U Zagrebu je prošloga tjedna održana međunarodna konferencija pod nazivom „Fašizam i antifašizam danas“ na kojoj su sudjelovali izaslanici antifašističkih udruga dvadesetak država EU-a i šire regije, kao i predsjednici FIR-a (Federation Internationale des Resistance – Međunarodna federacija antifašista) i WVF-a (Svjetska veteranska federacija). Otvorenju su nazočili i izaslanici predsjednika Vlade i Grada Zagreba, kao i potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić te bivši predsjednik Republike Stipe Mesić. Iako su se nadali da će doći, novoizabrani predsjednik Zoran Milanović nije se pojavio niti poslao izaslanika.

Ovaj međunarodni skup organizirao je Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske „radi suprotstavljanja jačanju ekstremne desnice, otvoreno profašističke i njezinu sve agresivnijem napadu na tekovine i vrijednosti antifašističke borbe i antifašizma kao najviših demokratskih vrijednosti današnje Hrvatske“, kako piše u pozivu.

Na konferenciji je donesena Deklaracija u kojoj je istaknuto da je EU izgrađen na antifašističkim temeljima te da je njihovo potkopavanje direktan napad na demokraciju. Stoga u Deklaraciji zaključuju: „Dužnost svake istinski demokratske državne vlade, nezavisnih institucija i organizacija, kao i individualaca jest da ne zatvaraju oči pred rastućim neofašizmom, da prepoznaju opasnost koju on predstavlja i mobiliziraju slobodnomisleće ljude, osobito mlade, u borbi protiv takvih prijetnji demokraciji, slobodi i ljudskim pravima…“

Tom prilikom tjednik Nacional razgovarao je s predsjednikom FIR-a Vilmosom Hantijem, mađarskim antifašistom i aktivistom koji je za svoje zasluge 2005. godine dobio odlikovanje Republike Mađarske. Osnovana u Beču 1951., FIR je krovna organizacija bivših boraca otpora, partizana, članova anti-Hitlerovske koalicije, žrtava nacističkog režima, veterana iz Drugog svjetskog rata i današnjih generacija antifašista.

Jedan od ciljeva osnivača bilo je i dokazivanje da za pobjedu nad fašizmom i nacizmom nisu zaslužne samo savezničke vojske, već i brojni partizanski pokreti i pokreti otpora u različitim europskim zemljama koje je trebalo spasiti od zaborava za buduće generacije. Upravo zato je 2004. godine usvojen novi statut kojim se dopušta integracija mladih antifašista i otada je službeno ime federacije International Federation of Resistance Fighters-Association of Antifascists (FIR). Danas okuplja udruge iz više od 25 europskih zemalja i Izraela. Iako su se političke okolnosti promijenile, slogan koji je jednako relevantan danas kao i prije 60 godina jest: Nikada više!

NACIONAL: Ove godine proslavlja se 75. obljetnica pobjede nad fašizmom. Zašto je važno da sve europske zemlje obilježavaju taj datum?

Na ovoj obljetnici još ćemo vidjeti veterane, ljude koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma. Bit će to na neki način zbogom generaciji koja nestaje, generaciji koja još fizički može svjedočiti o zlu koje se dogodilo u tom vremenu. S raspadom Sovjetskog Saveza prestao je postojati bipolarni svijet i tako je završio i određeni kontrolni mehanizam nad antifašističkim pokretom. To je prilika da se ovom obljetnicom baci novo svjetlo na probleme u EU-u, ali i cijelom svijetu. Pogledajte samo što se događa u SAD-u. U posljednje vrijeme sve je više populističkih vođa koji su došli na vlast demokratskim putem. Raste opasnost da će te snage, sa svojom financijskom podrškom, kao i mehanizmima vlasti koje su dobili na izborima, još više jačati.

NACIONAL: Cilj ove konferencije je suprotstavljanje jačanju ekstremne, profašističke desnice u svim zemljama Europe. Je li EU sposoban suprotstaviti se takvim tendencijama?

U trenutačnoj situaciji, iako smo podržavatelji ideje ujedinjene Europe, primjećujemo određenu lijenost u njenom djelovanju, odnosno – nečinjenju. EU se sve više birokratizira i udaljuje od običnih ljudi, europskih građana. A upravo to iskorištava krajnja desnica, pozivajući se na volju naroda. Europa bi trebala biti sposobna brzo reagirati i pripremiti se na moguće napade krajnje desnih snaga. EU ne smije dopustiti tim snagama da se koriste oruđem i fondovima EU-a i krajnji je trenutak da se u tom smislu poduzmu neki koraci. Zato mislim da je potrebno ojačati i antifašističke organizacije koje bi morale biti i financijski spremne da se takvim pokretima odupru. Pri tome mislim i na one koje osnivaju pojedine vlade, kao i na nevladine udruge.

‘Što se tiče ponašanja EU-a prema Orbánu, u njegovoj političkoj obitelji europskih pučana imaju velikih problema s odnosom prema antifašizmu. Da su doista principijelni, već bi Orbána odavno izbacili’

NACIONAL: Ekonomska kriza 2009. i nakon toga migrantska kriza bile su isprika za jačanje takvih opasnih ekstremističkih i populističkih pokreta. No ekonomija raste, izbjeglice više nisu takav problem, zašto su te stranke i dalje popularne?

Te snage uvijek pronalaze neki problem kao razlog za svoje djelovanje. Naravno da ukazivanje na neki problem može biti legitimno, ali ne i njegova zloupotreba. Jer odgovor koji oni na takve probleme daju nije human i nije u skladu s europskim standardima ljudskih prava ili vladavine prava. Recimo, problem s Romima, koji postoji u određenom broju europskih zemalja. Zar je rješenje da se osnivaju koncentracijski logori za te ljude ili je rješenje da ih se integrira u društvo i omogući obrazovanje i zapošljavanje?

NACIONAL: I u Hrvatskoj posljednjih pet godina jača povijesni revizionizam. Jeste li o tome razgovarali s hrvatskim partnerima i mogu li međunarodne organizacije poput vaše utjecati na hrvatsku vladu da zauzme jasniji stav prema hrvatskom fašizmu, ustaškoj NDH i zločinima počinjenima nad Židovima, Srbima, Romima i hrvatskim antifašistima?

Svi, a ne samo Savez antifašista ili naša federacija, trebaju pridonijeti borbi protiv povijesnog revizionizma koji se pojavljuje gotovo u svim europskim zemljama. I međunarodne organizacije trebaju dati svoj doprinos, upozoravajući vlade na takve pojave. Mi ohrabrujemo svoju hrvatsku članicu – Savez antifašista i antifašističkih boraca i dajemo podršku njihovim aktivnostima jer najviše rezultata na tom planu možete postići ako djelujete unutar određene zemlje. Htio bih dodati i da je Hrvatska, u usporedbi s nekim drugim europskim zemljama, u boljoj situaciji. Kao što znate, u mnogim drugim zemljama neofašizam i negiranje Holokausta još su prisutniji nego u Hrvatskoj.

NACIONAL: U Mađarskoj je na snazi autoritarni režim Viktora Orbána, a i jačaju radikalno desne stranke. Kako biste ocijenili stanje u svojoj zemlji, kao i način na koji se EU odnosi prema Orbánu?

Kada je Orbán prvi put bio na vlasti – od 1998. do 2002. – mi antifašisti već smo mogli primijetiti njegove pokušaje uspostave autoritarne populističke vlasti. No to su tada bili tek počeci. U godinama dok nije bio na vlasti puno je naučio iz vlastita iskustva i kad se 2010. vratio, počeo je vladati zemljom na puno totalitarniji način. Uz podršku Vlade i populističkih oruđa silno je povećao svoju moć i sada je spreman učiniti što god treba kako bi ostao na vlasti. To je izuzetno opasno zato što je u ovih deset godina stvorio strukturu koja je duboko ukorijenjena u društvu, tako da mnogi ljudi već pripadaju njegovu autokratskom krugu i podržavaju ga. Tradicionalne ljudske vrijednosti su degradirane, a u prvi plan izbio je isključivo financijski interes. Nestalo je solidarnosti, tako da ljudi koji su zadovoljni svojim standardom apsolutno podržavaju Orbána i nije ih ni najmanje briga što je sa siromašnima, obespravljenima. A Orbána jedino zanima broj glasova koje će dobiti na izborima i zbog toga poduzima različite populističke mjere, dok mu oni koji ga ne podupiru nisu zanimljivi. Ponekad siromašne ljude etiketira kao kriminalce i istovremeno nastoji pridobiti i Mađare preko granice, dijasporu, kako bi glasali za njega. Osobno imam najgore moguće mišljenje o njemu i moram reći kako smo nekada smatrali da je to tragedija samo za Mađarsku, a sada smo shvatili da ona dobiva i europsku dimenziju.

NACIONAL: Koliko je Europska unija kritična u svom odnosu prema Orbánu i on prema njoj?

Navikli smo se već na dvostruke standarde i na dva jezika kojima Orbán govori kod kuće i u Bruxellesu – tamo im se obraća na način koji odgovara Europskoj uniji, a kada se vrati kući, za sve okrivljuje Bruxelles i plaća plakate na kojima se kritizira Europska unija. A što se tiče ponašanja EU-a prema Orbánu, u njegovoj političkoj obitelji europskih pučana oni imaju velikih problema što se tiče načina na koji se odnose prema antifašizmu. Da se doista ponašaju principijelno, već bi Orbána odavno izbacili. No za to postoje dva protuargumenta. S jedne strane, da ga izbace, oni bi oslabili kao snaga u Europskom parlamentu, a s druge strane, smatraju da ga tako ipak mogu kontrolirati. Jer on je u stanju pridružiti se radikalno desnim euroskeptičnim strankama ili osnovati neku svoju sličnu grupaciju. A kao što znate, ostale političke obitelji stalno ga kritiziraju.

NACIONAL: Na konferenciji se čulo dosta kritike na temu Rezolucije koju je Parlament donio 19. rujna 2019. i u kojoj se kao razlog Drugom svjetskom ratu navodi njemačko-sovjetski pakt koji su u kolovozu 1939. potpisali sovjetski i njemački ministri vanjskih poslova Vjačeslav Molotov i Joachim von Ribbentrop. Zašto je to, prema vašem mišljenju, cinično i ne odgovara istini?

Doista ne znamo zašto je EU usvojio tu rezoluciju, a naša Federacija je na posljednjem kongresu koji smo održali u Italiji već oštro kritizirala je taj postupak. Mogli bismo dugo razgovarati o povijesti i stvarnom početku Drugog svjetskog rata, na primjer, kada su Münchenskim sporazumom s Hitlerom Francuska i Velika Britanija dopustile komadanje Čehoslovačke. Ne bih sada išao u detalje, ali s ovakvom rezolucijom mi se sasvim sigurno ne slažemo. No u isto vrijeme se u rezolucijama EU-a izražavaju stavovi koji idu snažno u prilog antifašizmu.

‘Europa bi trebala biti sposobna brzo reagirati i pripremiti se na moguće napade krajnje desnih snaga. EU ne smije dopustiti tim snagama da se koriste oruđem i fondovima EU-a jer to može biti pogubno’

NACIONAL: Budući da su profašističke, neonacističke i nacionalističke stranke diljem Europe dobro povezane, je li vrijeme da se i antifašističke snage ponovo ujedine na međunarodnoj razini, kako se ne bi ponovila povijest?

U svom govoru istaknuo sam da moramo više raditi zajedno i uključiti sve one stranke i pojedince koji su na ovaj ili onaj način antifašisti. Nije važno jesu li lijevi ili desni, religiozni ili ne. Važno je okupiti sve humaniste koji se žele suprotstaviti opasnim idejama o čistoj arijevskoj rasi i fašističkoj diktaturi. Zato i inzistiramo na međusobnoj međunarodnoj solidarnosti. Bio sam nedavno u Rigi, gdje smo pružili podršku našim prijateljima antifašistima koji su ustali protiv marša u čast prohitlerovskih latvijskih snaga, koji se održava svake godine uz pomoć Vlade. Takvu vrstu našeg međusobnog solidarnog djelovanja morali bismo proširiti i ojačati. U Mađarskoj to se odnosi na sve članove različitih političkih obitelji koji imaju taj jedan zajednički nazivnik. Oni se ne moraju međusobno voljeti, ali postoji taj jedan čvrsti razlog zbog kojeg moraju zajedno djelovati. Uzet ću za primjer svoju zemlju u kojoj smo na posljednjim lokalnim izborima u rujnu prošle godine pokazali da cijela opozicija može raditi zajedno. Tada su u koaliciju opozicijskih stranaka prihvatili i Jobbik koji je nekada bio radikalno desno, a sada se očistio od ekstremista, demokratizirao se i postao stranka centra. Tako su svi zajedno uspjeli pobijediti u jednom od važnih gradova Mađarske. Imali smo sličnu situaciju u još nekoliko gradova, pa i u Budimpešti.

NACIONAL: Što je s mladim generacijama, koje su o povijesnim činjenicama o fašizmu i nacizmu loše informirane?

Moramo se boriti protiv falsifikacije povijesti, s obzirom na to da se unutar obrazovnih sustava o tome sve manje uči i govori. Antifašistički spomenici masovno su uništavani, a mlade generacije svakako nisu dovoljno prosvijećene o tom mračnom razdoblju hrvatske prošlosti. U Mađarskoj kao antifašistička organizacija imamo Demokratsku akademiju na kojoj posljednjih šest godina organiziramo seminare za pripadnike mladih generacija.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će na otvorenje ove konferencije doći novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović? Ne bi li to bila važna simbolična gesta?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje. S jedne strane, dobro je imati nekoga s vrha vlasti na ovakvim događajima, no s druge strane puno je važnije da on u svom svakodnevnom djelovanju dokazuje za što se zalaže i kakvi su njegovi stavovi o antifašizmu. Naša očekivanja idu u tom drugom smjeru.