Nezapamćena izbjeglička kriza i posljedično zaoštravanje odnosa s dijelom susjednih zemalja, povlačenje iz Arbitražnog spora sa Slovenijom, neuspješna tužba protiv Srbije za genocid i mučno pogubljenje hrvatskog državljanina u Egiptu četiri su događaja koja su najviše obilježila hrvatske vanjskopolitičke aktivnosti u godini na izmaku.

Europa se ove godine suočila s izbjegličkom krizom nezabilježenom od Drugog svjetskog rata, ogromnim izazovom s humanitarnog i sigurnosnog aspekta. Hrvatska je jedna od zemalja na balkanskoj ruti kojom izbjeglice i migranti s Bliskog istoka, bježeći od ratnih stradanja i loših životnih uvjeta, putuju u Njemačku i skandinavske zemlje u potrazi za boljim životom.
Veliki val izbjeglica prelio se na hrvatske granice u rujnu nakon što je Mađarska zatvorila granice sa Srbijom postavivši žičanu ogradu zbog, kako je rekao premijer Viktor Orban, zaštite mađarskih granica i zaštite Europe od izbjegličke najezde.
Deseci tisuća izbjeglica koji su dotad nesmetano putovali preko Srbije i Mađarske do željenih zemalja, preko noći su zbog te fizičke barijere osvanuli na istočnim hrvatskim granicama.
U idućih mjesec dana hrvatske su vlasti izbjeglice iz prihvatnih centara zaobilaznim putem transportirale do “zelene” granice s Mađarskom, sve dok premijer Orban nije odlučio podići žicu i na granici s Hrvatskom. Službeni Zagreb tada je promijenio rutu i organizirano počeo prevoziti migrante prema Sloveniji. Ali nije prošlo mnogo da i sa slovenske strane ne počne nicati žilet-žica.
Hrvatska vlada zauzela je humani pristup prema izbjeglicama i naglašavala je da RH neće zatvarati granice, osim u slučaju prijeke potrebe ako to učine Austrija i Njemačka. Od početka krize do danas kroz Hrvatsku je prošlo više od pola milijuna migranata.

Pogoršanje odnosa sa susjedima

Izbjeglička kriza zaoštrila je ionako krhke i problemima opterećene odnose sa susjednom Srbijom, Mađarskom i Slovenijom.
Međusobno optuživanje Hrvatske i Mađarske za postupanje u izbjegličkoj krizi dovelo je odnose na najnižu razinu do sada. Premijer Milanović više je puta oštro kritizirao Orbana i mađarsko zatvaranje granice, nazvavši tu zemlju “slijepim crijevom” i optužio je za neeuropsko ponašanje. Orban mu je odgovorio da je “socijalist kojem je posao da napada Mađarsku”. U polemici su bili i šefovi diplomacija Vesna Pusić i Peter Szijjarto, koji je zaključio da su odnosi dviju zemalja dotakli dno.
Odnosi s Mađarskom već su nekoliko godina na dosta niskoj razini, a glavni razlozi leže u slučaju Ina-MOL, odnosno neriješenom pitanju upravljanja Inom i odbijanju mađarskih vlasti za čelnika MOL-a Zsolta Hernadija isporuče hrvatskom sudu zbog optužbe da je navodno podmitivši bivšeg premijera Ivu Sanadera kupio upravljačka prava u Ini.

Zbog sumnje da u dogovoru s Mađarima Srbija organizirano sve izbjeglice šalje u Hrvatsku, hrvatska vlada je krajem rujna odlučila blokirati granični prijelaz Bajakovo za ulaz teretnih kamiona iz Srbije. Srbijanska vlada odgovorila je protumjerama i zaustavila je uvoz sve hrvatske robe u Srbiju. Uslijedile su nove hrvatske protumjere i zatvaranje granice za putnički promet iz Srbije. S obje strane pale su teške riječi i optužbe.
Hrvatski veleposlanik u Srbiji odbio je primiti srbijansku prosvjednu notu zbog blokade granice jer je Hrvatska smatrala srbijansku ocjenu da se mjere mogu usporediti samo s mjerama iz doba Nezavisne Države Hrvatske uvredljivima i neprihvatljivima, priopćilo je tada hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Srbijanski tabloidi zbog blokade granice su monstruozno napali Milanovića usporedivši ga s Hitlerom i Pavelićem. Granica je nakon nekoliko dana deblokirana.
Odnosi sa Srbijom i prije toga nisu bili dobri, iako je dolazak premijera Aleksandra Vučića na inauguraciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u veljači probudio nadu u poboljšanje, a sastanak ministara vanjskih poslova dviju zemalja u ožujku u Zagrebu poslao optimističnu poruku o “vrlo dobrim odnosima na jednoj novoj razini”. Nedugo nakon toga u Srbiji su buknuli protuhrvatski incidenti: optuženi ratni zločinac Vojislav Šešelj spalio je hrvatsku zastavu u središtu Beograda, a srbijanski ministar rada Aleksandar Vulin sipao je uvrede na račun RH, hrvatskog premijera i generala Ante Gotovine. Hrvatski veleposlanik u Srbiji povučen je na konzultacije u Zagreb, ali su ubrzo obje zemlje krenule u smirivanje strasti.
Prošlost i dalje nastavlja opterećivati odnose dviju zemalja, pa je tako tijekom ljeta, kada je RH obilježavala 20. godišnjicu Oluje, Srbija govorila o njezinom “zločinačkom karakteru”, a  uvrijedio ju je i vojni mimohod održan u Zagrebu.

Izbjeglička kriza zategnula je i odnose sa Slovenijom. I dok je Hrvatska na početku krize tvrdila da u skladu s dogovorom šalje izbjeglice prema Sloveniji, Ljubljana ju je optužila da to čini mimo dogovora, neorganizirano, te da ne poštuje dogovore o broju migranata koje šalje. Slovenija je počela postavljati žičanu ogranu na zelenoj granici s RH, a Zagreb joj krenuo slati jednu prosvjednu notu za drugom zbog njezina postavljanja na hrvatskom teritoriju.
Hrvatska je u prosincu prijavila Sloveniju Europskoj komisiji ustvrdivši da je žičana ograda uzduž granice zapreka migraciji divljih prirodnih vrsta te da njome Slovenija krši propise o očuvanju prirodnih staništa i zaštite okoliša. Unatoč prosvjedima slovenskih intelektualaca i stručnjaka, slovenskih i hrvatskih udruga i lokalnog stanovništva s obiju strana granice, slovenski premijer Miro Cerar tvrdi da se ograda postavlja radi sprečavanja nekontroliranog dolaska izbjeglica preko zelene granice, radi zaštite pograničnog stanovništva i njihove imovine te da je riječ o privremenoj mjeri koja će se ukinuti kada presahne izbjeglički val.

Hrvatska izlazi iz arbitraže

Hrvatski sabor je krajem srpnja jednoglasno izglasao izlazak iz Arbitražnog sporazuma o rješenju graničnog pitanja sa Slovenijom poslije otkrića da su se slovenski član Arbitražnog suda Jernej Sokolec i slovenska diplomatkinja, opunomoćena predstavnica za praćenje arbitraže Simona Drenik tajno dogovarali o iznošenju argumenata i lobiranju kod drugih sudaca Stalnog arbitražnog suda u Haagu kako bi postupak o granici prevagnuo na slovensku stranu.
Sekolec je dao ostavku nakon tog otkrića, a hrvatski član arbitražnog suda Budislav Vukas odstupio je nakon što se Hrvatska povukla iz takve kompromitirane arbitraže. Slovenska strana je umjesto Sekolca kao svog predstavnika u Sud imenovala predsjednika Međunarodnog suda pravde Ronnyja Abrahama, ali je i on ubrzo odstupio.  Sud je potom odlučio sam imenovati nove suce nakon što Hrvatska i Slovenija nisu u zadanom roku predložile zamjene za njih dvojicu.
Hrvatska je arbitražni sud s dva pisma obavijestila da je pokrenula postupak prestanka sporazuma o arbitraži jer je Slovenija bitno povrijedila njegove odredbe, te da je notom obavijestila Ljubljanu da istupa iz Arbitražnog sporazuma i postupka koji smatra nepovratno kompromitiranim, pri čemu se pozvala na Bečku konvenciju o međunarodnom ugovornom pravu.
Slovenija je odgovorila dopisom u kojemu navodi da ne prihvaća “jednostrano istupanje” Hrvatske iz sporazuma, nego smatra da bi se postupak pred arbitrima morao nastaviti i rezultirati presudom koja će obvezivati obje strane.
Premijer Zoran Milanović poručio je u listopadu Europskoj komisiji, koja je zagovarala nastavak arbitraže, da taj sporazum više ne postoji. “Taj sporazum je propao zauvijek, on je kompromitiran. Hrvatski sabor ga je jednoglasno odbacio i za nas više ne postoji”, izjavio je Milanović hrvatskim novinarima.
Međutim, sud je početkom prosinca pozvao Hrvatsku i Sloveniju da se dodatno očituju o pravnim posljedicama hrvatskog stajališta da se arbitražni postupak rješavanja međusobnog graničnog prijepora okonča, te objavio da u ožujku iduće godine o tome namjerava održati još jedno saslušanje. Od hrvatske se vlade očekuje da dodatne argumente o svom stajalištu sudu iznese 15. siječnja, a od slovenske do 26. veljače iduće godine.
Slovensko ministarstvo vanjskih poslova odmah je potvrdilo da je primilo obavijest Arbitražnog suda, te ponovilo poznato stajalište Ljubljane da arbitražni postupak treba biti nastavljen i završiti obvezujućom presudom. Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije željelo komentirati nove poteze suda jer je RH istupila iz procesa arbitraže i sudeći po tome nema se namjeru dodatno očitovati.

Neuspjela tužba i protutužba za genocid

Međunarodni sud u Haagu odbacio je početkom veljače tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid, kao i protutužbu Srbije protiv Hrvatske. Srpska je protutužba odbačena jednoglasno, a hrvatska s 15 glasova za i dva protiv.
Hrvatska je 1999. tužila Srbiju ICJ-u za genocid nad Hrvatima u četiri ratne godine, a Srbija uzvratila 2010. za navodno genocidnu kampanju protiv hrvatskih Srba u akciji Oluji u ljeto 1995.
Sud je prihvatio zaključke ICTY-ja prema kojima zločini Srbije u istočnoj Slavoniji, Kordunu, Lici, Banovni i Dalmaciji nisu počinjeni s namjerom da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja da se stvori homogena sprska država. Sud je utvrdio djelo genocida, ali namjera nije bila istrebljenje jedne skupine, nego samo protjerivanje. Protjerivanje Hrvata nije uključivalo i njihovo sustavno uništavanje.
Komentirajući presudu, Milanović je rekao: “Odluku suda moramo poštivati, na nju nema žalbe, učinili smo sve što je moguće u ovih 15 godina, nismo zadovoljni odlukom Suda, ali je na ovaj način civilizirano prihvaćamo.”
Tadašnji predsjednik na odlasku Ivo Josipović, koji je jedno vrijeme sudjelovao pri pisanju tužbe, rekao je da je presuda razočaravajuća, ali u pravnom smislu očekivana.
Prva potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić istaknula je da se iz odluke ne može izvesti zaključiti da su sve strane jednako krive. “Važno je da, dok raščišćavamo to razdoblje, istovremeno gledamo u vrijeme pred nama i da se tako nešto isključi za generacije koje dolaze. U tom smislu nadam se da je ova presuda jedna vrsta doprinosa da se završi povijesno razdoblje i da se napreduju u jednom boljem smjeru”, zaključila je.

Islamska država pogubila hrvatskog državljanina

Hrvatska je prošle godine postala članicom međunarodne koalicije za borbu protiv Islamske države, a ove godine pogodilo ju je okrutno ubojstvo hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka. On je otet  22. srpnja na području Kaira dok je službenim automobilom putovao na posao. Radio je za francusku grupu Compagnie Generale de Geophysique (CGG).  Islamska država objavila je snimku na kojoj Salopek kleči u pustinji uz maskiranog muškarca s nožem u ruci i čita s lista papira da će ga otmičari smaknuti u roku od 48 sati ako egipatska vlada ne oslobodi uhićene muslimanke.
Unatoč angažmanu hrvatskih i egipatskih službi na njegovom pronalaženju i odlasku ministrice Pusić u Kairo, Salopek  je brutalno pogubljen. Islamska država je objavila na Twitteru fotografiju ubijenog taoca uz koju je pisalo da je Salopek ubijen jer “Hrvatska sudjeluje u ratu protiv Islamske države”.
Islamska država godinu dana ranije je pogubila i hrvatskog zeta, britanskog humanitarca Davida Hainesa koji je zasnovao obitelj u Hrvatskoj.

Biden u Zagrebu

U godini u kojoj je vlada kandidirala Vesnu Pusić za glavnu tajnicu UN-a, a predsjednica Grabar-Kitarović predstavila novu inicijativu povezivanja Jadrana, Baltika i Crnog mora, Hrvatska je dočekala dolazak najvišeg američkog dužnosnika od predsjednika Georgea W. Busha 2008- godine.
Potpredsjednik Joe Biden došao je krajem studenoga u Zagreb na summit čelnika jugoistočne Europe, kojemu su domaćini bili Grabar-Kitarović i slovenski predsjednik Borut Pahor, čime je SAD pokazao da je zainteresiran za aktivnije uključivanje u rješavanje regionalnih problema i približavanje toga područja Zapadu.
Biden je sudjelovao na na sastanku regionalne inicijative Brdo-Brijuni koja okuplja zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije i Albaniju.
Nakon što jugoistok Europe godinama nije bio u fokusu vanjske politike SAD-a i posjećivali su ga niži američki dužnosnici, Grabar-Kitarović želi ponovno zainteresirati Sjedinjene Države za regiju, a  Bidenov dolazak na Pantovčaku su nazvali i potvrdom da je Zagreb glavni partner Washingtona na jugoistoku, ali i na sjeverozapadu Europe, odnosno regiji Baltik-Jadran-Crno more.