‘Hrvatski alkemičari tijekom stoljeća’ pionirska je knjiga o toj tematici kojom se pozabavila povjesničarka znanosti Snježana Paušek-Baždar. Ona je u knjizi istražila alkemijska gledišta hrvatskih autora kroz stoljeća i protumačila ih u europskom kontekstu
Ne zna se je li Barbara Celjska (1381.-1451.) u hrvatskim narodnim pričama “arhivirana” kao Crna kraljica zato što se bavila alkemijom, zato što je nosila crno ili zato što je rano ostala udovica. Ne može se sa sigurnošću utvrditi je li se alkemijom bavila iz pravih ili lažnih pobuda, odnosno je li bila šarlatanka koja je ljudima nastojala “uvaliti” lažno zlato ili ju je vodila plemenitija težnja za savršenstvom koje se očitovalo u materijalnom i u duhovnom svijetu. Ali neupitno je to da je ta hrvatska kraljica i carica, supruga kralja i cara Sigismunda I. Luksemburškog, bila prva europska alkemičarka nakon Marije Židovke. I to dovoljno obrazovana da poznaje europske alkemijske spise i dovoljno važna da su o njoj pisali europski alkemičari Johann von Laaz i Bazilije Valentin. To što je u njezino doba Samobor obilovao bakrenom rudom olakšavalo joj je alkemijsku pretvorbu metala, a u podrumu svog samoborskog dvorca uredila je alkemijski laboratorij…
Komentari