Quentin Tarantino je rekao za filmski festival u Cannesu kako je to svjetsko prvenstvo u filmovima, brojni redatelji kažu „bolje je da ti film prikažu u sporednoj sekciji festivala u Cannesu no u glavnoj sekciji bilo kojeg svjetskog festivala“. U takvim okolnostima hrvatski dugometražni filmovi nisu imali osobitih uspjeha na ovom festivalu, tek je „Zvizdan“ Dalibora Matanića 2015. godine prikazan u sekciji Izvjestan pogled (Un Certain Regard) i osvojio nagradu žirija, dok je film Antonete Alamat Kusijanović “Murina” prošle godine prikazan u sekciji Director’s Fortnight te je redateljica osvojila nagradu za najbolji debitantski film. I zato je vijest da su ove godine u sekciju Izvjestan pogled (druga najvažnija sekcija nakon one u kojoj se najbolji filmovi bore za Zlatnu palmu) ušla dva filma s manjinskom hrvatskom koprodukcijom iznimno važna. Ta dva filma su ukrajinski „Vizija leptira“ i turski „Dani suše“, a u oba slučaja koproducent je zagrebačka filmska kompanija 4Film na čijem je čelu producentica Anita Juka dok je na oba projekta sudjelovala i njena suradnica Laura Sinovčić. Stoga će u oba filma Anita Juka biti potpisana na špici kao koproducentica dok će Laura Sinovčić na ukrajinskom filmu biti potpisana kao izvršna producentica dok će na turskom filmu biti potpisana kao pridružena producentica.

Poznato je kako su koprodukcije način na koji se realiziraju ambiciozniji filmovi, bilo da se radi o okupljanju producenata iz regije ili producenata iz nekoliko europskih zemalja. U slučaju ukrajinskog filma „Vizija leptira“ sve je počelo još 2019. godine kada je Laura Sinovčić sudjelovala u sklopu Eurodoc programa, prestižnog programa za razvoj kreativnih dokumentarnih filmova. Program se odvijao u tri europska grada, u tri europske države, a okupljeni su biili mladi redatelji i producenti stari oko 30 godina. Tu su se upoznali Laura Sinovčić i ukrajinski redatelj i scenarist Maksym Nakonechnyi.  Kako je te godine Nakonechnyi bio na filmskom festivalu u Sarajevu tako je u povratku došao u Zagreb. Nazvao je Lauru Sinovčić te su otišli na večeru. „Nakonechnyi mi je rekao da razvija svoj debitantski film te smo počeli razgovarati o mogućoj koprodukciji“, kaže Laura Sinovčić koja se zainteresirala za projekt te je o tome razgovarala sa Anitom Jukom. Zaključile su kako se radi o projektu u koji se trebaju uključiti te su se Nakonechnyi i Laura Sinovčić dogovorili o modalitetima suradnje. To je značilo da će se hrvatski glumci i članovi tehničke ekipe uključiti u snimanje filma a u dogovore je uključena i ukrajinska producentica filma Darya Bassel.

U roku od mjesec dana kompanija 4Film javila se na natječaj HAVC-a o financiranju manjinskih koprodukcija te je umjetnički savjetnik Boško Picula pohvalio scenarij filma i predložio ga za financiranje. HAVC je tom odlukom financirao snimanje filma sa 570 tisuća kuna. U središtu priče filma je Lilla, 28-godišnja vojnikinja poznata po nadimku Leptir, koja je ekspert za upravljanje dronovima. Ona se vraća svojoj obitelji i prijateljima nakon što je provela nekoliko mjeseci u neprijateljskom zatvoru. Ratne i zatvorske traume ne dopuštaju joj da nastavi normalan život.

Zanimljivost scenarija zaintrigirala je još neke producentske kompanije, pa se naknadno u projekt uključuju i kompanije iz Češke i Švedske. Kako ističe Laura Sinovčić, i ti su producenti pohađali Eurodoc program te su se svi oni tada upoznali i krenuli u ovaj zajednički projekt. Međutim, da se radi o vrijednom filmskom projektu potvrđeno je kada je Eurimages, najveći europski filmski fond,  odlučio financirati snimanje filma sa 125 tisuća eura. Za redatelja Maksyma Nakonechnyja i producenticu Daryu Bassel to je bio izniman događaj jer Ukrajina do tada nije bila članica Eurimagesa. Tek što su postali članovi, njihov film financirao je Eurimages. U tom procesu najvažniju ulogu imala je Anita Juka čiji su filmovi „Neke druge priče“ i „Ti mene nosiš“, koji je režirala njena sestra Ivona Juka, također dobili potporu Eurimagesa kao i film „Infinity Pool“ koji se u rujnu prošle godine snimao u Šibeniku a u kojem glavnu ulogu glumi Alexander Skarsgård.

Slijedio je odabir hrvatskih glumaca koji će imati manje uloge u filmu. Ivona Juka predložila je širu selekciju talentiranih hrvatskih glumaca na temelju koje je redatelj Maksym Nakonechnyi odabrao Dariju Lorenci Flatz i Edvina Liverića. Što se tiče tehničke ekipe, montažer filma je Ivor Ivezić, asistentica montaže Doris Dodig, a supervizor montaže Vladimir Gojun.

U jesen 2020., u jeku pandemije, počelo je snimanje filma koje se odvijalo u Kijevu i Donbasu. Snimanje je trajalo 32 dana, nakon čega se krenulo u postprodukciju. Maksym Nakonechnyi  nekoliko je puta dolazio u Zagreb kako bio radio na montaži filma. Film je konačno završen samo nekoliko dana prije početka ruske agresije na Ukrajinu. S početkom rata  dogovoreno je da će hrvatski producenti preuzeti na sebe festivalsku distribuciju filma. „Interes za prikazivanje filma bio je od početka jako velik, javili su nam se predstavnici festivala iz Locarna, Venecije, Karlovy Vary i San Sebastiana ali mi smo željeli ući s ovim filmom na onaj najveći a to je Cannes“, kaže nam Anita Juka. Bila je to igra visokih uloga jer se često događa da, dok čekate odgovor s jednog festivala, drugi festivali vas zaborave. I onda je prije dva tjedna stigla poruka iz Cannesa kako je film uvršten u službeni program festivala u Cannesu i to u sekciju Izvjestan pogled. Reakcija Maksyma Nakonechnyija, koji se nalazi u Kijevu, bila je dvojaka. Kazao je kako je to najsretniji profesionalni događaj u njegovom životu koji je došao u najtužnijem trenutku, u vrijeme agresije Rusije na Ukrajinu. Ipak, on će doći u Cannes na svjetsku premijeru filma s time da mu izlazak iz zemlje u vrijeme rata treba odobriti ukrajinsko Ministarstvo kulture.

No, to nije bio kraj njihovog canneskog angažmana. Naime, kompanija 4Film manjinski je koproducent turskog filma „Dani suše“ (Balkaya) renomiranog redatelja Emina Alpera. Alper je i te kako poznato filmsko ime, njegov prethodni film „Priča o tri sestre“ pobijedio je 2019. na festivalu u Sarajevu te je konkurirao za Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu. Njegov film „Frenzy“ iz 2015. konkurirao je za Zlatnog lava na festivalu u Veneciji. Film „Dani suše“ vrlo je ambiciozan projekt za koji je nastojao naći nekoliko europskih producenata. Kako je u vrijeme pandemije koronavirusa sva komunikacija bila svedena na Zoom, tako je na taj način Anita Juka sudjelovala na Antalyja Film Forumu gdje su se, pojednostavljeno rečeno, „spajali“ producenti i redatelji raznih zemalja. Anita Juka je tako razgovarala s s producentom Alperovog filma Nadirom Operlijem o njegovom novom projektu i kaže nam da su „kliknuli“ iz prve. Aniti Juki dopao se scenarij filma dok su se Alperu i Operliju dopali dosadašnji rad kompanije 4Film i način na koji je Anita Juka prezentirala svoju koproducentsku ulogu.

Uslijedila je ista procedura kao i u slučaju ukrajinskog filma „Vizija leptira“. Kompanija 4Film prijavila se na natječaj HAVC-a za manjinsku koprodukciju te im je odobreno 720 tisuća kuna. Zanimljivo, iako je Alper poznato ime, taj filmski projekt nije prošao na natječaju Eurimagesa što za redatelja nije bio problem jer je našao koproducente iz nekoliko europskih zemalja. Kako je Alper poznat u najvažnijim svjetskim festivalskim krugovima tako su Anita Juka i Laura Sinovčić smatrale kako turski film ima veće šanse za ulazak u cannesku selekciju od ukrajinskog. Pomalo neočekivano, ukrajinski je film izabran među prvima da bi u srijedu kasno navečer stigao poziv iz Istanbula. Emin Alper obaviješten je kako je njegov film ušao u službeni program festivala u Cannesu, bit će prikazan u sekciji Izvjestan pogled, kao i ukrajinski film „Vizija leptira“.

Time će hrvatska filmska produkcija biti zastupljena u Cannesu s dvije manjinske koprodukcije. I za Hrvatsku i za kompanju 4Film to je događaj od iznimnog značaja.