Objavljeno u Nacionalu br. 654, 2008-05-26

Dokument UN-a objavljen prošlog mjeseca otkriva koliko je velika uloga Hrvatske u mirovnim misijama te organizacije

Prema službenom dokumentu UN-a objavljenom koncem prošlog mjeseca, Republika Hrvatska se nalazi na vodećem mjestu po broju UN-ovih mirovnih misija u kojima trenutačno sudjeluje neka članica UN-a. Radi se o 15 mirovnih misija UN-a od sveukupno 20 diljem svijeta u kojima Hrvatska sudjeluje sa 72 vojnika, vojna promatrača ili policijska službenika. Premda je u izvješću navedeno 14 misija, izostavljena je misija UNIOSIL u Sierra Leoneu gdje se u stožeru misije nalazi jedan hrvatski časnik za vezu.

Da će Hrvatska ostati još dugo vremena vodeća zemlja svijeta po broju UN-ovih misija u kojima sudjeluje neka država potvrđuju i nedavne odluke hrvatskog državnog vrha i Sabora po kojima će dodatnih 110 pripadnika hrvatskih oružanih snaga biti upućeno u još dvije UN-ove misije čime će Hrvatska praktički biti uključena u sva krizna i humanitarna žarišta diljem svijeta. Ukupno 95 pripadnika lake pješačke satnije HV-a će za mjesec dana zamijeniti na Golanskoj visoravni slovačke snage u sklopu misije UNDOF dok je prošlog tjedna hrvatsko Vijeće obrane odlučilo poslati i 15 vojnika u mirovnu misiju MINURCAT, odnosno u Čad.

Hrvatski vojnici koji odlaze u Čad prvi put će sudjelovati u sklopu vojnog kontingenta EU od 3700 vojnika, a pod mandatom UN-a. Europskim snagama u Čadu zapovijedat će irski general Patrick Nash. To znači da će Hrvatska vrlo skoro sudjelovati u 17 UN-ovih misija od ukupno 20 koliko ih je u svijetu. Hrvatska još uvijek ne sudjeluje u misijama UN-a u Darfuru pod nazivom UNAMID, potom MONUC u Kongu i UNAMA u Afganistanu, premda se očekuje da će se angažirati uskoro i u misiji UNAMA, jer je već prošle godine Sabor donio takvu odluku. Hrvatski mirovnjaci su trenutačno raspoređeni u Burundiju, Zapadnoj Sahari, Haitiju, na Cipru, u Libanonu, Etiopiji i Eritreji, na Kosovu, u Liberiji, Nepalu, Siera Leoneu, Sudanu, Timoru, Indiji i Pakistanu, Obali Bjelokosti i Gruziji.

Do prije desetak godina Hrvatska je bila zemlja koja je i sama bila korisnik UN-ovih mirovnih snaga na svom teritoriju, zapravo je bila isključivo konzument međunarodnih sigurnosnih mehanizama, korisnik međunarodne pomoći tijekom rata koja se ostvarivala kroz humanitarnu pomoć i mirovne operacije.

Misiju UN-a na Cipru posjetila je nekadašnja ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar KitarovićKao korisnik takve pomoći, Hrvatska je očito shvatila kakav značaj imaju mirovne snage, ne samo u stvaranju mira već i u pozicioniranju i jačanju vlastite vanjske politike. Hrvatski angažman u mirovnim misijama UN-a započeo je 1999. u misiji UNAMSIL u Sierra Leoneu, a danas Hrvatska sudjeluje u čak 15 UN-ovih misija na četiri kontinenta. Kvaliteta ovog doprinosa priznata je kroz brojna odlikovanja i sve značajnije dužnosti koje se povjeravaju hrvatskim časnicima i policajcima u ovim misijama. Nije slučajno što se na čelu jedne od najstarijih mirovnih misija UN-a, one u Indiji i Pakistanu, nekoliko godina nalazio i hrvatski general Dragutin Repinc. Hrvatski doprinos mirovnim misijama prepoznat je i kod mnogih država trećeg svijeta u kojima se u većini nalaze brojne mirovne misije, pa je jednim dijelom i zbog toga očekivana njihova podrška Hrvatskoj za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti. I ne samo to, Hrvatska odnedavno predsjedava i protuterorističkim odborom Vijeća sigurnosti UN-a, a zbog svog sudjelovanja u brojnim mirovnim misijama, te vlastitim iskustvima s mirovnom misijom na svom teritoriju, Hrvatska je 2006. postala članicom UN-ove Komisije za izgradnju mira. Sve u svemu moglo bi se reći kako Hrvatska nikad nije bila jače pozicionirana na svjetskoj političkoj sceni.

U dijelovima svijeta izvan Europe prepoznata je upravo kroz angažman u UN-ovim mirovnim misijama što je pridonijelo odluci da postane nestalna članica Vijeća sigurnosti. S druge strane, strateški vanjskopolitički ciljevi Hrvatske, a to je gotovo punopravno članstvo u NATO i EU također su dobrim dijelom ostvareni ili će se ostvariti i kroz aktivni angažman hrvatskih sigurnosnih snaga u mirovnim operacijama ovih dviju organizacija pod okriljem UN-a. Na američkom kontinentu, Hrvatska je prepoznata sudjelovanjem u vojnim mirovnim operacijama NATO-a u Afganistanu zajedno s američkim vojnicima o čemu se vrlo konkretno govorili i najviši američki dužnosnici i zapovjednici s terena. Najnoviji primjer doprinosu vanjske politike EU je i slanje hrvatskih vojnika u Čad čime se Hrvatska nametnula kao država koja aktivno pridonosi sigurnosti u bilo kojem dijelu svijeta, ali istodobno pažljivo ostvaruje i ciljeve vlastite vanjske politike.

Na granici Indije i Pakistana misija UN-a djeluje od 1951.Naime, slanje 3700 europskih vojnika u Čad predvodi Francuska, s 1350 vojnika, kojoj je zbog povijesnih razloga iznimno stalo do smirivanja situacije u tom dijelu svijeta. Ne treba zaboraviti kako Francuska od 1. srpnja 2008. preuzima predsjedanje EU, pa je bilo sasvim opravdano u svrhu ostvarivanja vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva da Hrvatska sudjelovanjem u misiji u Čadu pomogne i Francuskoj vanjskoj politici. Naravno, kao i uvijek u politici sve se radi isključivo zbog interesa koji se trebaju ostvariti kako za jednu tako i za drugu državu. Tijekom 2007. Hrvatska je povećala svoj ukupni civilni i vojni doprinos UN-ovim misijama oko 50%, s tim da je naročito značajno povećanje napravljeno u komponenti koja je sve važnija u implementaciji UN-ovih mirovnih misija, a to je civilna policija i to s 12 na 20 policijskih časnika. Osim u mirovnim misijama UN-a, upućivanjem voda Vojne policije u veljači 2003. godine, Hrvatska je počela svoje sudjelovanje u NATO misiji ISAF u Afganistanu. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 200 pripadnika OS RH, a do konca godine bit će ih i 300. Elitne hrvatske postrojbe u Afganistanu znače život afganistanskom stanovništvu na područjima kamo zapadna civilizacija nije kročila. Sve dosad u Hrvatskoj je vladalo mišljenje kako su hrvatski vojnici poslani u Afganistan samo kao ulaznica Hrvatske za punopravno članstvo u NATO-u ili pak da su tamo zbog toga da se poboljšaju odnosi između Hrvatske i SAD-a. Međutim, i takve su se rizične misije pokazale velikim dijelom humanitarnima kao i one UN-a.

General bojnik Dragutin Repinc za svoje je zasluge kao šef promatračke misije na granici Indije i Pakistana UNMOGIP na kraju i odlikovanU svojoj misiji hrvatski vojnici često dovoze knjige i pribor za afganistansku djecu koja kreću u škole. Osim toga, sudjelovali su i u pratnji konvoja koji je kamionima prevozio školske klupe i stolce. Velik problem kod djece je smrtnost. Sasvim je uobičajeno da djeca umiru već u dobi od deset godina zbog bolesti i gladi. Stoga je doprema lijekova i liječenje lokalnog stanovništva jedna od ključnih zadaća hrvatskog tima. U okviru nastojanja da osigura što kvalitetniji doprinos UN-ovim misijama, Hrvatska ulaže značajne napore na poduci osoblja. Sva iskustva stečena na terenu tijekom sudjelovanja u misijama analiziraju se i ugrađuju u poduku.

Od 2001. provode se tečajevi hrvatskih i stranih časnika u Središtu za međunarodne vojne operacije u Rakitju, koje među malobrojnima u Europi ima certifikat o usklađenosti svojih standarda s UN-ovima. Središte, između ostalog, organizira tijekom godine dva međunarodna tečaja za vojne promatrače UN-a, te sudjeluje u međunarodnoj razmjeni instruktora s UN-ovim certifikatom. Hrvatska policija je također uočila potrebu za sustavnom obukom policijskih časnika za mirovne aktivnosti, te je od rujna 2006. u Valbandonu kraj Pule počela sa sustavnim organiziranjem godišnjih međunarodnih tečajeva za policijske časnike u UN-ovim misijama.

Početkom 2007. i ovi su tečajevi dobili UN-ov certifikat o usklađenosti s UN-ovim standardima poduke za mirovne misije. Ipak, mirovne misije UN-a znaju imati i svoju crnu stranu. Interna nadzorna služba UN-a početkom ove godine utvrdila je neočekivani broj prijevara i zlouporaba u oko 250 slučajeva koje trenutačno istražuje, uključujući i navodne seksualne i financijske. Čak dvije trećine slučajeva povezano je s mirovnim misijama. Oko 80 slučajeva uključuje moguću seksualnu eksploataciju i zlostavljanje. Istražitelji su utvrdili postojanje prijevare u ugovorima UN-a vrijednim 600 milijuna dolara. Ukupni proračun za mirovne misije UN-a u 2007. i 2008., premašuje pet milijardi dolara. Počelo se s preispitivanjem ugovora o gradnji pet baza za mirovnu misiju UNAMID u sudanskom Darfuru, vrijednim 250 milijuna dolara, koji je bez natječaja potpisan s tvrtkom Pacific Architects and Enginieers Inc., podružnicom američkog Lockheed Martin Corp. zbog čega je oštro kritiziran glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. Uza sve to, nedavno je izbio i veliki skandal u zapadnoj Sahari.

Misija u Sudanu krenula je 2005. kad su vlada i pobunjenici potpisali sporazum o primirjuVojnici Ujedinjenih naroda, pripadnici mirovnih snaga u Zapadnoj Sahari MINURSO, uništili su pretpovijesno nalazište s crtežima životinja i ljudi ugraviranim u stijeni, piše britanski dnevni list The Times. Pripadnici MINURSO-a ispisivali su grafite po crtežima u nalazištu u Lajuadu, poznatom pod nazivom Đavolja planina starom 6000 godina. Nekoliko autora grafita potpisalo se i stavilo datum pod svoj vandalski čin, otkrivajući tako svoj identitet i zemlju iz koje dolaze. Jedan se Hrvat, primjerice, potpisao s “Petar CroArmy”, dok je Rus “Evgenij” ispisao slova AUI, šifru baze MINURSO-a. “Ibrahim” je napisao svoje ime i broj preko pretpovijesne slike žirafe, a kenijski bojnik “Issa”, koji je napisao svoje ime i datum, nedavno je, kako pokazuju dokumenti, završio UN-ov tečaj o etici u mirotvorstvu.

Ovakav vandalizam i vijesti o tome šire se cijelim svijetom, pa tako i činjenica da je u tome sudjelovao i hrvatski pripadnik mirovnih snaga što ima negativne posljedice za dosadašnji imidž Hrvatske u UN-u. Stoga bi Hrvatska zbog povećanja broja mirovnjaka u misijama UN-a morala voditi računa o njihovim pripremama za odlazak osobito kad je riječ o poštivanju zemlje u koju dolaze, njezinih stanovnika i tradicije, spomenika i kulture.