Centralni molitveni prostor zagrebačke džamije i prošlog petka nije mogao primiti sve vjernike koji su došli klanjati džumu-namaz. Umjesto na galerijskom prostoru, žene su klanjale u divanhani, vijećnici, jer su cijela galerija i dio aule bile popunjene muškarcima koji bi po ljepšem vremenu klanjali u džamijskom dvorištu.

Na bajrame, kada su okupljanja najbrojnija, zagrebačka džamija popunjena je do posljednjeg čovjeka. Aktivnosti su stalne, a u džamijskoj auli za vrijeme džume-namaz mladi iz Islamske gimnazije pokrenuli su „Bazar za Palestinu“, akciju u kojoj za pitu, kolač, zastavicu ili broš posjetitelji daju simbolične donacije u humanitarne svrhe.

Ispred džamije parkirano je više desetaka skutera s oznakama dostavljačkih tvrtki.

Scene su to koje najzornije otkrivaju koliko tijekom posljednje dvije godine Zagreb i drugi hrvatski gradovi svjedoče kontinuiranom porastu broja stranih radnika, kako na ulicama, tako i na slabije plaćenim, težim poslovima. Iako je najviše dozvola za privremeni rad i boravak izdano državljanima dviju zemalja bivše Jugoslavije, istinsku promjenu u percepciji čine radnici s Dalekog istoka i iz sjeverne Afrike.

O integraciji dijela doseljenika koji pripadaju muslimanskoj populaciji te izazovima koje trendovi donose Nacional je razgovarao sa zagrebačkim muftijom Azizom ef. Hasanovićem, a s Pakistancem Sohailom Ahmadom bili smo na zajedničkoj molitvi, na džumi, u sve napučenijoj zagrebačkoj džamiji.

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija Aziz ef. Hasanović u razgovoru za Nacional naglašava kako migracije nisu ništa novo, nego fenomen koji se može pratiti kroz cijelu povijest, posebno kada su potaknute ratovima i elementarnim nepogodama na koje ljudi ne mogu utjecati, no ističe kako je pravo na izbor mjesta življenja jedno od temeljnih ljudskih prava:

„Odvojeno bih tretirao nezakonite migracije od radnika koji dolaze po pozivu raznih poduzeća koja im osiguravaju boravak i posao u Republici Hrvatskoj. Nezakonite migracije su višeslojni problem u Hrvatskoj i cijeloj Europi. Zadaća svih vlada jeste osigurati sigurnost svojih građana. Na tom tragu nastaju zajedničke imigracijske politike kojima se regulira ova problematika. Republika Hrvatska poseže sve više za radnom snagom iz zemalja s prisutnim kulturološkim razlikama kako bi zadovoljila tržište rada. Svi zajedno moramo usmjeriti pozornost na pozitivnu integraciju novih susjeda. Nije dovoljno imati samo smještaj u kojem će boraviti i mjesto gdje će raditi. Čovjek je društveno i duhovno biće, trebaju mu prateći sadržaji kojima će jačati i profilirati svoju duhovnu i društvenu dimenziju.“

Centralni molitveni prostor zagrebačke džamije i prošlog petka nije mogao primiti sve vjernike koji su došli klanjati džumu-namaz. FOTO: Stipe Majić

Iskustva stečena trogodišnjom suradnjom MUP-a i nevladina organizacija „Centra za kulturu dijaloga“ (CKD) kroz program integracije „Novi susjedi“ pokazuju da je potrebno proširiti rad sa svim stranim državljanima, a ne samo s onima koji su dobili međunarodnu zaštitu, poručuje zagrebački muftija.

„Na nacionalnoj razini nužno je utvrditi strategiju integracije novih susjeda koje bi provodile određene Vladine i nevladine institucije. Ako se to ne uradi na vrijeme, pregazit će nas valovi novih migranata koji se neće biti u stanju integrirati u društvo sami. Takav pristup stvara paralelna društva, što se pokazalo kao veliki problem u zapadnoj Europi“, istaknuo je Hasanović.

Muftija Hasanović u svojim propovijedima, hutbama, nastoji prenijeti jasnu poruku islama, pritom često upozorava vjernike na opasnosti od zastranjenja u tumačenju Kur’ana, ali i poziva muslimane da ostanu ponosni i ustrajni u svojoj vjeri, unatoč islamofobiji koja sve više prijeti dijelovima Europe.

„Prednost je što je arapski jezik molitveni jezik u cijelom svijetu, pa tako svaki musliman može participirati u molitvi u bilo kojem dijelu svijeta. Problem nam je prenošenje poruka koje izričemo na hrvatskom jeziku jer mnogi ih ne razumiju. Trenutno provodimo istraživanje na koji način bismo mogli poslati dodatnu poruku, pored hrvatskog jezika. Struktura prisutnih je zaista šarolika i svi ne znaju engleski, arapski, turski ili bilo koji drugi zajednički jezik. Naš novi izazov je adekvatno odgovoriti na njega“, kaže muftija Hasanović.

Muftija ocjenjuje kako trenutni prostorni kapaciteti molitvenih prostora u većini hrvatskih gradova zadovoljavaju potrebe, no dodaje kako je na nekoliko mjesta stanje zaista otežano, pa se molitva petkom, džuma, primjerice u Poreču, obavlja u dva-tri navrata. U nekim gradovima, kao što je slučaj Pule, koriste se pak dvorišta ispred džamija kako bi se obavila molitva.

„To nas tjera da gradimo nove objekte kako bismo zadovoljili sve potrebe. U suradnji s lokalnim vlastima nailazimo na razumijevanje i suradnju u cilju ispunjenja procedura pri dobivanju potrebne dokumentacije. To je dobra strana Hrvatske jer zajedničkim naporima savladavamo ove izazove. Svima nam je stalo da model zajedništva koji baštinimo institucionalno već 107 godina i dalje bude primjer u Europi i svijetu. Kroz instituciju Islamske zajednice odgajaju se generacije bez bilo kakvog zastranjivanja u vjeri“, istaknuo je muftija te je dodao:

„Često ističemo kako je Hrvatska jedina zemlja u Europi iz koje nitko nije otišao na bilo koje ratište u svijetu koje se povezuje s bilo kakvim radikalnim skupinama. Najveće zasluge za to imaju naši imami, vjeroučitelji i vjeroučiteljice jer svojim znanjem i primjerom pokazuju ispravan put našoj omladini. Kroz to se razbijaju sve predrasude, voli zemlja i iskazuje spremnost na žrtvu.“

U zagrebačkoj džamijskoj auli za vrijeme džume-namaz mladi iz Islamske gimnazije pokrenuli su ‘Bazar za Palestinu’, akciju u kojoj za pitu, kolač, zastavicu ili broš posjetitelji daju simbolične donacije. FOTO: Stipe Majić

U Hrvatskoj islam ima status ravnopravne religije od 1916. godine, po čemu je, uz Austriju, među prvim državama u Europskoj uniji. Odnos hrvatske države i društva prema muslimanima uzima se često kao uspješan model za ostale zemlje.

Moramo graditi društvo po mjeri svih hrvatskih građana, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, spol ili bilo koju drugu odrednicu, ističe ef. Hasanović.

„Oni koji se nama obraćaju dolaze iz kultura koje odgajaju djecu da je džamija središte svih događanja, njihova prva adresa jeste džamija i imam. Sve svoje probleme ovi ljudi žele artikulirati kroz džamiju“, navodi ef. Hasanović.

Džamija je mjesto molitve i druženja, važno svim muslimanima u Zagrebu, o čemu svjedoči i suvlasnik dućana azijskim i afričkim namirnicama otvoren prije dva mjeseca u gradskom centru. Pakistanac Sohail Ahmad svakog petka iza podneva odlazi na molitvu, džumu, često sa šestogodišnjim sinom Arianom.

Ahmad je doselio u Hrvatsku 2015. iz Njemačke, gdje je upoznao suprugu Hrvaticu, službeno vlasnicu ovog dućana s egzotičnim namirnicama, teško dostupnim na drugim mjestima u gradu.

„Hrvatska je jako mirna zemlja, ljudi su pristojni i spremni pomoći, nisu zatvoreni kao na sjeveru Europe, a ima i dovoljno posla“, priča Ahmad na gotovo tečnom hrvatskom, uz kojega govori još četiri jezika. Godinama je Ahmad radio u obiteljskom poduzeću s ocem i braćom u Abu Dhabiju, potom je sreću iskušavao u nekoliko europskih zemalja, da bi se skrasio u Zagrebu sa suprugom Kristinom. Njihov šestogodišnji sin Arian na putu do džamije priča kako ima puno prijatelja u vrtiću, veseli se skorom dolasku Djeda Mraza, a za odlazak na molitvu roditelji su mu obukli tradicionalnu „kurta pajamu“ i prsluk, odjeću koju mu je iz Pakistana nedavno donijela teta, tatina sestra koja se zaposlila u Zagrebu. Sohail Ahmad priznaje kako Ariana još nije naučio svoj materinski, urdski jezik, ali obećava sinu kako će uskoro početi…

Jedan od zaposlenih u Ahmadovom dućanu je mladi sikh sa sjevera Indije, on Hrvatsku vidi kroz zarazni optimizam: kao zemlju prosperiteta i dobrog života, tako da uskoro planira dovesti i suprugu. Političke razmirice između država na Dalekom istoku ovdje u Zagrebu za njih, sikhe, muslimane, hinduse i budiste, koji često dolaze u ovaj dućan, samo su stvar loših političara, iskren je Ahmad, pa s gorčinom dodaje kako su razlozi njegova odlaska iz rodnog Pakistana upravo korupcija, nepravda i siromaštvo.

‘Ovdje se ne osjećam kao stranac iako mi je proces priznanja državljanstva trajao 15 godina’, rekao je Shido Maliqui, koji je došao s Kosova. FOTO: Stipe Majić

Ahmad posreduje i pri zapošljavanju osoba iz trećih zemalja u Hrvatsku, kaže kako u Hrvatsku uglavnom dolaze muškarci u punoj radnoj snazi s ciljem da za svoje obitelji osiguraju dostojanstveniji život, iako mnogi od njih pate zbog odvojenog života od supruga i djece i iscrpljujućeg rada. „Samo oko 25 posto hrvatskih firmi koje traže radnike s Istoka su dobre, svi ostali daju male plaće i traže previše rada, mnogi pokušavaju samo iskoristiti ljude“, priča Ahmad. Želja mu je pomoći im, smjestiti ih na dobra radna mjesta, stoga angažira samo dobre majstore, one koji znaju posao i žele raditi, ali oprezan je jer zna kako u Hrvatskoj ima puno lažnih obećanja i poduzetnika koji iskorištavaju njihov težak položaj.

Sigurnost građana rezultat je društvene solidarnosti. Muftija Aziz ef. Hasanović kaže kako Mešihat Islamske zajednice ne može rješavati administrativne stvari iz nadležnosti države, ali članovima svoje zajednice ipak pružaju minimalnu pravnu pomoć.

„Oni koji su obiteljski situirani rado uključuju djecu na vjeronauk u školama, ali i u mektebima, što je vjeronauk vikendom u Zajednici. Neki se aktiviraju u rad naše zajednice kroz volontiranje, u našim prostorijama samostalno organiziraju različita druženja. Zajednica ih ohrabruje u tome jer želimo da osjete toplinu i našu blizinu. Kod njih se mora razvijati povjerenje u institucije, ne samo zajednice, već cijeloga društva. Tako će sigurnost u ovoj zemlji biti i dalje na najvećoj razini. Hrvatska je među četiri zemlje s nula posto rizika od terorizma i to moramo očuvati“, odgovorno tvrdi Hasanović. Kako je rekao, najbolji način za to očuvati je zajednica bez diskriminacije, zajednica pune integracije i zajednica bez asimilacije koja vodi do frustracije, a u postizanju ovog cilja nužno je, poručuje, da sve nadležne institucije koje se bave ovom tematikom rade timski.

Mladići koji rade za dostavljačke tvrtke parkiraju ispred džamije svoje skutere kako bi se pomolili, a neki, poput Milona Chowdhuryja iz grada Brahmanbaria u Bangladešu, petak osim za molitvu koriste i kao jedini dan u tjednu za odmor. Svaki dan Chowdhury na skuteru vrši dostavu i po 12 radnih sati, stanuje u sobi s nekoliko sunarodnjaka i tako uspije svaki mjesec uštedjeti za njega velikih 700 eura. Na siromašnom engleskom potvrđuje kako veći dio tog iznosa šalje roditeljima i obitelji u Bangladeš, no mlad je, neoženjen i budućnost je tek pred njim.

Nakon džume-namaz dvorištem se šeće Albanac, musliman Shido Maliqi koji je u Hrvatsku došao iz Lipljana, s Kosova, još 1990-ih godina. Na molitvu petkom i za posebne prigode uvijek nosi tradicionalnu albansku kapu od ovčje vune, simbol nacije kojoj pripada i koju s ponosom ističe.

„Više od 50 posto je više vjernika u džamiji unazad dvije-tri godine, nakon nesretnih ratova i odobravanja dozvola za uvoz radne snage. Svi mi iz bivše Jugoslavije tu smo kao iz jednoga lonca, u Hrvatskoj se ne osjećam kao stranac iako sam jedno vrijeme administrativno to bio, jer proces dobivanja hrvatskog državljanstva trajao mi je punih 15 godina“, kaže Maliqi. Bavi se građevinskim poslom u Hrvatskoj preko 30 godina. Politički narativi i potezi snažno utječu na društvene odnose, u čemu je velika odgovornost medija, političara i vjerskih vođa, uočava zagrebački muftija. Apelira na razvijanje svijesti i odgovornosti o izgovorenoj riječi i potezu koji se čini jer svi nekada u dobroj vjeri uzrokujemo štetne posljedice koje naše društvo skupo plaća.

„Veliku odgovornost imaju i mediji u jednostranom prikazivanju određenih događanja na kojima se društvo polarizira. Objektivnost u informiranju temeljna je odrednica i moralni postulat svakog novinara. Navijački pristup novinara, političara i vjerskih ljudi nanosi štetu svakom pojedincu i društvu, kao što nanosi štetu svako generaliziranje zločina počinjenih nad određenim narodom, vjerskom skupinom ili bilo čime. Ni jedan zločin nema državu, nema naciju, nema vjeru, u smislu odrednice, ali posjeduje ime i prezime počinitelja koje treba biti u središtu pozornosti. Značajno je istaknuti da pozivanje na vjeru ili bilo koju drugu odrednicu iz koje netko crpi inspiraciju za zlo, ni u kom slučaju nije opravdanje, a još manje bi smjelo biti prihvaćeno kao takvo jer ono utječe na živote desetaka, stotina tisuća, pa i milijuna drugih koji nikakve veze nemaju s tim činom, već ga i osuđuju, ali indirektno postaju meta samo što su oni sami vjernici. Kada se sve generalizira, otvara se mogućnost radikaliziranja koje unosi strah među građane mnogih europskih zemalja. Ako tome dodamo još politički narativ mržnje prema nekome, onda su mogućnosti osvete ili zločina izvjesniji. Nekih političara u Europi ne bi bilo na mapi da ne razvijaju islamofobni narativ kojem svjedočimo svakodnevno. U nedostatku kvalitetnih programa i znalačke mudrosti poseže se za nečim što ne može biti rješenje već uzrok problema“, upozorava muftija Hasanović.

Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj su tijekom ove godine izdane 160.464 dozvole za boravak i rad strancima. Posebno je važno istaknuti kako su 104.432 dozvole izdane za nova zapošljavanja, dok se ostale dozvole odnose na produljenje boravka rada ili na sezonske radnike.

Najveći broj dozvola za boravak i rad izdan je za državljane BiH (36.012), Srbije (22.976), Nepala (20.899), Indije (14.317), Sjeverne Makedonije (12.927), Filipina (10.166), Kosova (9431), Bangladeša (7822), Turske (4644), Albanije (3978) itd. Najviše radnika iz trećih zemalja zaposleno je u Zagrebu (39.246), u Istarskoj (22.733) te u Splitsko-dalmatinskoj županiji (16.771).

U Hrvatskoj je oko 1,68 milijuna zaposlenih osoba, tako da brojka od preko 160 tisuća stranih radnika čini oko 10 posto od ukupnog broja zaposlenih. Taj broj u narednim godina sigurno će rasti, što je nova hrvatska realnost.

Za borbu protiv getoizacije, s druge strane asimilacije, potrebno je uložiti trud, kako društva i države, tako i useljenika. Neophodno je potaknuti učenje jezika, upoznavanje kulture, običaja, povijesti, svega što će strane radnike približiti novoj sredini. Jezik je glavni komunikacijski kanal za upoznavanje i najefikasnije sredstvo protiv predrasuda, a većina predrasuda koje mogu izroditi mržnju dolaze uglavnom iz neznanja. Za izbjegavanje vjerskih ili rasnih sukoba u novonastalim okolnostima u Hrvatskoj, sporadično prisutni međurasni i međuvjerski incidenti trebaju jasnu osudu javnosti i to je put prema hrvatskom društvu veće sigurnosti.

Centralni molitveni prostor zagrebačke džamije i prošlog petka nije mogao primiti sve vjernike koji su došli klanjati džumu-namaz. Umjesto na galerijskom prostoru, žene su klanjale u divanhani, vijećnici, jer su cijela galerija i dio aule bile popunjene muškarcima koji bi po ljepšem vremenu klanjali u džamijskom dvorištu.

Na bajrame, kada su okupljanja najbrojnija, zagrebačka džamija popunjena je do posljednjeg čovjeka. Aktivnosti su stalne, a u džamijskoj auli za vrijeme džume-namaz mladi iz Islamske gimnazije pokrenuli su „Bazar za Palestinu“, akciju u kojoj za pitu, kolač, zastavicu ili broš posjetitelji daju simbolične donacije u humanitarne svrhe.

Ispred džamije parkirano je više desetaka skutera s oznakama dostavljačkih tvrtki.

Scene su to koje najzornije otkrivaju koliko tijekom posljednje dvije godine Zagreb i drugi hrvatski gradovi svjedoče kontinuiranom porastu broja stranih radnika, kako na ulicama, tako i na slabije plaćenim, težim poslovima. Iako je najviše dozvola za privremeni rad i boravak izdano državljanima dviju zemalja bivše Jugoslavije, istinsku promjenu u percepciji čine radnici s Dalekog istoka i iz sjeverne Afrike.

O integraciji dijela doseljenika koji pripadaju muslimanskoj populaciji te izazovima koje trendovi donose Nacional je razgovarao sa zagrebačkim muftijom Azizom ef. Hasanovićem, a s Pakistancem Sohailom Ahmadom bili smo na zajedničkoj molitvi, na džumi, u sve napučenijoj zagrebačkoj džamiji.

Zagrebački muftija apelira na razvijanje svijesti i odgovornosti o izgovorenoj riječi i potezu koji se čini jer svi nekada u dobroj vjeri uzrokujemo štetne posljedice koje naše društvo skupo plaća

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija Aziz ef. Hasanović u razgovoru za Nacional naglašava kako migracije nisu ništa novo, nego fenomen koji se može pratiti kroz cijelu povijest, posebno kada su potaknute ratovima i elementarnim nepogodama na koje ljudi ne mogu utjecati, no ističe kako je pravo na izbor mjesta življenja jedno od temeljnih ljudskih prava:

„Odvojeno bih tretirao nezakonite migracije od radnika koji dolaze po pozivu raznih poduzeća koja im osiguravaju boravak i posao u Republici Hrvatskoj. Nezakonite migracije su višeslojni problem u Hrvatskoj i cijeloj Europi. Zadaća svih vlada jeste osigurati sigurnost svojih građana. Na tom tragu nastaju zajedničke imigracijske politike kojima se regulira ova problematika. Republika Hrvatska poseže sve više za radnom snagom iz zemalja s prisutnim kulturološkim razlikama kako bi zadovoljila tržište rada. Svi zajedno moramo usmjeriti pozornost na pozitivnu integraciju novih susjeda. Nije dovoljno imati samo smještaj u kojem će boraviti i mjesto gdje će raditi. Čovjek je društveno i duhovno biće, trebaju mu prateći sadržaji kojima će jačati i profilirati svoju duhovnu i društvenu dimenziju.“

Iskustva stečena trogodišnjom suradnjom MUP-a i nevladina organizacija „Centra za kulturu dijaloga“ (CKD) kroz program integracije „Novi susjedi“ pokazuju da je potrebno proširiti rad sa svim stranim državljanima, a ne samo s onima koji su dobili međunarodnu zaštitu, poručuje zagrebački muftija.

„Na nacionalnoj razini nužno je utvrditi strategiju integracije novih susjeda koje bi provodile određene Vladine i nevladine institucije. Ako se to ne uradi na vrijeme, pregazit će nas valovi novih migranata koji se neće biti u stanju integrirati u društvo sami. Takav pristup stvara paralelna društva, što se pokazalo kao veliki problem u zapadnoj Europi“, istaknuo je Hasanović.

Muftija Hasanović u svojim propovijedima, hutbama, nastoji prenijeti jasnu poruku islama, pritom često upozorava vjernike na opasnosti od zastranjenja u tumačenju Kur’ana, ali i poziva muslimane da ostanu ponosni i ustrajni u svojoj vjeri, unatoč islamofobiji koja sve više prijeti dijelovima Europe.

„Prednost je što je arapski jezik molitveni jezik u cijelom svijetu, pa tako svaki musliman može participirati u molitvi u bilo kojem dijelu svijeta. Problem nam je prenošenje poruka koje izričemo na hrvatskom jeziku jer mnogi ih ne razumiju. Trenutno provodimo istraživanje na koji način bismo mogli poslati dodatnu poruku, pored hrvatskog jezika. Struktura prisutnih je zaista šarolika i svi ne znaju engleski, arapski, turski ili bilo koji drugi zajednički jezik. Naš novi izazov je adekvatno odgovoriti na njega“, kaže muftija Hasanović.

Muftija ocjenjuje kako trenutni prostorni kapaciteti molitvenih prostora u većini hrvatskih gradova zadovoljavaju potrebe, no dodaje kako je na nekoliko mjesta stanje zaista otežano, pa se molitva petkom, džuma, primjerice u Poreču, obavlja u dva-tri navrata. U nekim gradovima, kao što je slučaj Pule, koriste se pak dvorišta ispred džamija kako bi se obavila molitva.

„To nas tjera da gradimo nove objekte kako bismo zadovoljili sve potrebe. U suradnji s lokalnim vlastima nailazimo na razumijevanje i suradnju u cilju ispunjenja procedura pri dobivanju potrebne dokumentacije. To je dobra strana Hrvatske jer zajedničkim naporima savladavamo ove izazove. Svima nam je stalo da model zajedništva koji baštinimo institucionalno već 107 godina i dalje bude primjer u Europi i svijetu. Kroz instituciju Islamske zajednice odgajaju se generacije bez bilo kakvog zastranjivanja u vjeri“, istaknuo je muftija te je dodao:

„Često ističemo kako je Hrvatska jedina zemlja u Europi iz koje nitko nije otišao na bilo koje ratište u svijetu koje se povezuje s bilo kakvim radikalnim skupinama. Najveće zasluge za to imaju naši imami, vjeroučitelji i vjeroučiteljice jer svojim znanjem i primjerom pokazuju ispravan put našoj omladini. Kroz to se razbijaju sve predrasude, voli zemlja i iskazuje spremnost na žrtvu.“

‘Svaki dan na skuteru vršim dostavu i po 12 radnih sati i svaki mjesec uštedim velikih 700 eura’, rekao je Milon Chowdhury iz Bangladeša. FOTO: Stipe Majić

U Hrvatskoj islam ima status ravnopravne religije od 1916. godine, po čemu je, uz Austriju, među prvim državama u Europskoj uniji. Odnos hrvatske države i društva prema muslimanima uzima se često kao uspješan model za ostale zemlje.

Moramo graditi društvo po mjeri svih hrvatskih građana, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, spol ili bilo koju drugu odrednicu, ističe ef. Hasanović.

„Oni koji se nama obraćaju dolaze iz kultura koje odgajaju djecu da je džamija središte svih događanja, njihova prva adresa jeste džamija i imam. Sve svoje probleme ovi ljudi žele artikulirati kroz džamiju“, navodi ef. Hasanović.

Džamija je mjesto molitve i druženja, važno svim muslimanima u Zagrebu, o čemu svjedoči i suvlasnik dućana azijskim i afričkim namirnicama otvoren prije dva mjeseca u gradskom centru. Pakistanac Sohail Ahmad svakog petka iza podneva odlazi na molitvu, džumu, često sa šestogodišnjim sinom Arianom.

Ahmad je doselio u Hrvatsku 2015. iz Njemačke, gdje je upoznao suprugu Hrvaticu, službeno vlasnicu ovog dućana s egzotičnim namirnicama, teško dostupnim na drugim mjestima u gradu.

„Hrvatska je jako mirna zemlja, ljudi su pristojni i spremni pomoći, nisu zatvoreni kao na sjeveru Europe, a ima i dovoljno posla“, priča Ahmad na gotovo tečnom hrvatskom, uz kojega govori još četiri jezika. Godinama je Ahmad radio u obiteljskom poduzeću s ocem i braćom u Abu Dhabiju, potom je sreću iskušavao u nekoliko europskih zemalja, da bi se skrasio u Zagrebu sa suprugom Kristinom. Njihov šestogodišnji sin Arian na putu do džamije priča kako ima puno prijatelja u vrtiću, veseli se skorom dolasku Djeda Mraza, a za odlazak na molitvu roditelji su mu obukli tradicionalnu „kurta pajamu“ i prsluk, odjeću koju mu je iz Pakistana nedavno donijela teta, tatina sestra koja se zaposlila u Zagrebu. Sohail Ahmad priznaje kako Ariana još nije naučio svoj materinski, urdski jezik, ali obećava sinu kako će uskoro početi…

Jedan od zaposlenih u Ahmadovom dućanu je mladi sikh sa sjevera Indije, on Hrvatsku vidi kroz zarazni optimizam: kao zemlju prosperiteta i dobrog života, tako da uskoro planira dovesti i suprugu. Političke razmirice između država na Dalekom istoku ovdje u Zagrebu za njih, sikhe, muslimane, hinduse i budiste, koji često dolaze u ovaj dućan, samo su stvar loših političara, iskren je Ahmad, pa s gorčinom dodaje kako su razlozi njegova odlaska iz rodnog Pakistana upravo korupcija, nepravda i siromaštvo.

Ahmad posreduje i pri zapošljavanju osoba iz trećih zemalja u Hrvatsku, kaže kako u Hrvatsku uglavnom dolaze muškarci u punoj radnoj snazi s ciljem da za svoje obitelji osiguraju dostojanstveniji život, iako mnogi od njih pate zbog odvojenog života od supruga i djece i iscrpljujućeg rada. „Samo oko 25 posto hrvatskih firmi koje traže radnike s Istoka su dobre, svi ostali daju male plaće i traže previše rada, mnogi pokušavaju samo iskoristiti ljude“, priča Ahmad. Želja mu je pomoći im, smjestiti ih na dobra radna mjesta, stoga angažira samo dobre majstore, one koji znaju posao i žele raditi, ali oprezan je jer zna kako u Hrvatskoj ima puno lažnih obećanja i poduzetnika koji iskorištavaju njihov težak položaj.

Sigurnost građana rezultat je društvene solidarnosti. Muftija Aziz ef. Hasanović kaže kako Mešihat Islamske zajednice ne može rješavati administrativne stvari iz nadležnosti države, ali članovima svoje zajednice ipak pružaju minimalnu pravnu pomoć.

„Oni koji su obiteljski situirani rado uključuju djecu na vjeronauk u školama, ali i u mektebima, što je vjeronauk vikendom u Zajednici. Neki se aktiviraju u rad naše zajednice kroz volontiranje, u našim prostorijama samostalno organiziraju različita druženja. Zajednica ih ohrabruje u tome jer želimo da osjete toplinu i našu blizinu. Kod njih se mora razvijati povjerenje u institucije, ne samo zajednice, već cijeloga društva. Tako će sigurnost u ovoj zemlji biti i dalje na najvećoj razini. Hrvatska je među četiri zemlje s nula posto rizika od terorizma i to moramo očuvati“, odgovorno tvrdi Hasanović. Kako je rekao, najbolji način za to očuvati je zajednica bez diskriminacije, zajednica pune integracije i zajednica bez asimilacije koja vodi do frustracije, a u postizanju ovog cilja nužno je, poručuje, da sve nadležne institucije koje se bave ovom tematikom rade timski.

Pakistanac Sohail Ahmad je doselio u Hrvatsku 2015. godine iz Njemačke, gdje je upoznao suprugu Kristinu, Hrvaticu, a imaju sina Ariana. FOTO: Stipe Majić

Mladići koji rade za dostavljačke tvrtke parkiraju ispred džamije svoje skutere kako bi se pomolili, a neki, poput Milona Chowdhuryja iz grada Brahmanbaria u Bangladešu, petak osim za molitvu koriste i kao jedini dan u tjednu za odmor. Svaki dan Chowdhury na skuteru vrši dostavu i po 12 radnih sati, stanuje u sobi s nekoliko sunarodnjaka i tako uspije svaki mjesec uštedjeti za njega velikih 700 eura. Na siromašnom engleskom potvrđuje kako veći dio tog iznosa šalje roditeljima i obitelji u Bangladeš, no mlad je, neoženjen i budućnost je tek pred njim.

Nakon džume-namaz dvorištem se šeće Albanac, musliman Shido Maliqi koji je u Hrvatsku došao iz Lipljana, s Kosova, još 1990-ih godina. Na molitvu petkom i za posebne prigode uvijek nosi tradicionalnu albansku kapu od ovčje vune, simbol nacije kojoj pripada i koju s ponosom ističe.

„Više od 50 posto je više vjernika u džamiji unazad dvije-tri godine, nakon nesretnih ratova i odobravanja dozvola za uvoz radne snage. Svi mi iz bivše Jugoslavije tu smo kao iz jednoga lonca, u Hrvatskoj se ne osjećam kao stranac iako sam jedno vrijeme administrativno to bio, jer proces dobivanja hrvatskog državljanstva trajao mi je punih 15 godina“, kaže Maliqi. Bavi se građevinskim poslom u Hrvatskoj preko 30 godina. Politički narativi i potezi snažno utječu na društvene odnose, u čemu je velika odgovornost medija, političara i vjerskih vođa, uočava zagrebački muftija. Apelira na razvijanje svijesti i odgovornosti o izgovorenoj riječi i potezu koji se čini jer svi nekada u dobroj vjeri uzrokujemo štetne posljedice koje naše društvo skupo plaća.

„Veliku odgovornost imaju i mediji u jednostranom prikazivanju određenih događanja na kojima se društvo polarizira. Objektivnost u informiranju temeljna je odrednica i moralni postulat svakog novinara. Navijački pristup novinara, političara i vjerskih ljudi nanosi štetu svakom pojedincu i društvu, kao što nanosi štetu svako generaliziranje zločina počinjenih nad određenim narodom, vjerskom skupinom ili bilo čime. Ni jedan zločin nema državu, nema naciju, nema vjeru, u smislu odrednice, ali posjeduje ime i prezime počinitelja koje treba biti u središtu pozornosti. Značajno je istaknuti da pozivanje na vjeru ili bilo koju drugu odrednicu iz koje netko crpi inspiraciju za zlo, ni u kom slučaju nije opravdanje, a još manje bi smjelo biti prihvaćeno kao takvo jer ono utječe na živote desetaka, stotina tisuća, pa i milijuna drugih koji nikakve veze nemaju s tim činom, već ga i osuđuju, ali indirektno postaju meta samo što su oni sami vjernici. Kada se sve generalizira, otvara se mogućnost radikaliziranja koje unosi strah među građane mnogih europskih zemalja. Ako tome dodamo još politički narativ mržnje prema nekome, onda su mogućnosti osvete ili zločina izvjesniji. Nekih političara u Europi ne bi bilo na mapi da ne razvijaju islamofobni narativ kojem svjedočimo svakodnevno. U nedostatku kvalitetnih programa i znalačke mudrosti poseže se za nečim što ne može biti rješenje već uzrok problema“, upozorava muftija Hasanović.

Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj su tijekom ove godine izdane 160.464 dozvole za boravak i rad strancima. Posebno je važno istaknuti kako su 104.432 dozvole izdane za nova zapošljavanja, dok se ostale dozvole odnose na produljenje boravka rada ili na sezonske radnike.

Najveći broj dozvola za boravak i rad izdan je za državljane BiH (36.012), Srbije (22.976), Nepala (20.899), Indije (14.317), Sjeverne Makedonije (12.927), Filipina (10.166), Kosova (9431), Bangladeša (7822), Turske (4644), Albanije (3978) itd. Najviše radnika iz trećih zemalja zaposleno je u Zagrebu (39.246), u Istarskoj (22.733) te u Splitsko-dalmatinskoj županiji (16.771).

U Hrvatskoj je oko 1,68 milijuna zaposlenih osoba, tako da brojka od preko 160 tisuća stranih radnika čini oko 10 posto od ukupnog broja zaposlenih. Taj broj u narednim godina sigurno će rasti, što je nova hrvatska realnost.

Za borbu protiv getoizacije, s druge strane asimilacije, potrebno je uložiti trud, kako društva i države, tako i useljenika. Neophodno je potaknuti učenje jezika, upoznavanje kulture, običaja, povijesti, svega što će strane radnike približiti novoj sredini. Jezik je glavni komunikacijski kanal za upoznavanje i najefikasnije sredstvo protiv predrasuda, a većina predrasuda koje mogu izroditi mržnju dolaze uglavnom iz neznanja. Za izbjegavanje vjerskih ili rasnih sukoba u novonastalim okolnostima u Hrvatskoj, sporadično prisutni međurasni i međuvjerski incidenti trebaju jasnu osudu javnosti i to je put prema hrvatskom društvu veće sigurnosti.