Hrvatska još nema protokol liječenja oboljelih od anoreksije piše u četvrtak Večernji list, navodeći da treba definirati jasna pravila prema kojima će osobe s vrlo niskim indeksom tjelesne mase biti liječene na odjelima interne, ali uz podršku psihijatara.

Maloljetni se bolesnici od poremećaja u prehrani mogu liječiti na pedijatriji KBC-a Sestre milosrdnice i nakon tjelesnog poboljšanja upućuju se na psihoterapiju. Međutim, problem neadekvatnog tretmana oboljelih od anoreksije u Hrvatskoj godinama se ignorira, a uzrok mu je upravo izostanak suradnje između psihijatara i internista.

Alarm su uključili iz grupe podrške roditeljima djece s poremećajima u prehrani koja godinama djeluje pri Psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” u Jankomiru, a koju je osnovao dr. Hrvoje Handl, voditelj tamošnje Dnevne bolnice za poremećaje prehrane (H)RANA. U pismu koje su uputili ministru zdravstva Viliju Berošu ukazuju na problem punoljetnih osoba s vrlo niskim indeksom tjelesne mase (ITM).

”Problem nastaje kod bolesnika starijih od 18 godina koji ionako nisu skloni liječenju. Zahvaljujući Psihijatrijskoj bolnici ‘Sv. Ivan’, dr. Handlu i njegovu timu, bolesnici se mogu, ako imaju minimum ITM 15, liječiti u dnevnoj bolnici psihijatrijskim tretmanom, koji može trajati godinu-dvije i to ako je pacijent motiviran. No oni koji imaju ITM niži od 15, nemaju tu mogućnost. Upućuju se u bolnice na gastroenterologiju, gdje provode nekoliko dana”, stoji u pismu.

Tih je nekoliko dana dovoljno da im se trenutačno spasi život, da ne dođe npr. do zatajenja bubrega ili srca, ali vraćaju se praktično u istom stanju na psihijatriju. Nerijetko pacijente psihijatri šalju gastroenterolozima, a gastroenterolozi psihijatrima, piše novinarka Večernjeg lista Romana Kovačević Barišić.