatorica kratkih priča Jelena Miholjević, i producentica Andrea Remetin. Kako kaže producentica Andrea Remetin, aplikacija funkcionira po principu geolokalizacije. Dovoljno je instalirati aplikaciju, uključiti geolokaciju i prošetati ulicama gradova u kojima je proveden program ‘’Hrvatski zvukopis’’:

„Na koji način je aplikacija interaktivna? Priče aktivira korisnik šetnjom u javnom gradskom prostoru u kojem je aplikacija aktivirana, a može se preuzeti na Apple Storeu i Google Playu. Kada korisnik šetnjom gradom uključi aplikaciju i stavi slušalice, dolaskom na određene gradske lokalitete naznačene na mapi grada unutar aplikacije, ‘hvata’ priču koju odmah može poslušati i tako krenuti na zvučno putovanje. Teme priča su urbane, ali poetične i delikatne te svjedoče vremenu u kojem su nastale. Svaku kratku priču unutar aplikacije interpretira profesionalni glumac čiji glas prati glazba i zvučni dizajn i njihovo trajanje je između tri i šest minuta. Mobilnu aplikaciju kreirali su djelatnici Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu, a za njen razvoj zaslužan je Ivan Slivar. Sa svakim novim sadržajima proširujemo i mrežu suradnika i takvo umrežavanje posebno nas veseli.“

Jelena Remetin, autorica projekta ‘Hrvatski zvukopis’, u Veleposlanstvu Hrvatske u Washingtonu. FOTO: Privatna arhiva Andree i Jelene Remetin

Andrea Remetin pojasnila je zašto je, nakon Zagreba, Splita i srednjodalmatinskih otoka, ‘’mapiran’’ i New York te zašto je projekt predstavljen baš u SAD-u. Kaže da je od samog početka namjera projekta širenje izvan Hrvatske i cirkuliranje hrvatske književnosti po svijetu, posebno u gradovima izvan Hrvatske gdje živi najveći broj Hrvata:

„U početku smo planirali da se mobilna aplikacija prvo razvije u hrvatskim gradovima sa što većim brojem književnog sadržaja prije nego krene dalje, međutim u jednom smo trenutku pomislili – zašto bismo čekali toliko vremena s distribucijom književnog sadržaja izvan Hrvatske i zašto ne bismo pokušali razvijati paralelno aplikaciju kod nas i vani. Velika nam je bila želja da naša književnost putuje svijetom, posebno ona suvremena, da naši književnici budu književni nomadi i da se s njom upoznaju i oni koji ne poznaju hrvatski izričaj, hrvatsko pisano slovo. Kako su priče već bile prevedene i postavljene u Zagrebu i Splitu i na hrvatskom i na engleskom jeziku, odlučili smo se za SAD, englesko govorno područje u kojem živi veliki broj Hrvata. Za sada je aplikacija postavljena u New Yorku, ali je u sljedeće dvije godine planiramo postaviti u Pittsburghu, Chicagu i L.A-u. Na odluku je utjecalo i to što je prevoditeljica svih priča Hrvatskog zvukopisa Ellen Elias-Bursać, aktivna znanstvenica, književna teoretičarka i višestruko nagrađivana književna prevoditeljica i što smo uspostavili suradnju s Odjelom slavistike na Harvardu i Prijateljima Nove Engleske. Veleposlanstvo u Washington D.C.-ju pozvalo nas je još prije dvije godine da predstavimo ‘Hrvatski zvukopis’, ali je onda krenula pandemija i tek smo ove godine to ostvarili.“

‘’Hrvatski zvukopis’’ je, inače, pokrenut 2019. i on je živući organizam koji se neprestano razvija. Kreiranje mobilne aplikacije najskuplja je stavka i osim njenog kreiranja na njoj se stalno mora raditi i stalno je treba razvijati i testirati. Financira se putem natječaja u kulturi zato što je cilj da mobilna aplikacija ostane besplatna i dostupna svima. Zanimljivo je, kaže Andrea Remetin, da se prilikom promotivne turneje u SAD-u upravo postavljalo pitanje o financijama jer je kod njih normalno da se ovakve aplikacije plaćaju i da iza njih stoje jači donatori i sponzori. Bili su, malo je reći, zbunjeni hrvatskim entuzijazmom, angažmanom i čitavom realizacijom projekta bez velikog sponzorstva koji stoje iza projekta ili bez naplate korištenja aplikacije:

„Zadovoljni smo dosadašnjom dinamikom razvoja iako je to još uvijek daleko od onoga čemu težimo, ali s obzirom na to da su sredstva bila ograničena u prve dvije godine, mislim da smo puno napravili. Vjerujem da smo uspjeli probiti onaj početni začarani krug neprepoznatljivosti na kulturnom tržištu. Posebnu motivaciju nam je dala publika koja se upoznala s projektom, a najviše književnici čije su priče dio projekta, kojih veseli biti njegovim dijelom i bez kojih on sam ne bi ni postojao ni opstao. Smatram da ‘Hrvatski zvukopis’ ima veliki značaj za hrvatsku kulturu jer umrežuje hrvatsku književnu scenu i umjetnike te na potpuno drugačiji i inovativni način oživljava za širu publiku možda nepoznatu stariju hrvatsku književnost. Otvara starijoj i suvremenoj hrvatskoj književnosti jedan novi put i korisniku pruža doživljaj uz interaktivnost i zvučni dizajn. Okupljajući pisce iz cijele Hrvatske, ali stavljajući prednost na gradove, povezivanjem u ovom projektu njihov pismeni izričaj doživljava nov i inovativan oblik nomadizma. Hrvatska kultura u ovom projektu doslovno putuje svijetom, dok se nadopunjavanjem kratkih priča iz drugih urbanih područja Hrvatske polako gradi suvremena hrvatska književna baština. Sretna sam što sam dio tima koji stoji iza projekta jer mislim da radimo nešto pozitivno i dragocjeno za našu kulturu. Ono zbog čega mi je posebno drag ovaj projekt je njegova nenametljivost, tu je stalno uz tebe, a ako mu dozvoliš otvorit će ti neki drugi svijet, neki drugi život, paralelne stvarnosti, potaknut će interakciju s gradom kojim koračaš, učinit će da povežeš fikciju i realnost, učinit će da grad kroz tebe oživi književnost ili pak da književnost oživi grad.“

Autorica projekta Jelena Remetin približila je sadržaj samih priča koje se mogu ‘’uhvatiti’’ u šetnji gradom. Na aplikaciji se mogu naći tekstovi Marka Marulića iz 1507. godine kao najstariji tekst u mobilnoj aplikaciji:

‘’Od toga preko Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Đalskog, Ivane Brlić Mažuranić, koji opisuju urbanu sredinu iz onog vremena, pa i malo noviji autori kao što su Krleža, Ranko Marinković, Mani Gotovac, Tonči Petrasov Marović, pa i Miljenko Smoje, sve do suvremenih pisaca koji su pisali priče baš za ovaj poziv kao što su Anica Tomić, Kristijan Vujčić, Korana Serdarević, Sanja Pilić, Nenad Stipanić, Renato Baretić, Irena Matijašević, Pero Kvesić, Marko Gregor. Ujedno smo radili natječaj i za najbolju kratku priču srednje škole koju smo uvrstili u projekt. Uglavnom, svi autori su vidljivi u samoj mobilnoj aplikaciji, a i na našoj mrežnoj stranici hrvatski-zvukopis.com. Izbornica suvremenog sadržaja je spisateljica, kolumnistica i urednica Marina Vujčić koja upućuje poziv suvremenim hrvatskim književnicima na pisanje kratkih priča urbane tematike za ‘Hrvatski zvukopis’, dok su stariju hrvatsku književnost birali Cvijeta Pavlović, profesorica pri Katedri za komparativnu povijest hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i Bratislav Lučin, hrvatski klasični filolog i prevoditelj. Mobilna aplikacija trenutačno ima 73 kratke priče, što je više od šest sati slušanja, a uskoro će ih biti 90 jer pripremamo nove materijale, a ujedno i nove lokalitete. Naime, u ovoj godini fokus nam je na vidljivosti riječkih autora gdje nam je izbornik književnik Zoran Žmirić dok su nam osim na postojećim, pripremljeni novi lokaliteti i novi gradovi kao što su Rijeka i Pariz.“

Producentica projekta Andrea Remetin u Veleposlanstvu Hrvatske u Washingtonu. FOTO: Privatna arhiva Andree i Jelene Remetin

Teme kratkih priča su moderne i urbane, ali ujedno i poetične i delikatne te svjedoče o vremenu u kojem su nastale. Svaki grad ima identične priče, što znači da se u realnom vremenu mogu poslušati na bilo kojem gradskom lokalitetu. Ujedno mobilna aplikacija pamti odslušane sadržaje tako da kada se korisnik nađe u drugim gradovima, obavijesti za te priče se više ne pojavljuju već se nalaze u mobilnoj aplikaciji. Same lokacije su se, pojašnjava Jelena Remetin, tražile kroz poveznice sadržaja s prostorom. S obzirom na to da se lokacije nalaze u posve različitim gradovima što se tiče ne samo jezika, narječja i općenito stila života, povezivali su se postojeći sadržaji s duhom lokaliteta polazeći od korisnika i njegova doživljaja prostora kroz naraciju i zvučni dizajn glazbenika Damira Šimunovića.

Kada je projekt prvi put aktiviran 2019., funkcionirao je uz pomoć modema koje su, kaže autorica projekta, postavili na različitim lokacijama u centru Zagreba, međutim ubrzo je došla pandemija, a onda se dogodio potres:

„Neki modemi su se zagubili, neki nestali, a oni koji su se nalazili u frekventnim zatvorenim prostorima više nisu bili dostupni. U tom periodu izgubili smo dosta korisnika. Međutim, ipak zahvaljujući koroni i potresu projekt je dobio vidljivost, naime ono što je bilo najgore nama je činilo dobro. Kao prvo, počeo se prepoznavati digitalni način kulturnog poslovanja, što prethodno nije bio slučaj jer je kultura u Hrvatskoj bila tek u povojima što se tiče primjene novih tehnologija, a s druge strane bili smo prisiljeni promijeniti protokol rada mobilne aplikacije te primijeniti geolokalizaciju kao osnovu njezinog funkcioniranja, što nam je otvorio jedan sasvim nov horizont. Provedba bilo kada i bilo gdje u svijetu je od početka bio fokus ovog projekta u cilju očuvanja hrvatskog jezika i hrvatske izvornosti današnjeg vremena, promicanja hrvatske književnosti te da provedenim programom hrvatska pisana riječ postane jedna od prepoznatljivih simbola Hrvatske. Prilagodbom procesima digitalizacije kao novom načinu distribucije uz pomoć novih tehnologija kreiramo kreativne i kulturne industrije i te iste nam na indirektan način kulturnim sadržajima i segmentima kulturne baštine daju mogućnost njihove digitalizacije te ostvaruju njihovu primjenu na široku publiku kroz opću prisutnost novih tehnologija. Takva ‘simbioza’ između digitalizacije kulturnih sadržaja i kreativne industrije za održivost funkcionira samostalno i njegova daljnja izgradnja se nastavlja prirodnim putem uz ključni faktor aktivatora, a to je korisnik. Prikaz hrvatske umjetnosti i kulture u hrvatskim gradovima, kao i gradovima u svijetu gdje žive Hrvati, i to na sasvim drugačiji način, doprinosi razvoju publike i povećanju broja ciljanih skupina u cilju svijeta boljih budućnosti.“

Svojom originalnošću ‘’Hrvatski zvukopis’’ spada u projekte koji imaju inovativni pristup u digitalizaciji sadržaja, a što je ujedno i jedna od glavnih EU inicijativa iz European Commission’s New European Agenda for Culture: razvoj i primjena digitalizacije te kreiranje prostora za digitalne vještine u kulturnoj industriji, čija strategija je započela 2019. na području Europske unije, baš kada je i aktiviran ‘’Hrvatski zvukopis’’.

Jelena Remetin ispričala je kako je došlo do ideje za ovaj projekt. Što aplikacija, što njezina ljubav prema čitanju i sklonost kratkoj priči, što potreba da se zvuku vrati dignitet baš kao i pripovijedanju i slušanju, doveli su je realizacije ove mobilne aplikacije: „Međutim, moj interes za digitalne vještine u kulturnoj industriji je isto tako već godinama prisutan. Naime, kao samostalna umjetnica i sama kreiram vlastite umjetničke radove koristeći nove tehnologije te nastojim ići ukorak s vremenom prilagođavajući ih publici. Godinama sam živjela u Parizu gdje sam se i formirala u struci koja obuhvaća osmišljavanje i produkciju novotehnoloških i digitalnih projekata u kulturi. Nekako je 2015. bila ključna za izgradnju ‘Hrvatskog zvukopisa’ kada sam svoj rad, interaktivnu umjetničku instalaciju ‘U svakom prostoru postoje ljudi’ predstavila u Laubi kao dio programa Rendez-vous Festivala – festivala Francuske u Hrvatskoj. Tada je ta izložba bila proglašena jednom od najboljih u pet godina postojanja Laube. Naime, napravila sam mobilnu aplikaciju koja je funkcionirala tako da posjetitelj kroz prazan prostor može hvatati razne zvukove i razne situacije. Uz pomoć mobilne aplikacije koja je predstavljala jednu vrstu lifta, posjetitelj je mogao ući u imaginarnu zgradu, mijenjati katove i ulaziti u imaginarne stanove otkrivajući njihovu intimu. Uglavnom sve je rezultiralo time da sam po povratku iz Pariza odlučila prenijeti svoje znanje te sam otvorila umjetničku organizaciju Yelo – za interdisciplinarni umjetnički proces, koja stavlja naglasak na produkciju interdisciplinarnih programa koji se temelje na virtualnoj stvarnosti, zvučnim softverima, odnosno na novotehnološkim alatima kao važnog oblika distribucije kulturno-umjetničkog sadržaja. U suradnji s umjetnicima, kreativcima i znanstvenim suradnicima danas Yelo stvara platformu za kreativno promišljanje te ujedinjuje umjetničke kategorije i tehničke znanosti kroz multimediju.“

Veleposlanik Hrvatske u SAD-u Pjer Šimunović, Veleposlanstvo Hrvatske u Washingtonu. FOTO: Privatna arhiva Andree i Jelene Remetin

Ovim programom se, smatra Jelena Remetin, jačaju kompetencije svih onih koji su izravno uključeni u proces realizacije te njihovo kreativno i interdisciplinarno umrežavanje, a to su umjetnici-glumci i pisci, stručni radnici, tehničari i ostali suradnici. Uspostavljanje ovakvog oblika digitalne književne platforme kao kulturnog proizvoda koji će se redovito nadograđivati novim sadržajima rezultira razvoj digitalne arhive koja će rasti iz godine u godinu i istovremeno skladištiti sadržaje za buduće naraštaje. Svrha programa je pratiti i promovirati hrvatsku književnost u kontekstu lokaliteta i noviteta, upoznati se s urbanim izričajem ii istovremeno pružiti jedno posebno književno iskustvo pomoću novomedijskih alata i prostora koji vas okružuje, a time stvaranje prepoznatljivosti hrvatskog izražaja kroz kratku priču koja bi se promovirala i kroz turističku ponudu.

Glumica Jelena Miholjević, jedna od interpretatorica priča, oduševljena je projektom u kojem je godinu dana:

„Ovo je fantastična inicijativa o mapiranju gradova, od pisaca je naručeno da pišu priče, ne nužno vezane za neki povijesni lokalitet, nego primjerice na Trgu bana Jelačića može se čuti jedna ljubavna priča, meni jako draga. Te priče možeš slušati dok čekaš tramvaj, dok piješ kavu, divno nešto. Uz pomoć Ministarstva kulture i medija i Turističke zajednice dogodilo nam se to čudesno putovanje u SAD, gdje smo predstavile projekt. Ludo je usred New Yorka moći čuti hrvatsku priču! Projekt je imao krasan odjek u Americi, ja sam čitala priče, a Andrea i Jelena su pričale o ‘Zvukopisu’, snimljen je i 10-minutni film. Oduševljena sam što u tako teška vremena možemo govoriti o nečemu tako pozitivnom i kvalitetnom, altruističnom.“

Uz pomoć aplikacije ‘Hrvatski zvukopis’ mapiran je New York, gdje se mogu čuti priče na hrvatskom. FOTO: Privatna arhiva Andree i Jelene Remetin

Jelena Miholjević priče je u Americi čitala na hrvatskom jeziku, i to uglavnom po željama. Neki su, primjerice, željeli čuti priče vezane uz Split, pa je onda čitala ono što su ljudi željeli:

„U Americi ima dosta ljudi koji razumiju hrvatski jezik, a zanimljivo je slušati te priče jer ono što slušaš na nekoj lokaciji spajaš s fikcijom. Jedini uvjet priča je taj da moraju biti urbane, bilo da je riječ o odnosu sa sestrom, o ljubavi, ne moraju biti izravno vezane za te neke lokacije. Baš zato je to zanimljivo. Postojala je ideja i da se nešto slično napravi i na zračnim lukama, što genijalno zvuči – čekaš avion i kroz aerodrom upoznaješ književnost grada u kojem se nalaziš. Sve mi se to jako sviđa.“

Posebno je zanimljiv bio posjet Harvardu, kaže glumica. Mnogo je zanimljivih anegdota koje su doživjele tijekom posjeta Americi:

„Nestvarno se to pomalo čini, moram priznati. Šećeš New Yorkom i na mobitel dobiješ notifikaciju da ispod Empire State Buildinga možeš čuti priču Staše Aras, primjerice. Nešto divno! Sestre Remetin su sposobne, šašave, altruistične, jako smo svi lijepo prihvaćeni, važno je da se takve stvari na licu mjesta predstave. U Washingtonu su na predstavljanju uglavnom bili diplomati, tamo je bilo i najviše ljudi. Na Harvardu smo projekt predstavili profesorima, baš je bilo očaravajuće. Svi su to lijepo prihvatili jer je kreativno, a važno je i to da je besplatno.’’