Objavljeno u Nacionalu br. 581, 2006-12-29

HRVATSKA JE ODNEDAVNO uključena u projekt gradnje naftovoda kojim bi se nafta iz Kaspijskog mora dopremala do Trsta a odatle cijevima po Europi

Iako je to malo poznato domaćoj javnosti, Hrvatska je već neko vrijeme sudionica projekta kojim bi se ruska nafta transportirala do Jadrana, što je bila i ideja Družbe Adrije, projekta koji je već praktički propao. I dok je oko Družbe Adrije najveći prigovor javnosti bio vezan uz uglavnom preuveličanu opasnost od potencijalne havarije tankera koji prevoze naftu, tim projektom to bi se izbjeglo. Naime, predviđeno je da nafta putuje isključivo cijevima. Pan European Pipe Line ili skraćeno PEOP projekt je kojim bi se 1319 kilometara dugim naftovodom ruska i kaspijska nafta transportirala od Crnoga mora do Jadrana. No tim naftovodom ne bi putovala samo ruska nafta. Budući da većinu kaspijskih izvora kontroliraju američke i zapadnoeuropske tvrtke poput ExonMobila, Chevrona, British Gasa, ENI-ja i Shella, projekt su podržali i Europska komisija i Amerikanci. Trasa naftovoda započinjala bi u rumunjskoj Constanzi i pratila postojeći koridor do mjesta Pitesija. Od tamo do Pančeva u Srbiji postavio bi se novi koridor, a od Pančeva bi naftovod išao do Siska gdje bi se spojio s Jadranskim naftovodom i potom preko Slovenije ili Istre putovao do Trsta. Pomoćnik hrvatskog ministra gospodarstva za energetiku i rudarstvo Željko Tomšić kao predstavnik Hrvatske sudjelovao je u pregovorima o PEOP-u koji još nisu završeni.

“PEOP je izvorno započeo kao projekt na trasi Constanza – Pančevo – Omišalj – Trst, ali je glavna ideja bila izvoz iz Omišlja. Izvorno se radilo o 5 do 15 milijuna tona nafte godišnje. Međunarodni komitet država koje su sudjelovale u projektu – Rumunjska, tada još Srbija i Crna Gora te Hrvatska, već je bio razradio taj projekt. Međutim on se nekako dogodio istodobno s projektom Družbe Adrije koji ima isti cilj, izvoz ruske nafte, ali drugom trasom. Što se PEOP-a tiče, planirano je da se u Hrvatskoj iskoristi već postojeći Janafov naftovod koji ima kapacitet od 20 milijuna tona nafte, a koristi se za samo 4,5 milijuna tona godišnje. Njega treba samo reverzirati da može ići u suprotnom smjeru jer je on predviđen da ide iz Hrvatske u Srbiju. U to vrijeme Rumunjska je dobila od EU jedan PHARE projekt koji je rezultirao studijom u kojoj je zaključeno da taj projekt može biti drukčiji”, rekao je Željko Tomšić.

PEOP se ustvari pokrenuo zbog problema na Bosporu, gdje su veliki zastoji, tankeri dugo čekaju i ograničen je izvoz kaspijske i ruske nafte. “U studiji je zaključeno da je potreba za izvozom kaspijske nafte bitno veća i predloženo je da se količina nafte u PEOP-u poveća na 40 – 90 milijuna tona godišnje, a najvjerojatnija varijanta bila bi 60 milijuna tona godišnje. Isto tako, kako bi se izbjegli ekološki problemi u Jadranu, predloženo je da naftovod ne ide u Omišalj nego da kod mjesta Melnice, 15 kilometara prije Rijeke, skreće u Trst. U Trstu se ta nafta ne bi izvozila, već bi se tamo naftovod spojio na tzv. TAL naftovod koji ide u Austriju i Češku sve do Münchena. Isto tako u Trstu bi se spajao na sustav naftovoda za sjevernu Italiju. Tako ne bi bilo izvoza nafte brodovima nego iz cijevi u cijevi. Tada su 2005. u projekt ušle Slovenija i Italija. Slovenci su bili malo rezervirani, ali su rekli da nemaju ništa protiv, a Talijani su pokazali izrazito veliki interes za PEOP”, kazao je Tomšić.

Kako se projekt dalje razvijao, trebalo je potpisati pismo namjere, no dan prije potpisa Slovenci su otkazali potpisivanje pisma, odnosno memoranduma. “Kroz Sloveniju je naftovod trebao ići trasom od 20 kilometara. To nije velika investicija, ali je i relativno mali prihod. Oni su kazali kako bi cijevi prolazile kroz osjetljivo kraško područje ta da bi imali velikih političkih problema s ekolozima ako bi Slovenija ušla u projekt. Ni danas nisu jasno rekli pristaju li na projekt jer ga nisu definitivno odbili. Na posljednjem sastanku međudržavnog povjerenstva kojemu Slovenci nisu prisustvovali, ostale četiri zemlje napisale su memorandum u kojem pozivaju Sloveniju da se pridruži, s tim da je jasno rečeno kako je projekt moguće realizirati i ako bi Slovenija odustala od njega. Naftovod bi tada preko sjeverne Istre išao u more i odonuda direktno u Trst, zaobišavši Sloveniju”, kazao je Tomšić.

Tim projektom nije jasno definirano što će biti s Janafom ako se PEOP realizira. Naime, još nije napravljen do kraja PEOP-ov idejni projekt. “Rumunjska je doduše sve napravila, a napravljena je financijska i marketinška studija, ali u ostalim državama još nije detaljno napravljena trasa. Isto tako nije detaljno odlučeno što učiniti s Janafom, hoće li se zadržati njegova cijev, o čemu dosta ovisi i odluka Srbije. Ako smatraju da im je dovoljna nafta iz PEOP-a, onda nema potrebe za Janafom nego se njegova infrastruktura može iskoristiti za PEOP. Jasno, Hrvatska bi zadržala trasu od Omišlja do Siska”, istaknuo je Tomšić, koji je ujedno predsjednik Nadzornog odbora Janafa.

Ukupna investicija u projekt iznosila bi od 1,7 do 3,7 milijardi američkih dolara, ovisno o kapacitetu. Hrvatska bi tako investirala između 590 milijuna i milijarde USD. Zarada kroz otprilike 20 godina iznosila bi od 1,8 do 2,5 milijardi dolara. Nedavno su se u javnosti pojavila nagađanja kako će tom trasom prolaziti i plinovod kojim bi se Hrvatska opskrbljivala ruskim plinom. “Talijani su prvi predložili da se vidi bi li bilo isplativo istom trasom postaviti i plinovod budući da u Rumunjsku ionako dolazi plin iz Rusije, a predloženo je i da se u Constanzi eventualno napravi terminal za kaspijski plin. Naravno to je sve još na razini ideje. Rumunji i Srbi nisu bili previše entuzijastični u vezi s tim jer su se bojali kako bi to moglo razvodniti cijeli projekt i dovesti ga u pitanje. Kazali su da najprije treba razraditi naftovod, a potom vidjeti hoće li se postavljati i plinovod”, kazao je Tomšić.

Upravo u vezi s ruskim plinom, nedavno su u Moskvi boravile delegacije Ine i HEP-a na pregovorima s ruskim energetskim divom Gazpromom. Ruski plin trebao bi ići plinovodom preko Mađarske, što je trenutačno primarni projekt Plinacroa, hrvatske tvrtke u vlasništvu države koja je zadužena za transport plina te izgradnju i razvoj plinskotransportnog sustava u Hrvatskoj. Predsjednik uprave Plinacroa Branko Radošević kaže kako je ugovor o plinu koji trebaju napraviti naši dobavljači – Ina za svoje korisnike i eventualno HEP za svoje potrebe, jedino što se čeka kako bi taj ključni energetski projekt za Hrvatsku mogao biti realiziran. “Ugovor o kupnji plina bio je već sastavljen, a onda se tri dana prije potpisivanja iz nepoznatih razloga odustalo od toga. Nakon intervencije predsjednika Mesića i premijera Sanadera kod Vladimira Putina, GazpromExport je pristao da se pregovori nastave i oni su se vrlo pozitivno izrazili o mogućnosti isporuke plina, s tim da su, u skladu s pravilima struke, zatražili da im se dostave podaci o iznosu količine plina, o dinamici isporuke i ostali uvjeti koje takav ugovor mora imati. To je zapravo jedini preduvjet da se počne graditi taj plinovod, prije svega na mađarskoj strani. Mi ionako moramo izgraditi samo osam kilometara plinovoda, što nama nije veliki problem. Možemo ga završiti u roku 6 – 12 mjeseci. Na mađarskoj strani treba izgraditi 270 kilometara plinovoda, a mađarski MOL Gastransmision je zainteresiran za projekt, ali neće započeti graditi bez potpisanog ugovora”, kazao je Radošević.

Iako ih je tamo pozvao dopredsjednik GazpromExporta Sergej Čelpanov, nitko od čelnih ljudi Ine i HEP-a nije bio na tom sastanku. Iz Ine su tamo bili Mladen Šourek i Damir Škugor, a iz HEP-a Damir Kopljar i Goran Slipac. I sam Tomšić je očekivao jači hrvatski pregovarački sastav. “Oko isporuke ruskoga plina došlo je do teškoća jer su Rusi bili rekli kako nisu u mogućnosti isporučiti određenu količinu plina prije 2012. Istodobno smo vodili pregovore s njima o vraćanju klirinškoga duga koji se trebao isplatiti u dijelovima za termoelektranu na plin. Mi smo rekli da bez plina ne možemo iskoristiti tu elektranu. Premijer Sanader je poslao pismo ruskom premijeru Fratkovu, a ovaj je odgovorio kako određeni problemi postoje, ali da Gazprom i Ina trebaju stupiti u kontakt kako bi ih otklonili. Naši predstavnici Ine i HEP-a su 19. prosinca otišli u Moskvu na sastanak. Tamo je rečeno da se plin može ipak isporučiti Hrvatskoj, ali da ih Ina i HEP trebaju obavijestiti o iznosu količine i dinamici isporuke. Bilo je dogovoreno da idu predsjednici uprava Ine i HEP-a, Tomislav Dragičević i Ivan Mravak. No Dragičević je kazao kako on ipak ne može ići, a isto je kazao i član uprave Ine Mirko Zelić. Tada je i Mravak odustao. Osobno sam ipak očekivao da ide naša jača delegacija.”

Istodobno su u Moskvi boravili i predstavnici Plinacroa Branko Radošević i Goran Frančić, direktor Sektora razvoja i investicija Plinacroa, koji su tamo razgovarali s predstavnicima tvrtke Rosneftegaztroy (RNGS). Ta ruska tvrtka sporazumom Ruske Federacije i Republike Hrvatske određena je za partnera Plinacrou u rješavanju 15,7 milijuna dolara klirinškoga duga koji će se realizirati u opremi za plinovode za planirani spoj s Mađarskom koji je trenutačno primarni projekt Plinacroa. “Gradnja kompletnog sustava sigurno omogućava da se u idućih 25 godina plin doprema do RH, a isto tako i u susjedne zemlje. Novi model osiguranja energetske neovisnosti temeljen je prije svega na povezivanju transportnih sustava i diverzifikacija dobave. To nije samo naš princip nego se on primjenjuje u cijeloj Europi, što znači da se interkonekcijama na susjedne transportne sustave omogućava fleksibilnost sustava i trgovina energijom na tržišnim principima, a samim time i brza reakcija tržišta na promjene energetskih potreba. Prema planovima koje imamo, 2011. RH će sigurno moći preuzeti sve količine plina potrebnog za nas, a i za tranzit. Spremni smo za priključivanje našeg sustava na sve velike projekte u našem okruženju, bio to PEOP, Nabucco ili neki drugi projekt.”

Radošević demantira napise u pojedinim medijima prema kojima Plinacro preuzima čelnu ulogu u projektu LNG terminala koji bi se trebao graditi na Krku ili u Istri. “Plinacro želi sudjelovati u LNG projektu i mislim da je to dobar projekt. No isto tako ne želimo imati, niti nam je to netko nametnuo, lidersku poziciju. Podvale očito nisu dobre za Hrvatsku jer se takvim istupima ide na ruku našim protivnicima u pregovaranju kako bi dobili bolje pregovaračke pozicije. Primjerice, ako se piše kako će inozemni partneri odustati do LNG terminala, to je pritisak na hrvatske pregovarače. Sada se odjednom pojavila bojazan da ćemo izgubiti projekt LNG terminala, iako je do jučer javnost bila jako zabrinuta hoćemo li ugroziti okoliš. Mi smo jedan od energetskih subjekata koji je u 100-postotnom vlasništvu RH, koji je zainteresiran za taj projekt i kroz sudjelovanje u njemu želi zaštititi hrvatske nacionalne interese i interese same tvrtke koja je zadužena za transport plina te izgradnju i razvoj plinskotransportnog sustava u Hrvatskoj. Tu našu zakonsku obavezu ne može nitko ugroziti, a osobito ne subjekti koji bi željeli u razne ugovore unijeti klauzule koje bi onemogućile izvršavanje zakonskih obaveza energetskih subjekata Republike Hrvatske. Zbog toga se pojavljuju takvi napisi u medijima i očito je da se pozornost javnosti želi usmjeriti na to kako ćemo navodno izgubiti projekt.”

Ističe i kako taj projekt za Hrvatsku nije ključan niti presudan iako je koristan. “Pa ako se i izgubi taj projekt, Hrvatska može i kvalitetnije osigurati energetsku neovisnost nego što je izgradnja LNG terminala. To je prije svega interes Europe, a ne Hrvatske”, istaknuo je Radošević. Pomoćnik ministra Tomšić rekao je kako su HEP i Plinacro u projekt ušli nakon Vladine odluke kako bi hrvatski udio u konzorciju koji gradi terminal trebao biti veći. “S obzirom na stratešku važnost projekta LNG terminala Vlada RH je kazala kako bi hrvatski udio u projektu trebao biti veći i da iznosi 25 posto. Tada su u priču ušli HEP i Plinacro. HEP bi imao 10 posto u konzorciju, a Plinacro pet. Kažem trebali jer novi konzorcij još nije formiran i formaliziran iako su ostali partneri pristali da im se smanje udjeli. Isto tako ideja je i da se osnuje jedna tvrtka preko koje bi sve hrvatske kompanije nastupale unutar konzorcija. Na sastanku predstavnika tih tvrtki dogovoreno je da Plinacro obavi formalne stvari, no ne kao voditelj konzorcija, nego kao netko tko treba obaviti te formalno-pravne poslove oko buduće tvrtke. Iako ta tvrtka još službeno nije upisana u sudske registre, konzorciju je već poslan jedan memorandum u kojem naše tvrtke nastupaju zajednički preko te tvrtke kojoj još nije određeno ime. Za sada se zove Terminal Hrvatska”, kazao je Tomšić.

Energetska budućnost

U planovima sadašnje vlade Ive Sanadera plinofikacija zemlje označena je kao jedan od prioritetnih projekata. Osim eksploatacije domaćega plina iz mora i s kontinenta, Hrvatska se plinom opskrbljuje uvozom, uglavnom iz Rusije. Osim planiranoga plinovoda preko Mađarske, postoji mogućnost da se projektom PEOP osiguraju dodatne količine plina iz Rusije. Talijani, koji su ujedno i najveći potrošači plina u Europi, predložili su da se na istoj trasi sagradi i plinovod te eventualno i terminal za plin u rumunjskoj Constanzi. Međudržavno povjerenstvo u kojem se nalaze predstavnici zemalja uključenih u projekt trenutačno razmatra isplativost te potencijalne investicije.

Nespretni pregovori s Rusima

Devetnaestog prosinca ove godine predstavnici triju hrvatskih tvrtki – Ine, Hrvatske elektroprivrede i Plinacroa, u Moskvi su vodili pregovore s GazpromExportom, odnosno Roneftegaztroyom (RNGS). U pregovorima o vraćanju klirinškoga duga vođenima s predstavnicima RNGS-a, Plinacro su predstavljali predsjednik uprave Branko Radošević i direktor Sektora razvoja i investicije Goran Frančić. Tada je dogovoreno da će se 15,7 milijuna USD klirinškoga duga realizirati u opremi za plinovode za planirani spoj s Mađarskom. Istodobno su s GazpromExportom o isporuci ruskoga plina Hrvatskoj pregovarali predstavnici Ine i HEP-a. Iako je bilo predviđeno da na pregovore idu predsjednici uprave Ine i HEP-a Tomislav Dragičević i Ivan Mravak to se nije dogodilo. Tako su na pregovore s najmoćnijom energetskom kompanijom u Europi otišli Mladen Šourek i Damir Škugor iz Ine te Damir Kopljar i Goran Slipac iz HEP-a.