“Postat ćemo nacija konobara i sobarica”, prognoza je koja je unazad samo nekoliko godina odjekivala Hrvatskom, ipak, vrlo brzo se pokazalo da je ovo bila poprilično promašena procjena jer u konobare i sobarice neće nitko od lokalnog stanovništva, a ta radna mjesta, kao i mnoga druga u ugostiteljstvu, uslužnim djelatnostima, građevini, od ove godine masovno popunjava radna snaga iz Nepala, Filipina i drugih dalekih zemalja.

A zašto nema većeg interesa domicilnog stanovništva za radna mjesta u turizmu, iako plaće više nisu onako male kao prijašnjih godina? Postoje tri razloga. Prvi je rezultat višedesetljetnog pada nataliteta u Hrvatskoj, pa je samim tim mlade radne snage sve manje. Drugi je odlazak u zemlje u Europske unije u čijem je članstvu Hrvatska već deset godina i gdje su za ista radna mjesta plaće osjetno veće. Treći razlog tiče se jedne određene kategorije stanovništva kojoj se takva radna mjesta naprosto ne isplate. Oni, naime, već žive od turizma. I to sasvim pristojno.

Trend nezainteresiranosti za zapošljavanjem zbog bavljenja turizmom nije prisutan samo kod običnih radnika, već i kod visokoobrazovanih. To već duže vrijeme osjećaju u javnim upravama, primjerice, u Rovinju.

“Neki dan je dvoje ljudi dalo otkaz u javnoj upravi. Za radna mjesta pravnika mislim da smo šest puta raspisivali natječaje. Nitko se nije javio”, smatra gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga. “Ta neatraktivnost zapošljavanja u javnoj upravi  jednim je dijelom posljedica vrlo visoke zarade koja se ostvaruje  iznajmljivanjem u privatnom smještaju. A visoka zarada vuče sa sobom više slobodnog vremena i potrebu za komocijom, putovanjima i slično. To sa stalnim zaposlenjem jednostavno ne ide”, dodaje Paliaga. U Rovinju, gradu s oko 13 tisuća stanovnika, više od 12 tisuća stambenih jedinica se iznajmljuje turistima.

Ovaj trend on uspoređuje s Nizozemskom bolesti. Riječ je ekonomskom fenomenu koji se svojedobno pojavio u toj zemlji, a prema kojem brzi razvoj jednog sektora gospodarstva potiče pad u drugim sektorima.

Prema Paliaginim riječima, Grad će poduzeti mjere za ograničavanjem daljnje izgradnje i neširenje građevinskih područja. Jedna od mogućih mjera u budućnosti je i smanjenje turističkih kapaciteta. “Vidjet ćemo što će o tome reći novi Zakon o turizmu koji bi trebao omogućiti limitiranje kapaciteta u pojedinim zonama. Siguran sam da ćemo mi u Rovinju to znati iskoristiti”, poručuje gradonačelnik.

Sociolog Krešimir Krolo, izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da je problem nedostatka kadrova u javnoj administraciji u turističkim regijama puno širi, odnosno da uzrok tomu nije samo rentijerska ekonomija koja uništava radnu etiku.

“Sada, nasreću, javna uprava više nije mjesto uhljebljivanja, ali se stvorio novi problem. Ta radna mjesta više nisu lukrativna, jer se sada i najgori posao u Irskoj više isplati! Problem je kulminirao i ako se nešto u dogledno vrijeme ne promijeni, stanje će biti sve gore. Gradske uprave će sve slabije funkcionirati, a isto će biti i u drugim sektorima, poput kulture i obrazovanja”, ističe Krolo. On upozorava na još jednu negativnu posljedicu turizma koja jako utječe na tržište rada i odlazak stručne radne snage izvan zemlje. To je rast cijena nekretnina. “Kupiti stan u tim regijama je postala nemoguća misija”, zaključuje on za DW.