Uzagrebačkom rock klubu Spunk u srijedu se održao četvrti koncert nedavno započetog ciklusa “Jazz u Spunku”, koji je iznimno povoljno odjeknuo zagrebačkom jazz scenom. Njegov je suorganizator Ivan Kapec, plodni zagrebački jazz glazbenik, organizator, promotor koncerata i glazbenih događanja, glazbeni izdavač te muzički kritičar i novinar.

NACIONAL: U sklopu programa ”Jazz u Spunku” dosad su održana tri koncerta. Jeste li zadovoljni odazivom i reakcijama publike?

Jako smo zadovoljni. Spunk već ima jedan dio svoje publike koje redovno posjećuje taj prostor i čini mi se da im se sviđa ovaj jazz program i da rado ostaju i dulje te večeri u Spunku nego što su planirali. Osim njih, naravno dolazi i naša stalna jazz publika koja nas prati bez obzira na to gdje svirali.

NACIONAL: Kako se dogodilo da je ugledni rock klub ugostio jazz glazbenike? Opišite kako je nastao ciklus ”Jazz u Spunku”.

Spunk mi se činio idealan za old school jazz, akustični jazz ili straight jazz, kako ga već hoćete nazvati, jer ima taj malo vintage ugođaj s drvenim stolicama, prigušenim svjetlima i dovoljno prostora za pažljive slušatelje koji su ciljano došli slušati bend i izvođače, a i za one koji žele provesti večer uz svoje društvo i živu jazz glazbu kao pozadinu. Činilo mi se da i za jedne i za druge baš ovdje u Spunku ima dovoljno mjesta. Dakle, kad smo odredili smjer programa, predložio sam to glazbenicima i većina njih je podržala ideju. Tako je nastao ovaj ciklus u kojem nastupaju vrlo dobro znana imena na hrvatskoj jazz sceni, a dizajn vizuala za ciklus osmislila je Maja Karić.

NACIONAL: Kako biste opisali današnju jazz scenu u Zagrebu? Dojam je da je, možda, življa nego ikad. Kako biste je usporedili s, primjerice, scenom u doba Boška Petrovića, njegove generacije i BP Cluba?

Današnja jazz scena razlikuje se od ondašnje prvenstveno time što ima više aktivnih glazbenika. A to je možda i zbog toga što današnji “jazz” nije samo takozvani straight ahead ili klasični jazz, kakav se uglavnom izvodio u B.P. Clubu, nego je puno širi od toga. Nekima se to ne sviđa, a nekima je baš to privlačno. Dakle, pod jazzom se danas smatra i glazba koja uključuje elemente elektroničke glazbe, prog rocka, eksperimentalne glazbe, disca, world music glazbe, i tako dalje, i tako dalje: niz je beskonačan. S druge strane, u Hrvatskoj djeluje dosta mladih glazbenika koji su se školovali na jazz akademijama u Grazu i Klagenfurtu. Osim toga, Big Band Hrvatske radiotelevizije, možda najvažnija institucija koja drži visoki profesionalni nivo jazz svirača, okuplja oko sebe mlade glazbenike iz Hrvatske, ali i iz inozemstva. Sve to, čini se, utječe na to da naša jazz scena izgleda živom i aktivnom. Internet i društvene mreže pomogle su da se jazz događaji lakše promoviraju i da sadržaj lakše dođe do potencijalnih slušatelja nego u prijašnja vremena, kada je slušanje i praćenje jazza bila aktivnost određena za odabranu elitu. Zanimljivo je da danas možete naići i na tinejdžere koje uz svoju generacijsku glazbu slušaju i jazz i to ne nužno jazz ikone kao što su Miles Davis ili John Coltrane, nego i nešto puno opskurnije, npr. japanski piano jazz iz pedesetih ili rani dixieland.

NACIONAL: Iskusan ste glazbenik, svirate već tridesetak godina. Možete li procijeniti koliko je slušatelja jazza u Zagrebu, a koliko u Hrvatskoj? Je li interes dovoljan za uspostavu snažnije jazz scene?

Teško je reći koliko ima slušatelja jazza. Neki slušaju jazz samo na radiju, neki samo na pločama, neki idu samo na live koncerte. Iako se smatra da je Zagreb neki centar jazz događanja, moja su iskustva da svaki grad u Hrvatskoj ima neki jazz kružok, neku jazz ekipu koja prati što se događa na sceni, kako domaćoj tako i inozemnoj. Interes za jazz ovisi o tome kako se on predstavlja. Ako jazz događanju pridate značaj da je to nešto što se mora vidjeti, čuti, doživjeti, ako je ”hype”, onda će interes biti veći. Zbog toga je važno da jazz događaj – svirku, stavite u dobar kontekst, što znači prostor, vrijeme i performerski oblik, tako da posjetitelji imaju kompletan doživljaj i da osjete da su dio nečeg važnog i uzbudljivog. S druge strane, jazz glazba je ipak glazba “manjine”, to je u njenoj prirodi. Jazz se nikad nije svirao u arenama i na stadionima. Jazz je intimna, individualna i slobodna glazba i kao takva privlači publiku kojoj su bliske takve vrijednosti.

NACIONAL: Nedostatak dugovječnih, stabilnih jazz klubova kronična je boljka zagrebačke jazz scene. Zašto jazz klubovi u nas ne mogu duže zaživjeti? Što bi trebalo učiniti da se to omogući?

U pravu ste. Već dugo Zagreb nema stabilni jazz klub koji bi bio jedino i samo to – jazz klub. Postoje mjesta u kojima se povremeno svira jazz, kao što je Bacchus jazz bar, u kojem sviraju uglavnom domaći glazbenici ili nedavno otvoreni klub Peti kupe, koji uz svoj redovni program elektroničke i plesne glazbe ugošćuje i jazz glazbenike, kako domaće tako ponekad i strane. Kazalište Komedija povremeno isto pretvara svoj prostor Kontesa u jazz klub, no ne toliko redovito. U Sesvetama svaki petak Jazz Forum ugošćuje bendove i razne izvođače među kojima veliki dio pripada i jazz glazbenicima. Sve su to mjesta na kojima se povremeno, i uz druge sadržaje svira i jazz. No teško da možemo reći kako postoji baš samo jazz club gdje bismo imali redovne programe, redovna gostovanja regionalnih i inozemnih glazbenika, i naravno, predstavljanje domaćih. Formiranje jednog takvog mjesta dugoročan je i zahtjevan posao. Potrebno je puno strpljenja, predanosti i ljubavi prema toj glazbi, a time i povezivanja s publikom koja to voli, kao što je to bilo nekad u B.P. Clubu. Zatim, kreirati programe koji su zanimljivi i aktualni. Brinuti se o svojoj publici, družiti se s njima, slušati njihova razmišljanja i osjećaje. Organizirati mini festivale, tematske programe. Prijavljivati se na natječaje Ministarstva kulture, pratiti europske fondove, surađivati s obrazovnim institucijama, školama, akademijama, organizirati glazbene radionice, širiti suradnju s domaćim ugostiteljima… Jednom riječju, stvarati i održavati ekosustav u kome će svaki član imati neko zadovoljstvo ili korist.

NACIONAL: Kakva je hrvatska jazz scena izvan Zagreba? U Rijeci se dosta svira. A kako je drugdje?

Drago mi je da ste postavili to pitanje. Kako je Hrvatska mala i slatka zemlja, a danas živimo u svijetu globalno premreženom i komunikacijski snažno prošaranom, nije čudo da su se pojavila mjesta gdje se odvijaju kvalitetni jazz programi, što je uspjelo zahvaljujući i velikom entuzijazmu njihovih kreatora. Osim spomenute Rijeke, iz koje dolazi i velik broj odličnih jazz glazbenika, i festivala Jazz time, tu je i Koprivnica s redovnim programom njihova jazz kluba i kroz godinu i jako dobar internacionalni festival tijekom ljeta; u Osijeku klub Oxygen, i ciklus Serija novog hrvatskog jazza; Poreč – Jazz u Lapidariju, tijekom čitavog ljeta jako dobar posjećen festival. U Rovinju postoji proljetni jazz festival, u Karlovcu etno jazz festival, u Makarskoj jazz festival, Dubrovnik, Sisak, Požega, Zabok… Teško mi je nabrojiti sve. Uglavnom su to festivali, ponegdje i redovne svirke. No ipak mislim da bi se sva ta mjesta i događaji mogli još bolje povezati. Da međusobno dijele informacije o glazbenicima, izdanjima, događajima i tako dalje.

NACIONAL: Mogu li glazbenici u Hrvatskoj živjeti od jazza? Što bi trebalo učiniti, koje mehanizme financiranja uspostaviti, da svi budu zadovoljni: i publika, i glazbenici, i financijeri?

Uh, teško pitanje i za ekonomiste. Teško je živjeti samo od jazza u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu, ako niste povezani s nekom institucijom. Mislim na nešto kao orkestar, ili škola, akademija, ili neki institut. Potpuno nezavisni status kao slobodnog jazz umjetnika privilegija je nekolicine, a i oni pak moraju dosta koncertnih aktivnosti usmjeriti na inozemnu karijeru, što uopće nije lako. Pritom, kad se i postigne zadovoljavajući uspjeh, on ne traje vječno. Fragilan je jer ovisi o mnogo faktora koje ne možete kontrolirati. Ali zar nije tako i u većini drugih karijera danas? Kako živjeti od glazbe danas – o tome su napisane nebrojene knjige i studije. Klubovi posluju i kad se ne održavaju svirke, no njihov promet i u to vrijeme ovisi o ugledu kluba koji upravo te svirke najviše podižu. A ne smijemo zaboraviti ni da smo mi turistička zemlja i da je hrvatski jazz dobar doprinos kulturnoj ponudi.