Teme ekstremnih vremenskih nepogoda sve su češće u fokusu svjetskih lidera i sve se češće napominje potreba za djelovanjem kako bi se spriječile. Uragan Ian ostavio je ogromnu ekonomsku štetu u SAD-u. Broj požara u Hrvatskoj se povećao tijekom požarne sezone u odnosu na lanjsku godinu. Viši znanstveni suradnik na u Zavodu za istraživanje mora i okoliša na Institutu „Ruđer Bošković“ Stanislav Frančišković-Bilinski objasnio je koliko godišnje ljudskih žrtava uzrokuju prirodne nepogode. „Tijekom proteklog desetljeća u svijetu je prosječno od prirodnih katastrofa bilo 45.000 žrtava godišnje, što predstavlja oko 0,1 posto ukupnih smrti. To ne izgleda puno, međutim, kada se dogodi neka veća prirodna katastrofa na manjem prostoru, lokalno broj žrtava može biti izuzetno velik za neko područje. Što se tiče Hrvatske, udio hrvatske populacije u svjetskoj populaciji iznosi svega 0,05 posto, pa kada izračunamo to iznosi prosječno 22,5 žrtve godišnje u Hrvatskoj koje poginu od neke od prirodnih nepogoda. Broj ne izgleda velik, međutim, pravilnim djelovanjem se znatno može spriječiti ili barem smanjiti žrtve i materijalnu štetu, koja zna biti vrlo velika.“

Načelnik Sektora za meteorološka istraživanja i razvoj u Državnom hidrometeorološkom zavodu Kristian Horvath kaže da se klima u Hrvatskoj mijenja: „Praćenje klime u Hrvatskoj ukazuje na to da se klima u nas nedvojbeno mijenja. Izloženosti stanovništva i gospodarstva Hrvatske rizicima koji proizlaze iz klimatskih promjena prvenstveno doprinosi činjenica da je Sredozemni bazen, kojem Hrvatska pripada, klimatski ‘vruća točka’ s posebno izraženim klimatskim promjenama. Osim porasta temperature, u Hrvatskoj postoje i sve veći rizici od ekstremnih vremenskih uvjeta, poplava, požara i suša te visoke razine mora. Nažalost, klimatski uvjeti koji ovim prirodnim nepogodama pogoduju sve su učestaliji.“

Horvath objašnjava da su sve češći dani koji su topliji od 30 stupnjeva. Uz to, smanjuje se broj oborina, a raste razina mora: „Najveće promjene su povezane s porastom temperature pri čemu osjetno raste broj dana s visokom temperaturom i toplinskih valova. Primjerice, godišnji broj vrućih dana s maksimalnom dnevnom temperaturom većom od 30 Celzijevih stupnjeva raste za oko jedan dan svake dvije godine u kontinentalnoj Hrvatskoj, a na Jadranu čak i nešto više. Od kada je sustavnih meteoroloških motrenja, zadnje desetogodišnje razdoblje bilo je najtoplije, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Na primjer, temperaturne prilike u Hrvatskoj za ljeto 2022. opisane su kategorijom ‘ekstremno toplo’ za čitavu Hrvatsku jer se odstupanja srednje temperature zraka u odnosu na referentno razdoblje 1981. – 2010. za cijelu zemlju nalaze u rasponu od 1,8 do čak 3,2 Celzijeva stupnja. Svjedočimo i smanjenju ljetne količine oborina i većem intenzitetu ekstremne oborine te porastu razine mora za oko tri milimetra godišnje. S druge strane, smanjuje se broj dana s mrazom i visina snježnog pokrivača. Klima se kroz povijest uvijek mijenjala, međutim, nikada ovako kao zadnjih desetljeća što u najvećem dijelu pripisujemo ljudskoj aktivnosti.“

Frančišković-Bilinski objasnio je koja su područja Hrvatske među najugroženijima od prirodnih katastrofa. „Što se potresa tiče – tu su najviše ugroženi južna Dalmacija, osobito područje oko Dubrovnika i dolina Neretve, te Makarsko primorje. Također je, ali ipak u nešto manjoj mjeri od juga Dalmacije, ugroženo zagrebačko, sisačko i petrinjsko područje, ostatak Dalmacije te područje između Rijeke i Novog Vinodolskoga. Od poplava su najviše ugrožena područja uz velike rijeke, poput Save i Kupe, koja imaju obilježja bujičnih vodotoka i u kratkom vremenu njihov vodostaj zna drastično porasti. Srećom, danas se veliki dio tih područja uspješno brani sustavima zaštite od poplava. Od požara su pak najviše ugrožena priobalna područja i otoci, osobito tamo gdje prevladava gusta i crnogorična vegetacija te tamo gdje se nije dovoljno ulagalo u uređenje šuma i izgradnju protupožarnih puteva.“

Osim što nose ljudske žrtve, prirodne katastrofe mogu naštetiti i infrastrukturi. U Hrvatskoj je dio infrastrukture i objekata oštećen u potresu. Frančišković-Bilinski smatra da bi se nova infrastruktura trebala graditi prema modernim standardima gradnje. „Objekti energetske infrastrukture, osobito oni noviji, građeni su u skladu s aktualnim protupotresnim propisima tako da s njima ne bi trebalo biti većih problema. Međutim, mnogi objekti u kojima se odvijaju važne djelatnosti za građane, poput bolnica, vrlo su stari i u lošem stanju uslijed lošeg održavanja, a na području Zagreba, Siska i Petrinje i znatno oštećeni u razornim potresima. Njihova obnova i dizanje potresne otpornosti idu presporo i to treba znatnije ubrzati, a bilo bi dobro mnoge važne institucije preseliti u nove moderne zgrade.“

Uz to, dodao je da se određeni projekti u Hrvatskoj trebaju napraviti kako bi se smanjila šteta od poplava i kako bi se napravila energetska tranzicija: „Na primjer, na zagrebačkom području bilo bi najbolje uložiti u odavno predloženi, a sada pomalo zaboravljeni projekt Zagreb na Savi. Njegovom provedbom između ostaloga bi se izgradio niz hidroelektrana, otprilike desetak njih, na potezu od slovenske granice do Siska, čime bi se dobile velike količine električne energije iz obnovljivih izvora. Korist bi bila višestruka – osim energetske koristi ovaj sustav bi napokon posve regulirao vrlo ‘divlju’ rijeku Savu i doprinio potpunoj sigurnosti Zagreba od poplava u budućnosti i omogućio pravi izlazak grada na svoju rijeku. Također bi to pripomoglo da se podigne i stabilizira nivo podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku, koji je zadnjih desetljeća znatno opao, a što bi puno značilo za buduću sigurnost opskrbe Zagreba vodom.“

Prema podacima Europske agencije za okoliš, Hrvatska je jedna od triju država u kojima su zabilježene najveće ekonomske štete u odnosu na BDP

Horvath je naglasio da Hrvatska ima veliku ekonomsku štetu od prirodnih katastrofa te da je među zemljama koje bi ekonomski mogle biti jako pogođene klimatskim promjenama: „Prema podacima Europske agencije za okoliš, Hrvatska je jedna od triju država u kojima su zabilježene najveće ekonomske štete u odnosu na BDP. Prema nacionalnim podacima iz Registra šteta od prirodnih nepogoda, godišnji iznos prijavljenih šteta u razdoblju od 2013. do 2018. godine procijenjen je na 1,8 milijardi kuna odnosno 295 milijuna eura. To ukazuje na to da Hrvatsku karakterizira izrazito visoka razina izloženosti učincima klimatskih promjena. Jednako tako navedeni podatak pokazuje kako nismo adekvatno spremni ni na sadašnje prirodne ugroze, a kamoli na one od nadolazećih klimatskih promjena. Gotovo četvrtina hrvatskog gospodarstva temelji se na sektorima koji su najizloženiji klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama, a to uključuje energetiku, poljoprivredu i turizam. Sve učestalije suše i visoke temperature smanjuju prinose pšenice, kukuruza i drugih poljoprivrednih kultura. Primjerice, ove godine suša je prepolovila urod krumpira. Po našim analizama, do kraja stoljeća moguća je ranija berba kukuruza i do mjesec i pol dana uz pad prinosa zrna do 25 posto u odnosu na sadašnje klimatske uvjete. U energetici promjene u srednjoj i ekstremnoj temperaturi i raspoloživim količinama vode (suše, poplave) utjecat će na dostupnost primarnih energenata, posebno obnovljivih izvora energije, kao i na pretvorbu, prijenos, distribuciju i skladištenje energije te na potražnju za energijom.“

Frančišković-Bilinski smatra da prelazak Hrvatske na obnovljive izvore energije ne bi puno pomogao u borbi protiv ekstremnog vremena jer smo mala populacija s relativno zanemarivom potrošnjom energije. Smatra da smo već puno napravili po tom pitanju kad se usporedimo s Europom te kaže: „Potpuna i brza tranzicija na obnovljive izvore energije u Hrvatskoj u svjetskim razmjerima značila bi vrlo malo. Naime, kao što sam već ranije istaknuo, udio hrvatske populacije u svjetskoj populaciji iznosi svega 0,05 posto, a udio proizvodnje i potrošnje energije te industrijske proizvodnje još i manje. Pritom treba uzeti u obzir da je s preko 30 posto udjela Hrvatska već sada u europskom vrhu po udjelu obnovljivih izvora energije i da se svake godine njihov udio povećava, a osobito raste broj vjetroelektrana, a u zadnje vrijeme i solarnih elektrana. Stoga je Hrvatska na pravome putu, a kako je već prestigla očekivanja EU-a po tom pitanju, nema potrebe znatnije ubrzavati taj dugotrajan i vrlo složen proces.“

Horvath smatra da se reakcija na klimatske promjene ne smije odgađati i da se Hrvatska mora transformirati u klimatski neutralnu zemlju otpornu na vremenske katastrofe. Rekao je i koji programi su u pripremi na razini Hrvatske: „Trendovi zatopljenja u Hrvatskoj su nešto veći nego globalno. Kroz zadnja desetljeća zabilježen porast je oko 0,3 Celzijeva stupnja svakih desetak godina, pa i više, ovisno o lokaciji. Projekcije zatopljenja u budućnosti ovise o tome koliko ćemo promijeniti obrasce naših aktivnosti vezano za emisije stakleničkih plinova. Na strateškoj razini treba istaći Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine, s pogledom na 2070. godinu te Procjenu rizika od prirodnih katastrofa. Osim što je ključno ostvariti predložene mjere prilagodbe i smanjenja rizika koje su predložene, važno je da se mjere provode s kvalitetnim mjerodavnim meteorološkim podacima prilagođenima području Hrvatske. U suprotnom riskiramo provedbu pogrešnih mjera prilagodbe što će dugoročno biti još skuplje nego ne učiniti ništa po pitanju klimatskih promjena. Kako se o klimatskim promjenama često govori u dugoročnom kontekstu, ponekad se pogrešno smatra da imamo vremena za reakciju. No klimatske promjene već su danas naša realnost. Podaci o štetama, kao i intenzitet klimatskih promjena u zadnjim desetljećima, šalju jasnu poruku o nužnosti djelovanja bez odgode. Jedini način da spremno dočekamo buduće prirodne katastrofe je rad na transformaciji Hrvatske u klimatski neutralnu zemlju otpornu na vremenske ekstreme i klimatske promjene.“

Meteorolog Kristian Horvath i znastvenik Stanislav Frančišković-Bilinski analiziraju stupanj opasnosti od prirodnih katastrofa u Hrvatskoj i predlažu rješenja. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL, Saša Zinaja/NFOTO

Tekst je nastao u suradnji s JANAF-om