Puna dva tjedna, točnije od 30. studenoga do 13. prosinca 2023. godine, čelnici 200 zemalja svijeta, među njima i Hrvatske, raspravljali su na UN-ovoj konferenciji o klimi COP28 u Dubaiju o načinima na koje svijet može osigurati potrebnu energiju bez teških posljedica po okoliš i opstanak čovječanstva. Rasprava, u kojoj je sudjelovao i hrvatski premijer Andrej Plenković, rezultirala je potpisivanjem sporazuma koji treba potaknuti države da prijeđu s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije kako bi se usporili i potpuno zaustavili najgori učinci klimatskih promjena koje svijet već osjeća. Ovaj sporazum, složili su se čelnici zemalja sudionica, ali i brojne nevladine organizacije, važan je korak u dobrom smjeru koji osigurava konačan kraj fosilnog doba i početak ere masovnijeg širenja obnovljivih izvora energije u cijelom svijetu, a time i povećanje energetske učinkovitosti.

U tekstu sporazuma stoji da države moraju uložiti napore da fosilna goriva zamijene čistom energijom kako bi se postigla nulta emisija štetnih plinova do 2050. godine, predviđa se i znatno smanjenje emisija ostalih stakleničkih plinova do 2030. godine, posebno metana, te smanjenje emisija iz cestovnog prometa. Sporazum također predviđa i osnivanje zasebnog fonda iz kojeg bi se posebno ranjivim, siromašnijim zemljama koje se suočavaju s gubicima i štetama uzrokovanima klimatskim promjenama pomogle nadoknaditi te štete.

No dio nevladinih organizacija ipak je iznio zamjerke na brojne nedorečenosti u završnom dokumentu, na dinamiku provođenja obveza napuštanja fosilnih goriva, ali i ekonomsku pravednost tog procesa, posebno prema siromašnijim zemljama i onima u razvoju koje još uvijek u značajnoj mjeri ovise o fosilnim gorivima. Luka Tomac, predsjednik Zelene akcije, nevladine organizacije koja već godinama upozorava na opasne posljedice klimatskih promjena u svijetu i u Hrvatskoj, za Megawatt je objasnio da su UN-ova konferencija COP 28 i njezini zaključci samo nastavak rada vlada svijeta na detaljima, arhitekturi i ambicioznijim ciljevima Pariškog sporazuma iz 2016., trenutnog krovnog klimatskog dogovora iz kojeg proizlaze svi nacionalni ciljevi i obaveze pojedinih država.

‘Bogate zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i EU-a bile su oduševljene blagom formulacijom zaključka o napuštanju fosilnih goriva’, upozorava Luka Tomac, predsjednik Zelene akcije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Hrvatska mora, bez obzira na dogovore pojedinog COP-a, poraditi na nacionalnoj klimatsko-energetskoj politici, kako bi energetska tranzicija u kojoj se već nalazimo poslužila ne samo borbi protiv klimatskih promjena, nego i dobrobiti građana i građanki te da ne bi produbila ovisnost o fosilnim gorivima i energetsko siromaštvo“, konstatirao je Tomac i upozorio da je Nacionalni energetsko-klimatski plan, temeljni dokument našeg doprinosa raspravi o klimatskim pregovorima, prilika da solariziramo Hrvatsku i tako stvorimo održivije društvo u kojem građani od te tranzicije imaju direktne koristi.

Na pitanje zbog čega zeleni aktivisti u svijetu imaju dosta zamjerki na završni dokument, Tomac odgovara kako su zamjerke dijelom opravdane. „Bogate zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i EU-a bile su oduševljene blagom formulacijom zaključka o napuštanju fosilnih goriva, a ne zaboravimo da su oni među najvećim povijesnim zagađivačima te s ogromnim planovima za ekspanziju fosilnih goriva. U isto vrijeme već 20 godina nisu uspjeli osigurati odgovarajuće financiranje potrebno za smanjenje emisija, prilagodbu te kompenzaciju štete u zemljama u razvoju. Fond za gubitke i štete postao je operativan na početku COP28, što je pozitivan pomak, ali ostaju ogromna pitanja o njegovoj dostupnosti, s obzirom na to da će ga voditi Svjetska banka. Obećanja dana u Dubaiju daleko su ispod onoga što je potrebno“, kaže Tomac.

Ipak, generalno gledajući, čak i uz brojne zamjerke, ne treba zanemariti činjenicu da države svijeta, sve više svjesne posljedica klimatskih promjena koje se osjete u svakom kutku našeg planeta, razgovaraju i donose odluke u pravom smjeru. Možda te promjene ne idu onoliko brzo koliko bismo željeli i ne donose odmah vidljive rezultate, no postupan rast svijesti da nešto trebamo učiniti ako želimo preživjeti svakako obećava i daje nadu da će te promjene u konačnici dovesti do konkretnih rezultata i da će osigurati miran život budućim generacijama.

Tekst nastao u suradnji s JANAF-om