Objavljeno u Nacionalu br. 695, 2009-03-10

DAVOR PAVUNA imenovan je u novi tim Ministarstva energetike SAD-a: govori o novom izazovu, karijeri u Švicarskoj i recesiji u RH

Obamin ministar energetike Nobelovac Steven Chu, poznat po zalaganju za zelenu energetiku i zelene tehnologije, nove materijele i supravodljivost, imenovao je doktora fizike Davora Pavunu (57) za jednog od recenzenata novih energetskih projekata. To je veliko priznanje hrvatskom znanstveniku, autoru 150 znanstvenih radova te udžbenika o supravodljivosti na engleskom, koji 22 godine živi u Lausannei u Švicarskoj, gdje predaje na čuvenoj Ecole Polytechnique Federale – EPFL. Još se nije susreo s Obamom jer su “imali hitnijeg posla”, no smatra da zadatak znanstvenika i nije da prikuplja autograme političara, “makar to bio i Obama, čija se kuražnost osjeća u cijelom Washingtonu”.

NACIONAL: Smatrate li imenovanje u tim recenzenata američkog Ministarstva energetike krunom svoje znanstvene karijere?
– To nije kruna moje karijere, ali mi je drago što sam izabran u Obamin tim jer su Amerikanci time pokazali da dobro poznaju moj znanstveni rad. Za imenovanje sam saznao u Zagrebu, direktno su me nazvali na mobitel iz Ministarstva energetike iz Washingtona. Bio je to blagi šok jer to nisam očekivao, iako sam ranije već surađivao s američkim, kanadskim i europskim zakladama. Prvo su mi rekli kada trebam doletjeti u Ameriku, a kasnije su me obavijestili o detaljima, no ne smijemo spominjati ostala imena ni detalje projekata.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da vas je Obamin ministar energetike Nobelovac Steven Chu, poznat kao borac protiv klimatskih promjena, imenovao u tim?
– Posljednjih dvadesetak godina sustavno sam surađivao s brojnim institucijama u Americi, tako da me mnogi kolege dobro poznaju. Od 1996. postavio sam jedan vrlo avangardan projekt u supravodljivim materijalima, a zatim sam sa svojim timom izgradio novi uređaj za tanke filmove na Synchrotronu u Wisconsinu. Prvih šest godina nismo dobiti željene rezultate, ali smo 2002. ipak uspjeli i sad vrhunski laboratoriji koriste tu novu metodu, što mi je dalo visoku kredibilnost jer svi cijene kuražnost.

NACIONAL: Iako živite u Švicarskoj, puno putujete i poznajete situaciju u Americi i u ostatku svijeta. Je li po vašim saznanjima hrvatska vlada svjesna nadolazeće krize?
– Hrvatska vlada je svakim danom sve svjesnija kompleksnosti krize, no uobičajeni ekonomski recepti nisu dostatni jer se radi o kaosu cijelog ekonomsko-financijskog sustava. Nitko nema sve podatke niti zna gdje je trenutno najslabija karika koja će puknuti i za sobom povući gubitke, osobito radnih mjesta. To je poput vatrene oluje u kojoj nitko ne kontrolira smjer vjetra i neprestano vam se pojavljuju neočekivana nova žarišta. Zato trebamo najnovije uvide i iz znanosti i vođe novog mentalnog sklopa. Oni postoje, ali ih treba prepoznati. Preliminirano sam kontaktirao s hrvatskom vladom o osnivanju Tehnološkog kriznog savjeta, a direktno su mi javili i neki domaći stručnjaci.

NACIONAL: Što bi po vašem mišljenju trebalo učiniti?
– Svjetski bankarsko-financijski sustav već je dugo korumpiran. Nikomu od legaliziranih velelopova nije pala ni vlas s glave. Dvije, tri osobe su zatvorene, nekoliko menadžera je “vratilo” po desetak milijuna dolara. Opseg financijske krize je oko tisuću puta veći nego “klasičan” novčarski sustav. Želio bih se nadati da će duboka kriza zaobići Hrvatsku, no bolje se pripremiti za sve izazove. Korisno je postaviti krizni stožer, baš kao i u ratu, koji će moći sanirati određenu tvrtku ili pomoći nekoj grupi ugroženih. Zajedno djelovanje domaćih i inozemnih Hrvata i redovna komunikacija svih socijalnih partnera je nužna, kao i suradnja medija, Crkve i Sabora. Treba izabrati i najsposobnije vođe. Čuvanje zaposlenja i socijalnog mira, te energetska neovisnost, prioritet je svake nacije. Nadam se da ćemo biti mudriji nakon krize i doživjeti pozitivniju, “zelenu” civilizaciju.

NACIONAL: Je li Hrvatska društvo znanja?
– Zasad još ne. Dok nemamo barem 1,5 posto inženjera i znanstvenka u naciji, ne možemo očekivati prosperitet. Ostatak mentaliteta iz boljševizma i niska svijest nacije vide se upravo u tome. Poznavanje matematike i fizike je temelj svakom gospodarskom napretku jer tu naučite najvažnije arhetipske modele razmišljanja i modeliranja dinamične energije u prostoru, a onda ste u stanju rješavati mnoge kompleksne probleme. Hrvatska ima tisuće kreativaca i u mnogim područjima smo izvrsni, primjerice u sportu ili glazbi, naše klape me uvijek oduševe. No ako uspijemo sačuvati ekološku čistoću zemlje, mnogi će znalci doći živjeti u Hrvatsku pa ćemo uz pomoć internetskog povezivanja stvoriti granule društva znanja, koje će biti povezano s najboljim svjetskim centrima. Živjeti od petrokemije, poluprerađivačke industrije ili kapricioznog turizma nije optimalna strategija.

NACIONAL: Živite više od 22 godine u Švicarskoj, a usavršavali ste se po cijelom svijetu, od Australije i Francuske do Koreje i Indije. Koliko vas je obogatilo to inozemno iskustvo?
– Mi u švicarskom sustavu ETH, kojemu su pripadali i naši nobelovci Ružička i Prelog, surađujemo s elitnim institucijama poput Ecole Normale ili CNRS u Francuskoj, Max Planck u Njemačkoj, Weizmann u Izraelu i vodećim centrima u Americi, Japanu i Indiji. Vodio sam i švicarsku delegaciju u Tajvan i u Kinu. U svakoj od tih zemalja i institucija poznajem brojne izuzetne prirodoznanstvenike, a posvuda nađete i briljantne Hrvate. Iznenadilo me da svih tih godina putovanja po svijetu nisam vidio da nacionalizam opada kako sam učio u školi, naprotiv raste. Štoviše, većina nacija patriotskija je i više ističe svoje nacionalne osjećaje nego mi Hrvati. Dovoljno je pogledati inauguraciju predsjednika, primjerice u Americi. Zato mi moramo ponovo probuditi samopoštovanje i kreativnost i shvatiti da možemo biti gospodarski vrlo uspješni.

NACIONAL: Zašto ste za doktorat izabrali baš Englesku, gdje ste stigli s gitarom i kovčegom?
– Moji profesori su me upoznali s izvrsnim strancima, a Englezi su mi se dopali jer cijene eksperimente. Ja sam pragmatičan eksperimentni fizičar i sve teorije volim osobno provjeriti u laboratoriju i u životu. Dobio sam poziv mentora Sydneyja Dugdalea iz Leedsa, koji je tada predsjedavao Znanstvenom zakladom u Londonu. On me je povezao s najboljim znanstvenicima. Ubrzo sam razvio nove uređaje za ultrabrzo kaljenje neuređenih materijala, koje su kupili laboratoriji iz Cambridgea, Sydneyja, Bombaja, Pariza i drugih gradova, a zatim smo napravili i “start-up” tvrtku i s 30 godina sam držao predavanja po svijetu. Profesor Jan Evetts iz Cambridgea bio je predsjednik žirija mog doktorata i pozvao me u Cambridge gdje je nobelovac Nevill Mott bio zainteresiran za neke moje eksperimente. Dobio sam i poziv Davida Turnbulla na Harvard, ali budući da mi je otac bio jako bolestan, radije sam tada 1983. preselio u CNRS u Grenoble.

NACIONAL: Kako ste postali voditelj grupe za supravodljivost na EPFL-u Lausannei?
– Makroskopski kvantni fenomeni poput supravodljivosti oduvijek su me fascinirali, a kad sam 1986. prešao u Laboratorij za optoelektroniku na EPFL-u baš je bila otkrivena visokotemperaturna supravodljivost u bakarnim oksidima, pa su meni povjerili taj izazov. Godinama sam predavao supravodljivost i 1992. s Michelom Cyrotom objavio sam uspješan udžbenik o supravodljivosti na engleskom jeziku. Zatim sam s kolegom Laszlom Forroom pokrenuo i redovnu konferenciju o biofizici u Cavtatu, “From Solid State to BioPhysics”. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Institut Ruđer Bošković puno su nam pomogli. Predsjedavam i doktorskim studijem fizike materije i biofizike cijele zapadne Švicarske. Dakle, nisam talentiraniji od mojih kolega, nego sam posložio svoje predispozicije, znanja, kontakte i metafizička iskustva planetarnih kultura, zadržavši iskrenost u univerzalnoj viziji koju želim svima na Zemlji.

NACIONAL: Osim znanja i talenta, što je najvažnije u znanstvenoj karijeri?
– Poštenje, karakter, ustrajnost. Važno je biti čestit, znalac u svom području i naučiti sa svima komunicirati. Život nije ništa drugo nego podsvjesna manifestacija iskrenih vizija iz dubine osobe. Zato treba što ranije uočiti svoje istinske predispozicije jer svatko je unikatan, a zatim samouvjereno i uporno nastaviti usavršavanje. Bitno je biti iskren sa sobom, a krisno je proći izazov zahtjevnih institucija u inozemstvu jer tu se otvara ličnost, a naučite savladati neizbježne “nepravde”.

NACIONAL: Jeste li odrastali u znanstveno orijentiranoj obitelji?
– Moj djed Antun Matasović je studirao u Beču i svašta me naučio, kao i brojni visokoškolovani stričevi i cijela proširena obitelj. Moj pokojni otac, doktor Hrvoje Pavuna, bavio se genetikom i umjetnim osjemenjivanjem goveda, a majka Stanka, profesorica ruskog, i u mirovini piše knjige. Brat Damir je inženjer, vizionar koji vodi tvrtku Integra u Zagrebu. Kao odličan matematičar u Petoj gimnaziji htio sam spoznati istinu, pa me je kao mladog agnostika jako dojmila i knjiga “Galeb Jonathan Livingston” Richarda Bacha. Ta priča odlično opisuje izazove iz mog života.

NACIONAL: Vaša supruga je Francuskinja i odlično govori hrvatski. Kako se međusobno dopunjujute?
– Sylvie se intenzivno bavi slikanjem ženskih aktova u ulju i zadnjih godina pobijedila je na nekoliko izložbi u Francuskoj. Dvadesetogodišnji Marko polazi školu za menadžere, dok bi 16-godišnja Ana htjela na arheologiju. Svi obožavamo skijanje i odmor u Rovinju, a kad se uvečer nađemo zajedno, puno je smijeha jer smo južnjaci.

NACIONAL: Osim sviranja gitare, imate li još neke hobije i interese van znanosti?
– Prije braka trčao sam maratone, a danas plivam ili trčim tri puta tjedno. Uvečer se trudim biti kod kuće jer Marko i Ana često trebaju savjet iz matematike. Vikendom skijam i bar jednom tjedno sviram u grupi Tsha-Coo. Ne gledam TV, ne idem u kino, ili na zabave. Volim znanstvene izazove pa mi ne pada teško.

NACIONAL: Koje ste životne mudrosti naučili u svijetu?
– Većina ljudi po svijetu su čestiti i pozitivni, suprotno dojmu koji ostavljaju mediji. Bitno je biti onaj koji jesi, naučiti voljeti i sebe i druge te svoj poziv. Važno je razlučiti stvarne potrebe od želja i družiti se sa čestitima. Život jest karakter osobe u akciji i važno je biti pošten, profesionalan, točan. Neuspjesi su neminovni, svi ih imamo i oni nas ojačaju, ali ne smijemo gubiti viziju ni samopouzdanje. Treba stremiti najvećim dostignućima: dobiti Nobelovu nagradu, postati milijarder ili najbolji vinogradar, a ne zadovoljavati se osrednjošću. Treba paziti na higijenu svih odnosa i veza jer svaka iluzija penalizira život i karijeru. Mi smo i redatelji i glumci u drami svog života.