I dok se 10. kolovoza s nestrpljenjem očekuje 27. Maraton lađa, na kojem organizatori Udruga lađara Neretve očekuju dramatičnu borbu više izjednačenih ekipa u muškoj konkurenciji, ništa manje borbeno i uzbudljivo neće biti dva dana ranije. Dana 8. kolovoza 10 kilometara, na relaciji od Metkovića do Opuzena, veslat će ženske ekipe na 11. Maratonu lađarica. I tu se očekuje velika borba jer je konkurencija jako oštra. Udruga lađarica Sisak dvostruki je pobjednik Maratona, dvije godine uzastopno, 2023. i 2022. godine. „Naravno da Siščanke žele i treću pobjedu jer to još nikome do sada nije pošlo za rukom“, naglašava kapetanica sisačke lađe Andrea Borić i predsjednica Udruge lađarica Sisak. No to neće to biti lak zadatak. Ženska ekipa Udruge lađara Gusari iz Komina najavljuje ljutu bitku. Kominke su prije nekoliko dana pobijedile na četvrtom Kupu Sedam jezera. Ne miruju ni lađarice iz Zagreba koje su pobijedile na nedavno održanom Kupu Borovik, u blizini Đakova. Ali svoju kandidaturu ističu i debitantice. „Ne mislimo mirno stajati po strani. Spremne smo veslati utrku života i za pobjedu ostaviti srce na Neretvi“, naglasila je Nikolina Kuvačić, kapetanica Lađarica u plavom, ekipe Ministarstva unutrašnjih poslova, sastavljene od policajki iz cijele Hrvatske. Navigare predstavlja dvije ekipe – pobjednice, iskusne veslačice Udruge lađarica Sisak i debitantice Lađarica u plavom.

„Od 2017. do 2019., kao prva sisačka ženska veslačka ekipa, veslale smo u sklopu muške Udruge lađara Sisak. Potom smo osnovale svoju žensku Udrugu lađarica Sisak i pod tim imenom nastupamo. Ukupno smo izveslale sedam maratona i nadamo se da će nam na Neretvi biti sretan i ovogodišnji osmi“, kazala je kapetanica ekipe Andrea Borić. „Za sve nas Maraton lađarica znači puno više od sporta jer kroz pripreme koje traju deset mjeseci, mi živimo veslanje. Kad se to ponavlja godinama, Udruga postane obitelj i način života. Maraton lađarica je vrhunac lađarske sezone, naše ‘ogoljenje’ na veslu i mješavina svih emocija i stanja koje čovjek može zamisliti. Mogu slobodno govoriti u ime svih cura – ovo ne možete raditi ako se ne volite natjecati i pomicati vlastite granice“, kazala je Andrea Borić, inače viša poljoprivredna inspektorica u Državnom inspektoratu RH.

Lađarice u plavom već su stigle u Metković i na Neretvi svakodnevno odrađuju trening kako bi 8. kolovoza bile spremne za 11. Maraton lađarica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Godinama pratim prijenose Maratona lađa, navijam gorljivo i maštam koje bi to zadovoljstvo bilo zaveslati na jednom takvom natjecanju. No bez obzira na gorljivu želju, činilo se da to nikada neće biti moguće jer je mjesto moga boravka Pula prilično dislocirano od svih veslačkih ekipa. Ali onda život piše romane“, kazala nam je Nikolina Kuvačić, kapetanica ekipe Lađarica u plavom, porijeklom Omišanka, policijska službenica u Službi za imovinski kriminalitet Policijske uprave istarske.

„Nakon prošlogodišnjeg Maratona lađa, naš trener Štefo Lutz, inače višestruki državni prvak u svim kategorijama sprinta i maratona u kanuu jednokleku i dugogodišnji sudionik Maratona lađa, što kao veslač, što kao trener, na Facebooku je pohvalio policijske službenike koji su sudjelovali na Maratonu lađa i predložio kako bi MUP doista mogao složiti mušku ekipu za to natjecanje. Tad je proradio moj dalmatinski i ženski dišpet, iz kojeg se izrodila ideja o stvaranju ženske ekipe MUP-a koja će sudjelovati na Maratonu lađarica. Spletom okolnosti našoj ekipi Lađarica u plavom Štefo Lutz je postao i trener“, naglasila je Nikolina Kuvačić, inače članica Triatlon kluba Pula. Ime ekipe Lađarice u plavom, proizašlo iz kolokvijalnog naziva za policiju „plavci“, bilo je samo početna ideja koja se prezentirala čelnicima MUP-a, ali se ime primilo i sraslo s ekipom. „Valjda zato što plava boja simbolizira sav taj ponos koji nosimo u sebi što smo policijske službenice i što ćemo našu službu predstaviti na jednom ovako velikom i važnom sportskom natjecanju“, istakla je Nikolina Kuvačić koja je već nastupila na nekoliko utrka „Ironmana“. U Austriji 2022. je isplivala 3,8 km, biciklom vozila 180 km i pretrčala 42,2 km.

Nikolina Kuvačić kapetanica je Lađarica u plavom, ekipe Ministarstva unutarnjih poslova koju čine policajke iz cijele Hrvatske, a trener im je Štefo Lutz iz jedinice specijalne i interventne policije Zagreb. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Andrea Borić koju zovi Keptn, Dea ili djevojačkim prezimenom Siber koja u neretvanskoj lađi vesla na važnoj poziciji jedinice desno, predstavila je svoje kolegice iz Udruge lađarica Sisak koje će i ove godine na Maratonu lađarica pokušati osvojiti „zlatnu“ medalju. „Kristina Devčić je inženjerka prometa, viša poslovna analitičarka i vlasnica proizvoda, nadimak joj je Kiki, vesla dvojku desno. Ona je naš ‘six pack’ koji ne zna trčati sporo. Vedrana Matak je po struci kriminalistica, zaposlena kao suradnik za poslove administracije imovine i registra ulagatelja. Zovemo je Vex, naš je izvor smijeha i vesla trojku desno. Una Ikić je inženjerka elektrotehnike i informacijske, mlađa istraživačica. Ona je naš Einstein, zbroji račun u kafiću u tren. Vesla četvorku desno. Bruna Mesić je magistra ekonomije, koordinatorica projekata, vesla peticu desno. Već prvu godinu opasno konkurira za sve interne udružene titule. Ivana Cukor je prvostupnik sestrinstva, medicinska sestra u Zavodu za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije, vesla peticu desno. Planinarka s veslom na quadu. Romana Borota je magistra logistike, sudski namještenik, nadimak Romi, vesla lijevo i desno, uskače gdje god treba. Kad imamo tematske tulume, idemo k njoj u ormar jer ne biste vjerovali što sve posjeduje. Irena Car je prvostupnica poslovne ekonomije i vlasnica kozmetičkog salona, vesla desno. Zbog nje imamo najljepše nokte na Maratonu. Dunja Čopković je specijalistica javne uprave, viša savjetnica u Poreznoj upravi. Vesla jedinicu lijevo i tajnica je udruge. Moja desna ruka. Izvan lađe uvijek osmijeh od uha do uha, u lađi ubojica na veslu. Ana-Marija Knežević je prvostupnica sestrinstva, medicinska sestra u Zavodu za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije. Predugačko joj je ime pa je zovemo AMK, vesla dvojku lijevo. Spašava živote izvan lađe i iz lađe. S njom nikada nije dosadno. Marina Cerovac je sveučilišna magistra kliničke farmacije, voditeljica ljekarne, vesla trojku lijevo. Žena za koju ne postoje ograničenja. Roberta Končar-Dabić je magistra engleskog i francuskog jezika i književnosti, prevoditeljica, vesla trojku lijevo, zovemo je Ro. Organizirana i disciplinirana štreberica u lađi. Tijana Vlahović je magistrica ekonomije, stručnjak za izvještavanje u logistici, vesla peticu lijevo. Zovemo je Tic. Sigurno najsitnija petica, rokerica, najglasniji osmijeh u lađi.

Dunja Babić je naša parićarka, ona upravlja lađom. Ekonomska je tehničarka, referentica za ekonomsko-financijske poslove. Nevjerojatna multitaskerica na pariću, apsolutno bez konkurencije“, kazala je ponešto o kolegicama iz lađe Andrea Borić. Sve su veslačice iz Siska visokoobrazovane žene i sportašice.

‘Naravno da Siščanke žele i treću pobjedu na Maratonu lađarica jer to još nikome do sada nije pošlo za rukom’, kaže kapetanica sisačke lađe Andrea Borić

Tko će im se suprotstaviti iz ekipe Lađarice u plavom? „Našu ekipu čini 13 žena i sve su policijske službenice: Nives Šimić i Maja Kesić, Ana-Marija Mustapić i Amela Fejzić rade u PU zagrebačkoj, Martina Radman u PU sisačko-moslavačkoj, Irena Paola Ištok u PU primorsko-goranskoj, Petra Medak u PU dubrovačko-neretvanskoj, Iva Đurić u PU brodsko-posavskoj, Ines Matec Mamuzić u Ravnateljstvu policije, Suzana Sokač, Slobodanka Gvero, Amela Šiljeg i ja radimo u PU istarskoj“, istakla je Nikolina Kuvačić. „Trener Štefo Lutz je u jedinici specijalne i interventne policije Zagreb. Nives Šimić ima zadaću parićanja, upravljanja lađom i njezina uloga je neobično važna. Mi ostale smo veslačice, s tim da Petra Medak i Martina Radman, koje veslaju na poziciji prve desno i prve lijevo, diktiraju tempo kojem se prilagođavamo kako bi lađa bila u ‘ritmu’. Po pravilima je uvijek u lađi 10 veslačica, jedna parićarka i jedna rezerva“, napomenula je Nikolina Kuvačić. No i Nives Šimić, vođa ophodnje 6. policijske postaje u PU zagrebačkoj, također je triatlonka i s Nikolinom Kuvačić sudjeluje u utrkama „Ironmana“.

Kako funkcionira i trenira ova ekipa, s obzirom na to da lađarice ne žive u istom mjestu? „Radimo u policijskim upravama iz više krajeva Hrvatske, a ako tome pridodamo i naša porijekla, praktički pokrivamo gotovo cijelu državu“, ističe Nikolina Kuvačić. „To je svakako otežavajuća okolnost za trening jer u startu je uvelike ograničen broj zajedničkih treninga. Ali zahvaljujući ogromnoj podršci MUP-a i Službe za policijski trening Policijske akademije, omogućeno nam je da relativno često treniramo skupa. Najčešće na Jarunu u Zagrebu. I mi uspješno radimo zajedničke treninge jer bez toga, u jednom ekipnom sportu, nema rezultata. Sreća za našu ekipu je to što smo kao policijske službenice, a i žene, navikle na naporni i iscrpljujući dnevni ritam, pa smo i u svemu ostalom požrtvovne i složne kao i u veslanju. I kad ne veslamo, zajednički odrađujemo treninge koje nam je trener zadao i koji su ciljani isključivo za veslanje. Radi se o kombinaciji treninga snage i kardio treninga tipa trčanja ili vožnje biciklom“, rekla je Nikolina Kuvačić.

Udruga lađarica Sisak dvostruki je pobjednik Maratona, dvije godine uzastopno, 2023. i 2022., a njihova kapetanica i predsjednica Udruge lađarica je Andrea Borić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kako je došlo do toga da se Andrea Borić počela baviti veslanjem u neretvanskoj lađi? „Cijeli život bavila sam se sportom. Trenirala sam rukomet u osnovnoj i srednjoj školi. Obožavam skijanje, volim i pratim sve sportove s loptom, uža i šira obitelj mi je vezana za sport. Sport je u svim mojim porama, baš ga obožavam. Kako sam ja završila na agronomiji, samo nebo zna, i moja mama“, uz osmijeh naglašava Andrea. „Uvijek sam htjela napraviti nešto zapaženo u sportu. I to mi se ostvarilo u mojoj 42. godini, kada sam počela veslati. Naime, nakon jedne Šikljade, a to je sisačko natjecanje u drvenim čamcima, šikljama, na kojoj sam sa svojom ekipom osvojila drugo mjesto, dečki iz Udruge lađara Sisak, koji su to natjecanje organizirali, pitali su nas bismo li probale veslati neretvansku lađu. I tako iz znatiželje i činjenice da bih mogla probati nešto novo, naravno ne znajući kamo će me to dovesti idućih osam godina, pristala sam. Ivan Heski je najzaslužniji za to da sam postala lađarica. I danas oboje veslamo. Tako je nastala naša ekipa lađarica 2017. Svake iduće godine smo ‘regrutirale’ nove cure na Šikljadi ili privatno. Znam da one koje su ostale i veslaju godinama, vole veslanje. Jednako tako i zajedništvo u Udruzi koje se veslanjem prelilo u sve sfere naših života“, ponosno ističe Andrea Borić.

Pitali smo je je li za veslanje u neretvanskoj lađi bilo presudno bavljenje nekim sportom. „Trenutno se niti jedna od nas ne bavi nekim drugim sportom osim veslanjem jer je to nemoguće. No cure su se bavile raznim sportovima. Imamo bivše rukometašice, plivačice, plesačice, odbojkašice, cure koje su se bavile ronjenjem, a imamo i jednu aktivnu hokejašicu koja to uspijeva biti jer nam se sezone ne poklapaju. Naravno da je bavljenje sportom u prošlosti odličan preduvjet da se baviš i veslanjem. Ako si nešto trenirao onda si usvojio jako bitne vještine, naučio si se disciplini, upornosti, izdržljivosti, odgovornosti“, naglasila je Andrea Borić.

‘Za naše uspjehe neizmjerno je važan trener Matija Rakić Raka, veslač Udruge lađara Zagreb, trostrukih pobjednika Maratona lađa, jer bez njega ne bismo osvojile Maraton’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

I Nikolina Kuvačić ističe kako „smo se prije projekta neretvanska lađa sve bavile nekim sportom, trčanjem, plivanjem, triatlonom. To je nekako i bio uvjet ulaska u ekipu. Trebale smo znati što znači trenirati i da već u startu imamo predodžbu koliko će sve ovo biti teško i naporno. Bilo je nužno osvijestiti što znači fizičko iscrpljivanje na treningu, nakon što odradimo smjenu na poslu, noćne smjene i smjene vikendom i na ulici, nakon što odradimo privatne obveze jer neke od nas u ekipi su i majke. Sreća je da smo u sve ovo ušle punim srcem, ostavile po strani sve svoje sportske preference i fokusirale se na veslanje. Vedre smo naravi, potpora smo jedna drugoj, pa u ekipi vlada dobra klima“, naglašava Nikolina sve pretpostavke da bi se na Maratonu lađarica došlo do odličnog rezultata.

Što je bilo poticajno za cure iz Siska da osvoje dva Maratona lađa i koliki je doprinos trenera ekipi? „Za naše uspjehe neizmjerno je važan naš trener Matija Rakić Raka. On je veslač Udruge lađara Zagreb, trostrukih pobjednika Maratona lađa. Bez njega nikada ne bismo osvojile Maraton, a kamoli dva“, naglašava Andrea Borić. „Jasno je da smo mi bitne, da treniramo, da želimo i hoćemo, da smo uporne i odgovorne, ali da nismo dogovorile suradnju s njim, sigurna sam da se zadnje dvije godine ne bismo popele na najvišu stepenicu postolja. Način na koji radi s nama je nevjerojatan. Nikada nitko nije propitkivao niti jednu njegovu odluku, a povjerenje koje imamo u njega je ogromno i bezuvjetno. Ta međusobna relacija je kvalitetno postavljena da bez problema uspijevamo teško i naporno trenirati, ali i dobro se zabaviti. Evo jedan predivan primjer: prošle godine trener nam je u travnju rekao da će nas voditi u Barcelonu ako osvojimo Maraton. I stvarno nas je odveo. Sedam dana čistog uživanja, zasluženog guštanja s njim. Nezaboravno. Ali da se zna, to je bio aktivni odmor. Otrčale smo 10 km na 100. utrci Jean Bouin, najstarijoj utrci na svijetu i popele se na vrh Montserrata“, u dahu kazuje Andrea Borić.

‘Kada smo osvojile prvo zlato, naša bratska udruga iz Siska priuštila nam je od policije koja nam je htjela naplatiti kaznu zbog ‘pojaseva’ do pratnje vatrogasaca’

Lađarice u plavom već su stigle u Metković i na Neretvi svakodnevno odrađuju trening. „Planovi za Metković su da taj trenažni proces izvučemo maksimalno do kraja i da fizički budemo spremne. Psihički dio spreme uvijek dolazi s vremenom“, upozorava Nikolina Kuvačić. „Iskustvo nije na našoj strani, pa je i trema neupitna. Kako se radi o ekipnom sportu, potpora smo jedna drugoj u svakom trenutku. Trener Štefo Lutz u tome ima veliku ulogu. Na start utrke Maratona lađarica nosimo veliki respekt prema sportu i natjecanju, a onda i prema svim ostalim ekipama. Naravno da treniramo da bismo pobijedile i dosegle za nas sretan ishod. Ali isto tako smo svjesne da smo nova ekipa u tome svijetu i da imamo još puno toga za naučiti“, rekla je kapetanica ekipe Nikolina Kuvačić. Trener stalno ponavlja da prvenstveno moramo dati sve od sebe, svoj maksimum. I mi se vodimo time. Ako nam se kockice dobro poslože, svašta je moguće. U trenucima kad se usudimo sanjati, to je ružičasti ishod za našu ekipu u plavom“, svjesna je teškoća koje ih čekaju Nikolina Kuvačić, ali ništa nije nemoguće.

Kako je lađaricama iz Siska bilo prvi put na Maratonu? „Naš prvi maraton je bio 2017., zadnji maraton koji se veslao uzvodno, od Opuzena do Metkovića. To je bio pakao“, prisjetila se Andrea Borić. „Ne znam kako smo preživjele, ali smo se nekako dovukle do cilja. Na kraju smo plakale od umora, iscrpljenosti, a opet od sreće da smo žive i da smo odveslale tih 10 km. Nastupilo je šest ekipa, a mi smo bile četvrte. Bio je to najveći napor u mom životu. Nitko od nas nije bio spreman za takav napor, ni fizički ni mentalno. Izgledalo je kao da nema kraja i da ćemo zauvijek ostati negdje između Opuzena i Metkovića, plutajuću u Neretvi o kojoj ništa nismo znale. S vremenom smo je zavoljele. Čudesna je to rijeka. Već iduće godine je Organizacijski odbor Maratona lađarica odlučio da će i žene veslati nizvodno kao i muškarci. I tako se od 2018. na Maratonu lađarica vesla ruta od 10 km, od Metkovića do Opuzena. I hvala im na tome jer maratoni nisu postali ništa lakši, ali jesu brži, zanimljiviji i napetiji“, nikada ta iskustva Andrea Borić ne može zaboraviti.

‘Lađarice u plavom stalno se bore za svoje mjesto i u radnoj okolini i u svakodnevnom životu, a na Neretvi planiramo dati i srce i dušu jer tako to rade policijske službenice’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Prvi put smo osvojile Maraton 2022. Tom zlatu je prethodila bronca 2021. u onoj groznoj godini potresa u Sisku i srebro 2020. Ali zlatnu medalju smo obranile prošle, 2023.“, ponosno ističe Andrea Borić. „Dakle, 2022. smo se praktički do cilja borile s ekipom Zagreba – Sportskom udrugom Nereide. Bila je to teška utrka. Treće su bile veslačice Udruge lađara Baćina. Teško je reći tko su nam najljuće protivnice jer ekipe se mijenjaju u postavama. Sve ovisi o tome kako se krene u sezonu, ali tu su uvijek dobre ekipe iz doline Neretve na svom terenu. No i kontinentalne ekipe su svake godine sve spremnije. Sve žene na Maratonu lađarica zaslužuju poštovanje“, sportski i iskreno ističe Andrea Borić. Kako je bilo obraniti zlatnu medalju prošle godine? „Nakon prve trećine utrke smo povele i tako je ostalo do kraja. Druge su bile veslačice Udruge lađara Gusari iz Komina, a treće Udruga lađarica Donjanke iz Slivna. Istina, prije utrke imale smo užasan pritisak sa svih strana. Ali trener Raka nas je pripremio i fizički i mentalno i uspjele smo. Svako zlato je najveća pobjeda. Ne želim ih razdvajati. Puno rada i odricanja je utkano u oba zlata. A kako slavimo pobjede? Vrhunski! U rujnu svake godine s našim dečkima organiziramo završnu feštu. To uvijek bude vrhunski tulum do jutra. Ali kada smo osvojile prvo zlato, naša bratska udruga iz Siska je organizirala pravi doček. Svašta su nam priuštili na povratku u Sisak, od policije koja nas je zaustavila i htjela naplatiti kaznu zbog ‘pojaseva’ u kombiju do pratnje uz vatrogasnog vozila, iza kojeg smo napravile krug po Sisku, sve do mjesta gdje su nas čekale naše obitelji, prijatelji, DJ, šampanjac, torte… Ništa nismo znale. Predivno!’’ rekla je.

Lađarice u plavom su debitantice i još nemaju takvih iskustava. „Tko zna? Prvu utrku smo odradile 29. lipnja na Kupu Borovika. Drugo mjesto u prvoj utrci za nas je neopisiv uspjeh“, s ponosom ističe Nikolina Kuvačić. „Tim više jer u ekipi imamo samo jednu iskusnu veslačicu. Petra Medak je ranije veslala na maratonima, dok je većina kolegica neretvansku lađu vidjela samo na televiziji. Neke su je prvi put vidjele na prvom veslačkom treningu na Jarunu u ožujku ove godine. Ali naša upornost i želja za učenjem i napretkom stvorile su dobre temelje za rad. Cijela ova priča ima još jednu neizostavnu notu – činjenica je da pričamo o ženama u jednom muškom svijetu. Koliko god to zvučalo kao floskula, realnost je da se Lađarice u plavom svakodnevno bore za svoje mjesto i u radnoj okolini i u svakodnevnom životu. Planiramo Neretvi dati i srce i dušu jer tako to rade policijske službenice“, rekla je Nikolina Kuvačić.

‘Sreća je za našu ekipu što smo se kao policijske službenice, a i žene, navikle na naporni i iscrpljujući dnevni ritam’

Zato kapetanica Udruge lađarica Sisak dobro zna da su na Maratonu lađarica važni fizička sprema, mentalna snaga i start. „I da ste na start stali znajući da ste napravili sve što ste mogli, bez upitnika. Mi kroz godinu imamo samo jedan mjesec slobodan – rujan. Ostale mjesece se trenira do kolovoza kada je Maraton. Mi Siščani po povratku s Maratona svake godine krećemo u organizaciju Šikljade oko koje ima puno posla“, rekla je. Svojim najvećim osobnim uspjehom smatra postavljanje zdravih temelja udruge 2020., kad je postala predsjednica i jasnim smjernicama odredila kako treba funkcionirati. Udruga lađarica Sisak je na Maratonu lađarica osvojila broncu, srebro i dva zlata. Do novog maratona je još tri tjedna.

„Ne volimo da nas se tretira favoritima. Naporno treniramo i vidjet ćemo što će biti ove godine. Ne znam niti jednu ekipu koja puno radi i sprema se za drugo, treće, četvrto mjesto. To naprosto nije logično, niti ima smisla, a pogotovo nije u sportskom duhu. U svaku utrku treba ući sa samopouzdanjem, ali i s respektom prema svim drugim ekipama. Treba znati naći pravilan balans između toga. Oduvijek govorim što nas je više na startu, to bolje. I zato pozdravljam ekipu Zagreba i Lađarica u plavom, ekipu MUP-a, novih cura na lađarskoj karti. Odlične su obje ekipe, što su i pokazale na zadnjoj utrci na jezeru Boroviku, gdje su osvojile prvo i drugo mjesto. Bit će jako zanimljivo ove godine na Maratonu. Znam da se brojne ekipe iz doline Neretve ozbiljno spremaju. Tu su stare i nove kontinentalke. I neka najbolje pobjede!“ kazala je Andrea Borić i tako dala najbolju najavu za Maraton lađarica 8. kolovoza ove godine.